Croatian Supreme Court allows employer's dismissal by correcting lower court's procedural error regarding labor council consultation timing.
Legislator summary
AI generatedThe Supreme Court of Croatia accepted the employer's appeal and overturned the lower court's decision that had reinstated the employee. The lower court incorrectly ruled the dismissal illegal because the employer issued the notice to the labor council representative before the statutory eight-day deadline expired. The court clarified that the dismissal remains valid as long as the representative was given the opportunity to submit an opinion within the legal timeframe, regardless of the exact day the notice was delivered. Consequently, the employer's dismissal was upheld, but the employer was ordered to pay the employee's legal interest on procedural costs due to the lower court's erroneous application of law.
Legislator headnote
AI generatedČlanak 145. stavak 1. Zakona o radu; Članak 395. stavak 1. Zakona o parničnom postupku: The employer's notice to the labor council representative must be given within the statutory period to allow for an opinion, but the dismissal is not illegal if the representative fails to submit an opinion within the eight-day window, even if the notice was issued earlier than the deadline.
Keywords
AI generatedCited Legislation
AI generatedCited Case Law
AI generatedFull text
REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revr 1774/15-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Glušića predsjednika vijeća, Renate Šantek članice vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i članice vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja M. B. iz Z., OIB ... kojeg zastupaju punomoćnici iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Ž. P. i L. Z. u Z., protiv tuženika Sveučilište u Z., fakultet iz Z., OIB ... kojeg zastupa punomoćnica S. M. L., odvjetnica u Z., radi utvrđenja nedopuštenosti otkaza, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Zagrebu br. Gžr-1775/14-2 od 2. prosinca 2014., kojom je preinačena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu br. Pr-3970/12-58 od 17. srpnja 2014., u sjednici održanoj 30. svibnja 2017.,
p r e s u d i o j e:
I. Prihvaća se revizija tuženika i preinačuje se presuda Županijskog suda u Zagrebu br. Gžr-1775/14 od 2. prosinca 2014., i sudi:
Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu br. Pr-3970/12-58 od 17. srpnja 2014. u točki I. i II. izreke.
II. Prihvaća se žalba tuženika kao osnovana u dijelu pod točkom II. izreke u dijelu kojim je odbijen zahtjev tužitelja za isplatu zakonskih zateznih kamata na troškove postupka od 17. srpnja 2014. do isplate, te se presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu br. Pr- 3970/12-58 od 17. srpnja 2014. u tom dijelu preinačava i sudi:
Nalaže se tužitelju da isplati tuženiku zakonske zatezne kamate na iznos 5.700,00 kuna na ime troškova parničnog postupka tekuće od 17. srpnja 2014. do isplate po stopi određenoj za svako polugodište uvećanoj za eskontnu stopu Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5 postotnih poena, u roku od 8 dana.
III. Nalaže se tužitelju da isplati tuženiku trošak žalbenog postupka u iznosu 1.171,87 kuna sa zakonskim zateznim kamatama na taj iznos tekućim od 2. prosinca 2014. do isplate po stopi određenoj za svako polugodište uvećanoj za eskontnu stopu Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5 postotnih poena, te trošak revizijskog postupka u iznosu 1.000,00 kuna, sve u roku od 8 dana.
Obrazloženje
Presudom suda prvoga stupnja suđeno je:
„I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:
„1. Utvrđuje se da je nezakonita i nedopuštena Odluka o otkazu Ugovora o radu, broj Klasa: ..., Ur. broj: ... od 19. prosinca 2008. i Odluka tuženika broj: Klasa: ..., Ur. broj: ... od 9. siječnja 2009., te ne proizvode nikakve pravne učinke.
2. Nalaže se tuženiku da vrati tužitelja M. B. na rad i poslove koje je ugovorio Ugovorima o radu na neodređeno vrijeme od 1. srpnja 2000. Ur broj: ... na poslove referenta u studentskoj službi, u roku od 8 dana pod prijetnjom ovrhe.
3. Nalaže se tuženiku da plati tužitelju parnične troškove sa zakonskim zateznim kamatama od donošenja prvostupanjske presude pa do konačne isplate, u roku od 8 dana pod prijetnjom ovrhe.“
II. Nalaže se tužitelju da isplati tuženiku iznos od 5.700,00 kuna na ime parničnih troškova, u roku od 8 dana.“
Presudom suda drugog stupnja suđeno je:
„I. Odbija se žalba tuženika te se potvrđuje odluka o troškovima postupka sadržana u točki II. izreke presude Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr- 3970/12-58 od 17. srpnja 2014. u dijelu kojom nije prihvaćen zahtjev tuženika za isplatu zateznih kamata na troškove postupka.
II. Preinačuje se presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr- 3970/12- 58 od 17. srpnja 2014. u točki I izreke i u dijelu točke II izreke kojim je tužitelju naloženo tuženiku isplatiti trošak postupka u iznosu od 5.700,00 kn, te sudi:
Utvrđuje se da je nezakonita i nedopuštena Odluka o otkazu Ugovora o radu, broj Klasa: ..., Ur. broj: ... od 19. prosinca 2008. i Odluka tuženika broj Klasa: ..., Ur. broj: ... od 9. siječnja 2009., te ne proizvode nikakve pravne učinke.
Nalaže se tuženiku da vrati tuženika na rad i poslove koje je ugovorio Ugovorom o radu na neodređeno vrijeme od 1. srpnja 2000., Ur. broj: ... na poslove referenta u Studentskoj službi u roku od 8 dana.
Nalaže se tuženiku da naknadi tužitelju parnični trošak u iznosu od 5.781,25 kn zajedno sa zateznim kamatama tekućim od 17. srpnja 2014. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5% poena u roku od 8 dana.
Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova postupka u iznosu od 5.700,00 kn.
III. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju troškove žalbenog postupka u iznosu od 750,00 kn u roku od 8 dana.“
Protiv drugostupanjske presude reviziju je izjavio tuženik zbog pogrešne primjene materijalnog prava i bitne povrede odredaba parničnog postupka. Predlaže da revizijski sud pobijanu presudu preinači i tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti odbije, te obveže tužitelja da mu naknadi troškove postupka.
Na reviziju nije odgovoreno.
Revizija tuženika je osnovana.
Prema odredbi čl. 392.a Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 57/11 i 25/13, dalje: ZPP) u povodu revizije iz čl. 382. st. 1. ZPP revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.
Suprotno tvrdnji revidenta obrazloženje pobijane presude nije nerazumljivo i nejasno i ne postoji proturječnost o odlučnim činjenicama između onoga što se navodi u razlozima presude i stanja spisa i iskazima, pa nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP.
Predmet spora je zahtjev tužitelja na utvrđenje nedopuštenosti redovnog otkaza ugovora o radu zbog skrivljenog ponašanja tužitelja i zahtjev za vraćanje na rad. Sudovi su u postupku koji je prethodio revizijskom utvrdili:
- da je tuženik otkazao tužitelju Ugovor o radu na neodređeno vrijeme zbog kršenja obveza iz radnog odnosa,
- da je tužitelj dva puta ranije već bio pisano upozoren od strane dekana fakulteta na povredu obveza iz radnog odnosa i to 26. studenog 2001. zbog neizvršavanja obveza iz radnog odnosa, i 13. prosinca 2006. zbog nepravovremenog dostavljanja liječničke potvrde zbog privremene nesposobnosti za rad,
- da je tuženik obavijestio sindikalnog povjerenika o namjeravanom otkazu 11. prosinca 2008.
- da je odluka o otkazu donesena 19. prosinca 2008.
Ocijenivši da tuženik nije poštovao rok iz čl. 145. st. 4. Zakona o radu („Narodne novine“ broj 38/95, 54/95, 65/96, 17/01, 82/01, 114/03, 123/03, 142/03 i 30/04) drugostupanjski sud je zaključio da odluka tuženika o otkazu ugovora o radu tužitelja nije donesena u skladu sa zakonom, te je prihvatio tužbeni zahtjev za utvrđenje da je ista odluka nezakonita i nedopuštena, te naložio tuženiku da tužitelja vrati na posao. Međutim, ovakvom odlukom drugostupanjskog suda, odnosno prihvaćanjem tužbenog zahtjeva, za utvrđenje da je odluka tuženika o otkazu ugovora o radu tužitelja nezakonita i nedopuštena, te za vraćanje tuženika na rad kod tuženika, drugostupanjski sud je pogrešno primijenio materijalno pravo.
Prema odredbi čl. 145. st.1. ZR prije donošenja odluke važne za položaj radnika poslodavac se mora sa radničkim vijećem savjetovati o namjeravanoj odluci te mora radničkom vijeću priopćiti podatke važne za donošenje odluke i sagledavanje njezina utjecaja na položaj radnika. U smislu stavka 2. podstavka 2. navedene zakonske odluke važnim odlukama iz st. 1. tog članka smatraju se osobito odluke o planu zapošljavanja, premještaju i otkazu. Odredbom čl. 145. st. 4. ZR propisano je da ako sporazumom poslodavca sa radničkim vijećem nije drukčije određeno, radničko vijeće je dužno u roku od osam dana, a u slučaju izvanrednog otkaza u roku od tri dana dostaviti svoje očitovanje o namjeravanoj odluci poslodavca.
U konkretnom slučaju tuženik je sindikalnoj povjerenici dostavio obavijest o namjeravanom otkazivanju tužitelju 11. prosinca 2008., a tuženik je odluku o otkazu donio 19. prosinca 2008., dakle prije isteka roka iz navedene zakonske odredbe ZR. Međutim, samo zbog toga ista odluka ne može se smatrati nezakonitom (tako i u odlukama ovog suda Revr-184/04 od 2. rujna 2004. i Revr- 269/2003 od 26. veljače 2004.).
Naime, tuženik je dostavio obavijest o namjeravanom otkazivanju tužitelju sindikalnoj povjerenici, te time omogućio istoj da dostavi svoje očitovanje, što sindikalna povjerenica nije učinila niti do 8.-og dana kada je otkaz dan, niti kasnije. Stoga činjenica da je otkaz dan 8.-og dana računajući od dostave obavijesti o namjeravanom otkazivanju tužitelju, ne čekajući da protekne i posljednji dan do kojeg se sindikalna povjerenica mogla očitovati, ne čini odluku poslodavca nezakonitom i nedopuštenom.
Stoga je valjalo prihvatiti reviziju tuženika i preinačiti pobijanu drugostupanjsku presudu kako je navedeno u izreci, sve zbog pogrešne primjene materijalnog prava, na temelju odredbe čl. 395. st. 1. ZPP.
Valjalo je preinačiti i odluku o parničnom trošku, sukladno odredbi čl. 166. st. 2. ZPP, obzirom je drugostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo kada je odbio žalbu tuženika te potvrdio odluku o troškovima postupka sadržanu u točki II. izreke prvostupanjske presude u dijelu kojim nije prihvaćen zahtjev tuženika za isplatu zateznih kamata na troškove postupka. Naime, na temelju čl. 30., a u svezi sa čl. 19. st. 1. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj 112/12, 25/13 i 93/14, dalje: OZ), i po stopi odredbe čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05 i 41/08) tuženiku pripada pravo na zatezne kamate na dosuđeni trošak parničnog postupka, a kako je izričito i tražio troškovnikom.
Obzirom je tuženik uspio u žalbenom postupku, kao i u revizijskom postupku, to mu je valjalo dosuditi i te troškove sukladno odredbi čl. 154. st. 1. i 155. ZPP.
Zagreb, 30. svibnja 2017.
Predsjednik vijeća:
Željko Glušić, v.r.