Povrv-533/2024-9 · Općinski sud u Novom Zagrebu

Poslovni broj: Povrv-533/2024-9

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U NOVOM ZAGREBU

Novi Zagreb – Istok, Turinina 3

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Novom Zagrebu po sucu Ivi Đuratoviću, u pravnoj stvari tužitelja HEP-Toplinarstvo d.o.o. Zagreb, Miševečka 15/a, OIB: 15907062900, kojeg zastupa punomoćnik Mladen Dragičević, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika BAV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi isplate, dana 02. rujna 2025.

p r e s u d i o j e

I. Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, koje je doneseno od strane javnog bilježnika Marine Markioli iz Zagreba kao sudskog povjerenika pod poslovnim brojem Ovrv-42860/2022 UPP/OS-Ovrv-79/2022 od 06.10.2022., kojim je tuženiku NAV naloženo da tužitelju HEP- Toplinarstvo d.o.o. isplati 271,41 EUR sa pripadajućim zateznim kamatama te se tužbeni zahtjev u cijelosti odbija.

II. Odbija se tužiteljev zahtjev za naknadu troškova postupka.

Obrazloženje

1. Rješenjem o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, koje je doneseno od strane javnog bilježnika Marine Markioli iz Zagreba kao sudskog povjerenika pod poslovnim brojem Ovrv-42860/2022 UPP/OS-Ovrv-79/2022 od 06.10.2022., naloženo je ovršeniku NAV da ovrhovoditelju HEP-Toplinarstvo d.o.o. isplati 271,41 EUR sa pripadajućim zateznim kamatama i troškovima postupka, s time da je radi naplate tih iznosa određena ovrha općenito na imovini ovršenika.

2. Protiv tog rješenja o ovrsi ovršenik je podnio pravovremeni prigovor kojim je osporio tražbinu iz rješenja o ovrsi.

3. Rješenjem ovog suda posl. br. Povrv-533/2024-2 od 29.08.2024. rješenje o ovrsi stavljeno izvan snage u dijelu u kojem je njime određena ovrha te je određeno da će se postupak nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

4. U provedenom postupku pročitane su isprave u spisu, i to Izvadak iz poslovnih knjiga (str. 12 spisa), računi (str. 161-172, 177-190 spisa), Ugovor o potrošnji toplinske energije (str. 123-132 spisa), Odluka suvlasnika (str. 133-153 spisa), dopisi (str. 155- 160 spisa) i e-mail korespondencija (str. 173-176 spisa).

5. Tužbeni zahtjev nije osnovan.

6. Predmet parnice je opstojnost platnog naloga koji je sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, kojim je tuženiku naloženo da tužitelju plati 271,41 EUR sa pripadajućim zateznim kamatama.

7. Platni nalog donesen je temeljem vjerodostojne isprave – izvoda iz tužiteljevih poslovnih knjiga.

7.1. S obzirom da se radi o sporu male vrijednosti, a niti jedna od stranaka nije zatražila održavanje ročišta niti je prema stanju spisa to bilo potrebno radi provođenja dokaznog postupka, sud je u skladu sa čl. 461.a st. 3. i st. 4. ZPP u ovoj parnici proveo samo pisani postupak, bez održavanja ročišta.

8. Prema činjeničnim navodima tužitelja utuženi iznos iz odnosi se na naknadu za isporučenu toplinsku energiju za stan u [adresa], za razdoblje od veljače do prosinca 2021.

9. Tuženik tvrdi da nije vlasnik navedenog stana pa da nije dužan platiti utuženu naknadu.

10. U konkretnom slučaju, isporuka toplinske energije za stambenu zgradu u kojoj se nalazi predmetni stan regulirana je Ugovorom o potrošnji toplinske energije broj 115005201401 od 05.09.2014. (str. 123-132 spisa), kojeg je tužitelj HEP-Toplinarstvo d.o.o. sklopio sa suvlasnicima navedene stambene zgrade, zastupanima po predstavniku suvlasnika.

10.1. U skladu sa čl. 8. tog Ugovora računi za potrošenu toplinsku energiju ispostavljaju se krajnjim kupcima, koji su dužni platiti obračunatu naknadu.

11. Po čl. 11. Zakona o tržištu toplinske energije (Narodne novine br. 80/13, 14/14, 102/14, 95/15, 76/18, 86/19; dalje: ZTTE) ovlašteni predstavnik suvlasnika sklopa ugovor o potrošnji toplinske energije, koji se smatra sklopljenim sa svim krajnjim kupcima unutar zgrade/građevine, a taj se ugovor sklapa na temelju natpolovične odluke suvlasnika.

12. Po Općim uvjetima za isporuku toplinske energije (Narodne novine br. 35/2014, 129/2015) krajnji kupac je pravna ili fizička osoba koja je vlasnik samostalne uporabne cjeline ili zgrade/građevine, a koja kupuje toplinsku energiju za vlastite potrebe (čl. 2. st. 2. toč. 4.), s time da ugovor o potrošnji toplinske energije sklapa ovlašteni predstavnik suvlasnika (čl. 4. st. 1.), a smatra se sklopljenim sa svim krajnjim kupcima unutar zgrade/građevine za koje se isporuka toplinske energije obavlja preko zajedničkog mjerila toplinske energije (čl. 4. st. 2.) te obvezuje sve krajnje kupce na zajedničkom mjerilu toplinske energije, a primjenjuje se i na svakog novog krajnjeg kupca u opsegu prava i obveza koje je imao njegov prethodnik (čl. 4. st. 6.).

12.1. Po čl. 18. Općih uvjeta naknadu za utrošenu toplinsku energiju dužan je platiti krajnji kupac.

13. U skladu sa citiranim odredbama ZTTE, Općih uvjeta i Ugovora o potrošnji toplinske energije naknadu za utrošenu toplinsku energiju dužan je plaćati krajnji kupac, a status krajnjeg kupca ima samo vlasnik posebnog dijela zgrade te samo njega obvezuje ugovor o potrošnji toplinske energije kojeg je sklopi ovlašteni predstavnik suvlasnika sa tužiteljem kao pružateljem usluge.

14. Tuženik je u ovoj parnici osporio da je on vlasnik stana u predmetnoj zgradi, a tužitelj tu činjenicu ničim nije dokazao.

14.1. Naime, spisu je priložena Odluka suvlasnika sa popisom suvlasnika (temeljem koje je predstavnik sklopio ugovor o potrošnji sa tužiteljem), a na tom popisu tuženik uopće nije naveden kao jedan od suvlasnika.

14.2. Tužitelj nikakav drugi dokaz tuženikovog vlasništva nije dostavio u spis, pa tako ni zemljišnoknjižni izvadak ili bilo koju ispravu iz kojeg bi se moglo utvrditi da je tuženik zaista vlasnik stana u predmetnoj zgradi.

15. Činjenica da je ovlašteni predstavnik suvlasnika u dopisu kojeg je uputio tužitelju naznačio tuženika kao vlasnika stana (dostavljanjem novog popisa – str. 79 i str. 158 spisa), sama za sebe, ne može dovesti do nastanka tuženikove obveze plaćanja naknade za toplinsku energiju, jer su tu naknadu dužni plaćati samo krajnji kupci odnosno vlasnici posebnih dijelova te jedino njih obvezuje ugovor o potrošnji kojeg je ovlašteni predstavnik suvlasnika sklopio sa tužiteljem kao pružateljem usluge.

15.1. Ovo posebno u situaciji kada je tuženik i prije pokretanja ovog postupka još 2017. godine (dopisi na str. 71-72, 75-76 spisa) obavijestio tužitelja da on nije vlasnik stana, no tužitelj je unatoč tome potpuno nekritički prihvatio navode predstavnika suvlasnika da je tuženik vlasnik, bez ikakvog dokaza o tome. S tim u vezi, ističe se da je u čl. 1. st. 5. Ugovora o potrošnji toplinske energije određeno da je popis krajnjih kupaca sastavni dio tog ugovora, a na tom popisu nema tuženika, pa kada je naknadno predstavnik suvlasnika obavijestio tužitelja o novom krajnjem kupcu (ovdje tuženiku), a taj krajnji kupac je potom obavijestio tužitelja da on nije vlasnik, onda tužitelj nije mogao smatrati tuženika krajnjim kupcem bez da raspolaže ikakvim dokazom o vlasništvu, kako je postupljeno u ovom slučaju.

15.2. Iz e-maila od 21.04.2021. (str. 174 spisa) kojeg je predstavnik suvlasnika uputio tužitelju proizlazi da se radi o stanu na kojem se u službenim evidencijama vodi pok. BA (navodno tuženikov otac), a tužitelj ničim nije dokazao da je vlasništvo preneseno sa BA na ovdje tuženika.

16. Dodatno, tuženik je osporio i da se nalazi u posjedu stana, a tužitelj ničim nije dokazao tu činjenicu odnosno nije dokazao da je upravo tuženik u utuženom razdoblju (veljača-prosinac 2021.) koristio uslugu toplinske energije u predmetnom stanu. Navodi predstavnika suvlasnika da tuženik koristi stan, u odsustvu bilo kakvih drugih dokaza u tom pogledu, sami za sebe se ne mogu smatrati dostatnim dokazom da je tuženik od veljače do prosinca 2021. faktično koristio uslugu toplinske energije.

17. Slijedom navedenoga, primjenom pravila o teretu dokazivanja sud utvrđuje da tuženik nije vlasnik predmetnog stana, da nema status krajnjeg kupca, da ga ne obvezuje ugovor o potrošnji kojeg je sklopio ovlašteni predstavnik suvlasnika sa tužiteljem te da u utuženom razdoblju niti nije bio faktični posjednik stana odnosno korisnik tužiteljeve usluge.

19. Stoga ne postoji pravna osnova tužiteljevog potraživanja prema tuženiku, pa je platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi valjalo ukinuti i u cijelosti odbiti tužbeni zahtjev, zbog čega je odlučeno kao pod točkom I. izreke.

20. Tužitelj je izgubio parnicu pa nema pravo na naknadu troškova postupka (točka II. izreke).

U Zagrebu 02. rujna 2025.

Sudac:

Ivo Đuratović

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude može se podnijeti žalba u roku 15 dana, a o njoj odlučuje nadležni županijski sud.

DNA:

1. odvjetnik Mladen Dragičević;

2. BAV iz [adresa].