Supreme Court dismisses appeal against detention extension due to flight risk and lack of less severe measures.
Legislator summary
AI generatedThe Supreme Court of Croatia dismissed the defendant's appeal against the District Court's decision to extend pre-trial detention. The defendant argued for fundamental procedural violations, but the court found the lower court correctly established facts showing the defendant fled the country and evaded police checks. Consequently, the court ruled that the detention was necessary because no less severe measure could achieve the same goal of preventing flight.
Legislator headnote
AI generatedČlanci 123. stavak 1. točka 1. i 131. stavak 3. Zakona o kaznenom postupku; Članci 468. stavak 1. točka 11. i 494. stavak 4. Zakona o kaznenom postupku: Pre-trajni zatvor se može produžiti ako je utvrđena opasnost od pobjeg optuženika i ako se svrha mjere ne može ostvariti blažom mjerom.
Keywords
AI generatedCited Legislation
AI generatedFull text
REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: II Kž 256/2019-4
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Ane Garačić, kao predsjednice vijeća te Perice Rosandića i Ratka Šćekića, kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ive Gradiški Lovreček, kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog F. Z., zbog kaznenog djela iz članka 99. stavaka 1. i 3. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 110/97., 27/98., 50/00., 129/00., 51/01., 111/03., 190/03. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 105/04., 84/05., 71/06., 110/07., 152/08. i 57/11. - dalje: KZ/97.), odlučujući o žalbi optuženika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Zagrebu od 28. lipnja 2019. broj Kv I-96/19 (K-36/19) o produljenju istražnog zatvora u tijeku postupka nakon podignute optužnice, u sjednici održanoj 17. srpnja 2019.,
r i j e š i o j e:
Žalba optuženog F. Z. odbija se kao neosnovana.
Obrazloženje
Pobijanim rješenjem, u tijeku postupka nakon podignute optužnice protiv optuženog F. Z., zbog kaznenog djela iz članka 99. stavaka 1. i 3. KZ/97., Županijski sud u Zagrebu je, na temelju članka 127. stavka 4. i članka 131. stavka 3. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14. i 70/17. - dalje: ZKP/08.), produljio istražni zatvor protiv optuženika iz zakonske osnove u članku 123. stavku 1. točki 1. ZKP/08. Ujedno je određeno da se u istražni zatvor optuženiku uračunava vrijeme lišenja slobode od 7. rujna 2011. do 7. ožujka 2012. te od 4. prosinca 2018. pa nadalje.
Protiv tog rješenja žalbu je podnio optuženi F. Z. po branitelju V. M., odvjetniku iz Z., bez navođenja konkretne žalbene osnove uz isticanje da se žalba podnosi zbog „bitnih povreda odredaba kaznenog postupka povezanih sa temeljnim načelima Ustava RH“. Žalbom predlaže Vrhovnom sudu Republike Hrvatske da pobijano rješenje preinači na način da istražni zatvor protiv optuženika ukine.
Žalba nije osnovana.
II Kž 256/2019-4
Protivno žalbenim navodima, prvenstveno treba naglasiti, da je prvostupanjski sud potpuno i pravilno utvrdio sve činjenice odlučne za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora u odnosu na optuženog F. Z. Pri tome je sud pobijanom odlukom, potpunim i određenim razlozima, jasno i valjano izložio zašto smatra da su ispunjene opća i posebna pretpostavka iz članka 123. stavka 1. točke 1. ZKP/08. koje opravdavaju daljnji boravak optuženika u istražnom zatvoru, te zbog čega nalazi da svrhu koja se sada postiže mjerom istražnog zatvora, nije moguće zamijeniti kojom drugom, blažom mjerom. Stoga nije ostvarena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08., a niti koja druga na koju, sukladno članku 494. stavku 4. ZKP/08., ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.
Istovremeno, nije u pravu žalitelj kada paušalno tvrdi da je pobijanim rješenjem povrijeđeno „ustavno načelo iz članka 16. stavka 2. u vezi članka 25. stavka 2. i 3. u vezi članka 29. stavka 1. Ustava RH“, čime implicira ostvarenje povrede iz članka 468. stavka 2. ZKP/08. Međutim, pobijanim rješenjem, a ni postupkom koji mu je prethodio, prvostupanjski sud nije povrijedio citirane, a niti koje druge odredbe Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“ broj 56/90., 135/97., 8/98., 113/00., 124/00., 28/01., 41/01., 55/01., 76/10., 85/10. i 5/14. - dalje: Ustav RH). Naime, protivno navodima žalbe rješenjem je razmatrana razmjernost daljnjeg ograničenja optuženikove slobode naravi potrebe za tim ograničenjem, kao i mogućnost obrane sa slobode uz određivanje zakonskih jamstava, dakle suštinski mogućnost zamjene istražnog zatvora nekom drugom, zakonom predviđenom, blažom mjerom osiguranja prisutnosti optuženika u ovom kaznenom postupku, te je sud prvog stupnja pravilno i na zakonu osnovano zaključio da, za sada, mjera istražnog zatvora predstavlja jedino primjenjivu mjeru za postizanje predviđene svrhe, sve iz razloga koji se nastavno u ovom rješenju iznose. U odnosu na ustavna načela iz žalbom istaknutih odredaba članka 25. stavka 2. te članka 29. stavka 1. Ustava RH, za dodati je da je prvostupanjski sud, kako ranije Općinski sud u Zlataru, tako i sada Županijski sud u Zagrebu, tijekom ovog kaznenog postupka ažurno te u najkraćim rokovima poduzimao procesne radnje, dok se razlog što o optužbi u ovom trenutku nije još odlučeno (djelo prema inkriminaciji počinjeno u kolovozu 2011.) ogleda u činjenici što se upravo optuženik od listopada 2012. do predaje u prosincu 2018. nije odazivao pozivima suda niti pristupao zakazanoj raspravi.
Osim toga, nije u pravu optuženik kada žalbom osporava pravilnost i potpunost utvrđenog činjeničnog stanja te tvrdi da kod njega, s obzirom na dob (u 73. godini života), nisu ostvarene okolnosti koje svojom ukupnošću opravdavaju primjenu mjere istražnog zatvora iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 1. ZKP/08., a vodeći računa o iznimnosti određivanja ove mjere sukladno članku 122. stavku 2. ZKP/08.
Naime, optuženik je državljanin Republike Slovenije, koji prema vlastitom navodu u toj zemlji ima partnericu s kojom se namjerava oženiti te uz područje Republike Hrvatske nije vezan osobnim ni kojim drugim razlogom. Povrh toga, protiv njega je tijekom ovog postupka ranije primjenjivan istražni zatvor i to od 7. rujna 2011. do 7. ožujka 2012., kada je ova mjera ukinuta te zamijenjena mjerama opreza iz članka 98. stavka 2. točaka 1., 3. i 7. ZKP/08. Kršeći tada ukazano mu povjerenje, optuženik se određenih mu mjera opreza nije pridržavao već je, očito bez putnih isprava, napustio Republiku Hrvatsku, o čemu nije obavijestio sud ili koje drugo nadležno državno tijelo, zbog čega su u više navrata, radi utvrđenja mjesta njegova boravka, vršene terenske provjere po djelatnicima policije, a kada je doznato da se nalazi u
II Kž 256/2019-4
Republici Sloveniji, na pozive suda upućene mu u tu državu, nije se odazvao. Konačno, nazočnost optuženika osigurana je tek ponovnim određivanjem istražnog zatvora i raspisivanjem europskog uhidbenog naloga po kojem je Republici Hrvatskoj postao dostupan tek u prosincu 2018.
Izloženo, nesumnjivo upućuje na osnovanost i pravilnost zaključka prvostupanjskog suda da je optuženik kroz navedeno vrijeme bio u bijegu pred kaznenim progonom koji se protiv njega u Republici Hrvatskoj poduzimao, jer opisano ponašanje optuženika, koji zna da je protiv njega u tijeku ovaj kazneni postupak, u cijelosti opravdava zaključak o osnovanoj primjeni mjere istražnog zatvora po osnovi iz članka 123. stavka. 1. točke 1. ZKP/08., sve unatoč iznimnosti primjene ove mjere s obzirom na dob optuženika.
Nadalje, a glede žalbenog navoda kojim se, kalkulirajući s pravnom ocjenom djela, upire na povredu načela razmjernosti i najduljim zakonom propisanim vremenom trajanja istražnog zatvora, za istaknuti je da se optuženiku potvrđenom optužnicom stavlja na teret kazneno djelo iz članka 99. stavaka 1. i 3. KZ/97. za koje je zakonom propisana kazna zatvora u trajanju od 1 do 10 godina, slijedom čega sukladno odredbi članka 133. stavka 1. točke 5. istražni zatvor do donošenja presude suda prvog stupnja može trajati najdulje 2 godine. Razmatrajući izloženo te kriterije propisane člankom 122. stavkom 2. ZKP/08., a vodeći računa o činjenici da, kako izvanraspravno vijeće suda prvog stupnja, tako ni ovo žalbeno vijeće, u ovom trenutku nije ovlašteno ulaziti u pravnu kvalifikaciju djela, to, po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, okolnošću dosadašnjeg trajanja mjere istražnog zatvora (nešto više od 1 godine i 1 mjeseca), načelo razmjernosti nije povrijeđeno.
Dakle, prvostupanjski sud u cijelosti osnovano i pravilno zaključuje da iz izloženih činjenica proizlaze one osobite okolnosti koje u svojoj ukupnosti upućuju na postojeću i realno predvidivu opasnost da će, na slobodi, optuženik pobjeći i svojom nedostupnošću onemogućiti vođenje ovog kaznenog postupka. Stoga je, za sada, primjena mjere istražnog zatvora po zakonskoj osnovi iz članka 123. stavka 1. točke 1. ZKP/08., i dalje nužna, jer se, s obzirom na voljnu nedostupnost optuženika sudu kroz duži vremenski period, ista svrha i po ocjeni ovog vijeća ne bi mogla ostvariti niti jednom drugom, blažom mjerom, pa ni žalbom istaknutom mjerom istražnog zatvora u domu.
Budući da žalbenim navodima nije s uspjehom dovedena u sumnju osnovanost pobijanog rješenja, na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08., odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.
Zagreb, 17. srpnja 2019.
Zapisničarka:
Predsjednica vijeća:
Iva Gradiški Lovreček, v. r.
Ana Garačić, v. r.