Rev-2571/2014-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 2571/14-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Davorke Lukanović-Ivanišević predsjednice vijeća, Mirjane Magud članice vijeća, Željka Šarića člana vijeća, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Željka Pajalića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja F. M., iz Z., kojeg zastupa punomoćnik H. J., odvjetnik u Z., protiv tuženice S. L., iz B., koju zastupa punomoćnik D. R., odvjetnik u Z., radi smetanja posjeda, odlučujući o reviziji tužitelja protiv rješenja Županijskog suda u Zagrebu, poslovni broj Gž-1392/14-2 od 15. travnja 2014., kojim je djelomično preinačeno rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pp-214/11-15 od 20. prosinca 2013., u sjednici održanoj 13. prosinca 2017.,

r i j e š i o j e :

Odbacuje se revizija tužitelja F. M., kao nedopuštena.

Obrazloženje

Prvostupanjskim rješenjem Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pp- 214/11-15 od 20. prosinca 2013., utvrđeno je da je tuženica smetala tužitelja u suposjedu nekretnine (upisane u podulošku broj 1427 k.o. G. Z. i to stana u II katu koji se sastoji od dvije sobe, kuhinje, kupaonice, WC-a, predsoblja, lode i balkona od 65,79 čm, a koji se stan se nalazi u stambenoj zgradi ..., Z., sagrađenoj na čest. br. 1781/1,2 po novoj izmjeri čest. br. 5238/1 k.o. C.) tako da je 28. rujna 2011. promijenila brave na ulaznim vratima stana, čime je onemogućila tužitelja u vršenju suposjeda navedenoga stana (točka I. izreke). Tuženici je naložena uspostava prijašnjeg posjedovnog stanja na način da tužitelju preda primjerke ključeva ulaznih vrata stana, te joj se zabranjuje svako ponovno isto ili slično smetanje (točka II. izreke) uz obvezu da naknadi parnični trošak od 3.100,00 kn sa zateznom kamatom od presuđenja do isplate (točka III. izreke). Odbijen je prijedlog tužitelja za određivanje privremene mjere (točka IV. izreke).

Drugostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Zagrebu, poslovni broj Gž-1392/14 od 15. travnja 2014., u povodu žalbe tuženice, odlučeno je:

„Ukida se rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu od 20. prosinca 2013. poslovni broj Pp-214/11-15 u dijelu toč. II. izreke kojom je tuženoj naloženo „da tužitelju preda primjerke ključeva ulaznih vrata stana“.

Uvažava se žalba tuženice, preinačava toč. I., dio toč. II. (osim ukinutog dijela) i toč. III. izreke pobijanog rješenja i odbija tužbeni zahtjev slijedećeg sadržaja:

„I. Utvrđuje se da je tuženica S. L. smetala tužitelja F. M. u suposjedu nekretnine upisane u podulošku br. 1427 k.o. G. Z. i to stana u II katu koji se sastoji od dvije sobe, kuhinje, kupaonice, WC-a, predsoblja, lođe i balkona od 65,79 čm, a koji se stan se nalazi u stambenoj zgradi ..., Z., sagrađenoj na čest. br. 1781/1,2 po novoj izmjeri čest. br. 5238/1 k.o. C., na način da je 28. rujna 2011. promijenila brave na ulaznim vratima stana, čime je onemogućila tužitelja u vršenju suposjeda navedenog stana.

II. Nalaže se tuženici da uspostavi prijašnje posjedovno stanje, te joj se zabranjuje svako ponovno isto ili slično smetanje tužitelja u suposjedu navedenog stana.

III. Nalaže se tuženici da tužitelju naknadi parnični trošak od 3.100,00 kn sa pripadajućom zateznom kamatom koja teče od presuđenja do isplate.“

Nalaže se tužitelju da tuženici naknadi parnični trošak od 2.600,00 kn u roku od 8 dana.“

Protiv tog drugostupanjskog rješenja reviziju je podnio tužitelj pozivom na odredbu čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku jer smatra da odluka u sporu ovisi o rješenju pravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, a riječ je o pitanju o kojem revizijski sud još uvijek nije zauzeo shvaćanje i o kojem postoji različita praksa drugostupanjskih sudova. Predlaže da Vrhovni sud Republike Hrvatske reviziju prihvati i preinači odluku pobijanu drugostupanjsku odluku na način da odbije žalbu tuženice, odnosno ukine pobijanu odluku i vrati predmet drugostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje i to pred novim sucem pojedincem, odnosno vijećem, uz određivanje naknade troškova sastava ove revizije.

Tuženica nije odgovorila na reviziju.

Revizija nije dopuštena.

U ovom predmetu je riječ o postupku zbog smetanja posjeda nekretnine.

Prema odredbi čl. 443. st. 4. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 57/11 i 25/13, dalje: ZPP) protiv rješenja donesenih u parnicama zbog smetanja posjeda dopuštena je samo revizija iz čl. 382. st. 2. ZPP ako su ispunjeni uvjeti iz čl. 400. ZPP. Dakle, u ovom predmetu dopuštena je samo tzv. izvanredna revizija iz čl. 382. st. 2. ZPP.

Odredbom čl. 382. st. 2. ZPP propisano je da stranke mogu podnijeti (izvanrednu) reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, primjerice: 1) ako o tom pitanju revizijski sud još uvijek nije zauzeo shvaćanje odlučujući u pojedinim predmetima na odjelnoj sjednici, a riječ je o pitanju o kojemu postoji različita praksa drugostupanjskih sudova, 2) ako je o tom pitanju revizijski sud već zauzeo shvaćanje, ali je odluka drugostupanjskoga suda utemeljena na shvaćanju koje nije podudarno s tim shvaćanjem i 3) ako je o tom pitanju revizijski sud već zauzeo shvaćanje i presuda se drugostupanjskoga suda temelji na tom shvaćanju, ali bi - osobito uvažavajući razloge iznijete tijekom prethodnoga prvostupanjskoga i žalbenoga postupka, zbog promjene u pravnom sustavu uvjetovane novim zakonodavstvom ili međunarodnim sporazumima, te odlukom Ustavnoga suda Republike Hrvatske, Europskoga suda za ljudska prava ili Europskog suda - trebalo preispitati sudsku praksu.

Prema odredbi čl. 382. st. 3. ZPP, u takvoj (izvanrednoj) reviziji stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela uz određeno navođenje propisa i drugih važećih izvora prava koji se na njega odnose te izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

U reviziji koju podnosi na temelju odredbe čl. 382. st. 2. ZPP stranka mora određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela te određeno navesti propise i druge važeće izvore prava koji se na pitanje odnose, kao i izložiti razloge zbog kojih smatra da je postavljeno pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni (čl. 382. st. 3. ZPP). Iz sadržaja navedenih odredaba ZPP proizlazi da je za dopuštenost ove izvanredne revizije potrebno kumulativno ispunjenje slijedećih pretpostavki: da revizija sadrži određeno navedeno pravno pitanje, da su uz pitanje određeno navedeni propisi i drugi važeći izvori prava koji se na njega odnose, da je riječ o pitanju o čijem rješenju ovisi odluka u konkretnom sporu i da sadrži određeno navedene razloge zbog kojih revident smatra da je to pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

U slučaju kada reviziji nedostaje bilo koji od navedenih elemenata, nema pretpostavki za razmatranje takve revizije, pa ju je sud dužan odbaciti u smislu odredbe čl. 392.b. st. 2. i/ili 3. ZPP.

U konkretnom slučaju tužitelj nije određeno naveo bilo kakvo materijalnopravno ili postupovnopravno pitanje zbog kojeg izjavljuju reviziju (niti takvo određeno pitanje proizlazi iz ukupnog sadržaja revizije).

Naime, uvodno u reviziji tužitelj navodi kako je zaključio da „(…) revizijski sud još uvijek nije zauzeo shvaćanje odlučujući u ovakvim predmetima (pomoćnik u posjedovanju i/ili posjednik s obzirom na karakteristike posjeda) ili na odjelskoj ili općoj sjednici, a riječ je o pitanju o kojem postoji različita praksa drugostupanjskih sudova (čl. 382. st. 2. toč. 1. ZPP). Pa tako postoje kontradiktorne odluke Županijskog suda u Rijeci Gž-1362/98, Županijski sud Rijeka Gž-328/02, Županijskog suda u Zagrebu Gž-4057/05-2, Vrhovnog suda RH Rev x 1085/2011-2 i pobijene odluka Županijskog suda u Zagrebu Gž-1392/14 koja tužitelja karakterizira kao pomoćnika u posjedovanju, a ne posjednika.“

U preostalom dijelu revizije tužitelj osporava utvrđenje drugostupanjskog suda utemeljeno na činjenicama utvrđenim u postupku prema kojem je on bio samo pomoćnik u posjedovanju stana pok. I. M. te da on faktički nije izvršavao nikakvu svoju vlast glede neke stvari jer predaja ključeva stana (između pok. I. M. i tužitelja) nije imala značenje predaje posjeda stana s obzirom na to da je tužitelj samo ispunjavao volju brata da kontrolira stan (odnosno brine se o stanu) pa da je stoga tužitelj postupao po uputi druge osobe u granicama njegovih ovlaštenja.

Iz takvog sadržaja ne proizlazi pravno pitanje u smislu odredbe čl. 382. st. 2. i 3. ZPP, koje bi opravdavalo intervenciju ovog revizijskog suda u smislu izražavanja shvaćanja o primjeni određenog pravnog instituta ili zakonske odredbe i o čemu to ovaj revizijski sud mora izraziti svoje shvaćanje, a koje bi bilo važno za jedinstvenu primjenu zakona i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni.

Naime, odgovor na pitanje (koje bi jedino moglo proizaći iz sadržaja predmetne revizije) je li tužitelj u konkretnom slučaju samo pomoćnik u posjedovanju stana pok. I. M. ili je u odnosu na taj stan uspostavio svoju faktičnu vlast (bilo stečenu, bilo prenesenu), ovisi o činjeničnim utvrđenjima i okolnostima ovog konkretnog slučaja.

Takvo pitanje nije pravno pitanje predviđeno odredbama čl. 382. st. 2. i 3. ZPP jer se temelji na činjeničnim utvrđenjima i drugim okolnostima konkretnog slučaja i svodi se na pitanje pravilnosti odluke suda u konkretnom slučaju. U reviziji iz odredbe čl. 382. st. 2. ZPP nije dopušteno postavljati pitanja koja su po svojoj naravi u tolikoj mjeri vezana za okolnosti konkretnog slučaja da je odgovor na njih relevantan samo za odluku u predmetnoj parnici. Takva pitanja ne mogu opravdati podnošenje (izvanredne) revizije jer su važna samo za predmetnu parnicu, a ne za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

Stoga ni okolnost da se revident u predmetnoj reviziji pozvao na sudske odluke za koje navodi da su u suprotnosti s pobijanom odlukom, sama za sebe, a niti zajedno s cjelokupnim sadržajem revizije nije relevantna.

S obzirom na navedeno, revizija ne udovoljava pretpostavkama propisanim odredbama čl. 382. st. 2. ZPP za dopuštenost (izvanredne) revizije, pa je na temelju čl. 392.b. st. 2. ZPP odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.

Zagreb, 13. prosinca 2017.

Predsjednik vijeća:

Davorka Lukanović-Ivanišević, v.r.