Croatian Supreme Court dismisses appeal against conditional sentence for minor traffic offense by young offender.
Legislator summary
AI generatedThe Supreme Court of Croatia dismissed the military prosecutor's appeal against a first-instance verdict imposing a conditional sentence on a 19-year-old defendant. The court found no procedural errors and upheld the lower court's decision to apply a suspended sentence due to mitigating circumstances including the defendant's age, confession, remorse, and participation in the Homeland War. Consequently, the original judgment convicting the defendant of a traffic violation with a six-month driving ban was confirmed as legally sound.
Legislator headnote
AI generatedčl. 168. st. 1. (sada čl. 161. st. 1.) KZRH; čl. 48. st. 4. OKZRH; conditional sentencing is appropriate for young offenders with mitigating circumstances like confession and remorse, provided no aggravating factors exist.
Keywords
AI generatedCited Legislation
AI generatedFull text
REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: I Kž 832/1993-3
P R E S U D A
U IME REPUBLIKE HRVATSKE!
Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda dr. Novoselec Petra, kao predsjednika vijeća, te Kocijančić Erike i mr. Frančula Rudolfa, kao članova vijeća i stručnog suradnika Tomerlin-Almer Rajke kao zapisničara, u krivičnom predmetu protiv opt. P.D. zbog krivičnog djela iz čl. 168. st. 1. (sada čl. 161. st. 1.) u svezi s čl. 163. st. 1. (sada čl. 156. st. 1.) KZRH, odlučujući o žalbi vojnog državnog odvjetnika podnesenoj protiv presude Vojnog suda u Rijeci od 1. srpnja 1993. godine br. K 189/92, u sjednici održanoj 1. prosinca 1993., saslušavši zamjenika državnog odvjetnika Republike Hrvatske V.P.,
p r e s u d i o j e :
Odbija se žalba vojnog državnog odvjetnika kao neosnovana i potvrđuje presuda suda prvog stupnja.
O b r a z l o ž e n j e
Pobijanom presudom Vojni sud u Rijeci oglasio je krivim opt. P.D. zbog krivičnog djela iz čl. 168. st. 1. (sada čl. 161. st. 1.) u svezi s čl. 163. st. 1. (sada čl. 156. st. 1) KZRH pa mu je temeljem čl. 52. st. 1. i čl. 53. st. 1. (sada čl. 47. st. 1. i čl. 48. st. 1.) OKZRH izrekao uvjetnu osudu time što mu je temeljem čl. 168. st. 1. (sada čl. 161. st. 1.) KZRH utvrdio kaznu zatvora u trajanju od 10 mjeseci koja se neće izvršiti ako optuženik u roku od dvije godine ne počini novo krivično djelo. Temeljem čl. 68. (sada čl. 63.) OKZRH optuženiku je izrečena i sigurnosna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom "B" kategorije za vrijeme od šest mjeseci.
Protiv te presude žali se vojni državni odvjetnik zbog odluke o krivičnoj sankciji, s prijedlogom da se pobijana presuda preinači i optuženiku odmjeri kazna zatvora.
Odgovor na žalbu nije podnijet.
Državno odvjetništvo Republike Hrvatske izjašnjavajući se o žalbi temeljem čl. 360. st. 2. ZKP predložilo je da ista bude uvažena.
Žalba nije osnovana.
Prije razmatranja žalbenih osnova ovaj sud je po službenoj dužnosti, a temeljem čl. 366. st. 1. toč. 1. i 2. ZKP ispitao je li sud prvog stupnja počinio neku od povreda odredaba krivičnog postupka iz čl. 354. st. 1. toč. 1., 5., 6., 8. - 11. ZKP i utvrdio da takve postupovne povrede nisu počinjene, te je li na štetu optuženika povrijeđen krivični zakon pa je također utvrdio da ni krivični zakon nije povrijeđen na štetu optuženika.
U konkretnom slučaju, a suprotno žalbenim navodima prvostupnjevni sud je pravilno postupio kada je optuženiku izrekao uvjetnu osudu utvrdivši mu kaznu za počinjeno krivično djelo
i
to
od
mjeseci zatvora sa rokom kušnje od dvije godine.
Naime, kada se imaju na umu i uzmu u obzir olakotne okolnosti na strani optuženika i to: neosuđivanost, da se radi o mladoj osobi (19-godišnjaku u vrijeme izvršenja krivičnog djela), priznanje, kajanje te njegovo držanje nakon inkriminiranog događaja, kao i učešće u domovinskom ratu, onda te okolnosti opravdavaju izricanje uvjetne osude, a pritom treba svakako voditi računa i o ličnosti optuženika, njegovom prijašnjem životu, ponašanju nakon izvršenja krivičnog djela (čl. 48. st. 4. OKZRH). Zato je, a posebno u odsutnosti otegotnih okolnosti, prvostupnjevni sud zakonito postupio kada je optuženiku izrekao navedenu sankciju, jer se može očekivati da će i samim upozorenjem uz prijetnju kaznom (čl. 46. OKZRH) dovoljno utjecati na optuženika da više ne vrši krivična djela.
Ovaj sud smatra da optuženik ipak tempore criminis nije naročito grubo kršio prometne propise, a niti je sud prvog stupnja podcijenio stupanj optuženikove krivične odgovornosti, na čemu se u žalbi posebno inzistira, pa zato, a iz razloga ranije iznijetih, nije uvažena žalba vojnog državnog odvjetnika zbog odluke o krivičnoj sankciji.
Iz navedenih razloga temeljem čl. 374. ZKP presuđeno je kao u izreci.
U Zagrebu, 1. prosinca 1993.
ća:
Zapisničar:
Predsjednik vije
Tomerlin-Almer Rajka v.r.
Novoselec dr. Petar v.r.
Suglasnost ovog prijepisa s izvornikom ovjerava
Viši administrativni referent:
(Štefica
Klepac)