Legislator Case Law & Legislation
I Kž-830/1991-3 AI generated

Croatian Supreme Court partially allows appeal, overturns acquittal and property confiscation, upholds sentence.

Case Number I Kž-830/1991-3
Court / Authority
Jurisdiction Croatia (HR)
Decision Date
Outcome Partially Allowed

Legislator summary

AI generated

The Supreme Court of Croatia partially upheld the public prosecutor's appeal against a first-instance judgment convicting the defendant of robbery. While the court found the original acquittal on the robbery charge factually incorrect and the property confiscation legally invalid, it rejected the claim that the prison sentence was too light. Consequently, the acquittal portion was vacated for retrial, the confiscation order was annulled, but the two-year prison term remained in force.

Legislator headnote

AI generated

čl. 376. toč. 2. ZKP; čl. 365. toč. 5. ZKP; čl. 50. st. 1. KZJ; čl. 98. st. 4. ZKP; čl. 84., 85. KZJ; When a lower court erroneously convicts a defendant on facts later found to be incorrect, the acquittal must be vacated for retrial, and confiscation of property acquired from a crime for which the defendant is acquitted is void as it violates criminal law.

Keywords

AI generated
criminal appeal acquittal reversal property confiscation retrial order criminal law violation sentencing review robbery charge

Cited Legislation

AI generated
čl. 376. toč. 2. ZKP
Žalba javnog tužioca je djelomično osnovana, žalba optuženika je neosnovana, a ispitujući pobijanu presudu i po službenoj dužnosti ovaj Vrhovni sud je ustanovio da je sud prvog stupnja donošenjem odluke o oduzimanju imovinske koristi povrijedio krivični zakon na štetu optuženika (čl. 376. toč. 2. ZKP).
čl. 365. toč. 5. ZKP
Kako je sud prvog stupnja donošenjem ove odluke povrijedio krivični zakon, jer je prekoračio ovlaštenje koje sud ima po zakonu (čl. 365. toč. 5. ZKP) trebalo je odluku o oduzimanju imovinske koristi ukinuti.
čl. 50. st. 1. KZJ
čl. 98. st. 4. ZKP
čl. 84. KZJ
čl. 85. KZJ

Need to analyze how this precedent applies to your matter?

Cross-reference this judgment against statutes, commentaries, and subsequent citing case law inside Legislator AI.

Open in Legislator →

Full text

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž-830/1991-3

PRESUDA I RJEŠENJE

U IME REPUBLIKE HRVATSKE!

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda mr. Frančula Rudolfa kao predsjednika vijeća, te Kocijančić Erike i Potrebica Ante kao članova vijeća i stručnog suradnika Papeš Branke kao zapisničara u krivičnom predmetu protiv opt. Đ. M., zbog krivičnog djela iz čl. 132. st. 1. i dr. KZH, odlučujući o žalbi javnog tužioca i opt. Đ. M., podnesenim protiv presude Okružnog suda u Rijeci od 14. studenog 1991, K-27/91, u sjednici održanoj 4. ožujka 1992, saslušavši zamjenika javnog tužioca Hrvatske Hranjski Marijana,

presudio i riješio je:

I. Djelomično se uvažava žalba javnog tužioca, ukida se pobijana presuda u oslobađajućem dijelu i u tom dijelu predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

II. U povodu žalbi javnog tužioca i opt. Đ. M., ukida se, u osudujućem dijelu presude, odluka o oduzimanju imovinske koristi.

III. Odbija se kao neosnovana žalba opt. Đ. M. i u ostalom dijelu žalba javnog tužioca, te se u ostalom pobijanom, a neukinutom dijelu potvrđuje presuda suda prvog stupnja.

O b r a z l o ž e n j e

Pobijanom presudom oglašen je opt. Đ. M. krivim zbog kriv. djela razbojništva iz čl. 132. st. 1. KZH, te je temeljem istog zakonskog propisa osuđen na kaznu zatvora u trajanju od dvije godine.

Temeljem čl. 50. st. 1. Krivičnog zakona SFRJ preuzetog na temelju čl. 1. Zakona o preuzimanju Krivičnog zakona SFRJ ("Narodne novine" br. 53/91) kao zakona Republike Hrvatske (u daljnjem tekstu KZJ) optuženiku je u izrečenu kaznu zatvora uračunato vrijeme provedeno u pritvoru od 3. svibnja 1991.g., pa nadalje.

Temeljem čl. 98. st. 4. Zakona o krivičnom postupku koji je preuzet na temelju čl. 1. Zakona o preuzimanju Zakona o krivičnom postupku ("Narodne novine", br. 53/91) kao zakon Republike Hrvatske (u daljnjem tekstu: ZKP) optuženik je oslobođen dužnosti naknade troškova krivičnog postupka.

Temeljem čl. 84. i 85. KZJ optuženiku je oduzeta imovinska korist pribavljena krivičnim djelom u iznosu od 300 dinara.

Temeljem čl. 350. toč. 3. ZKP optuženik je oslobođen optužbe da bi počinio kriv. djelo krađe iz čl. 130. st. 1. KZH.

Temeljem čl. 349. toč. 3. ZKP protiv optuženika je odbijena optužba da bi počinio kriv. djelo razbojništva iz čl. 132. st. 1. KZH.

Temeljem čl. 99. st. 1. ZKP troškovi krivičnog postupka u odnosu na oslobađajući i odbijajući dio presude padaju na teret budžetskih sredstava.

Temeljem čl. 108. st. 2. ZKP oštećenik K. I. je sa imovinskopravnim zahtjevom upućen na parnicu.

Protiv te presude podnijeli su žalbu javni tužilac i opt. Đ. M..

Javni tužilac se žali u odnosu na oslobađajući dio presude zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i predlaže da se u tom dijelu pobijana presuda ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje, te u odnosu na osuđujući dio zbog odluke o kazni i predlaže da se pobijana presuda u ovom dijelu preinači i optuženiku izrekne kazna zatvora u duljem vremenskom trajanju.

Optuženik je podnio žalbu sam i po branitelju V. Đ., odvjetniku iz B., zbog odluke o kazni i predložio da se pobijana presuda u osuđujućem dijelu preinači i njemu izrekne blaža kazna zatvora.

Optuženik je podnio i odgovor na žalbu javnog tužioca u kojem je naveo da je ta žalba neosnovana.

Javni tužilac Republike Hrvatske je predložio da se žalba optuženika odbije kao neosnovana, a uvaži žalba javnog tužioca.

Žalba javnog tužioca je djelomično osnovana, žalba optuženika je neosnovana, a ispitujući pobijanu presudu i po službenoj dužnosti ovaj Vrhovni sud je ustanovio da je sud prvog stupnja donošenjem odluke o oduzimanju imovinske koristi povrijedio krivični zakon na štetu optuženika (čl. 376. toč. 2. ZKP).

U odnosu na ukinuti dio

Sud prvog stupnja u odnosu na oslobađajući dio presude utvrđuje da je optuženik doduše uzeo opisane prstene, ali da nema dokaza da bi to učinio u namjeri pribavljanja protupravne imovinske koristi, jer da je pritom ostvario predmete znatnije vrijednosti od one koju je uzeo, a osim toga da je iskaz oštećenika K. I., obzirom na različitosti u njegovom iskazivanju nepouzdan, pa zato što navodi optužbe nisu dokazani oslobađa optuženika optužbe za kriv. djelo krađe iz čl. 130. st. 1. KZH.

Međutim, takav zaključak suda prvog stupnja ne može se, za sada, prihvatiti bez ponovnog suđenja i ponovne ocjene svih provedenih dokaza.

U postupku je bilo nesporno da su se optuženik i oštećenik K. I. sporazumjeli da će optuženik raditi kod oštećenika za nadnicu na nekim građevinskim radovima. Međutim, optuženik je radio svega jedan dan i za to mu je oštećenik platio.

Nesporno je također da je optuženik, prije nego je otišao iz kuće oštećenika, iz njegove torbice u kojoj je ovaj držao nakit, iako je u njoj bilo više zlatnih predmeta, uzeo samo dva zlatna prstena i jedan prsten od bižuterije.

Nakon provedenog postupka ostalo je, međutim, još uvijek sporno u kojoj namjeri je optuženik uzeo te predmete, kada nesporno druge zlatne predmete nije uzeo, da li u namjeri pribavljanja protupravne imovinske koristi ili iz nekog drugog razloga.

Na ponovnom suđenju biti će potrebno, nakon ponovnog uzimanja obrane optuženika i iskaza oštećenika K. I., još jednom ocijeniti da li se u radnjama optuženika stiču elementi krivičnog djela krađe iz čl. 130. st. 1. KZH, za koje djelo je optužen ili nekog drugog krivičnog djela (eventualno krivičnog djela samovlasti iz čl. 205. KZH, ukoliko je optuženik svojim radnjama pribavljao neko svoje pravo ili pravo za koje je smatrao da mu pripada, a koje djelo se goni privatnom tužbom).

Iz izloženih razloga valjalo je u odnosu na oslobađajući dio presude uvažiti žalbu javnog tužioca i pobijanu presudu ukinuti, te u tom dijelu predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

U povodu žalbe javnog tužioca i optuženika ispitujući pobijanu presudu i po službenoj dužnosti, ovaj Vrhovni sud je ustanovio da je sud prvog stupnja donošenjem odluke o oduzimanju imovinske koristi u iznosu od 300 dinara, u osuđujućem dijelu, na Štetu optuženika povrijedio krivični zakon (čl. 376. toč. 2. ZKP).

Naime, iznos od 300 dinara optuženik je dobio za zlatni prsten (list 88), kojeg je pribavio izvršenjem djela za koje je pobijanom presudom oslobođen optužbe, pa stoga nije bilo zakonskih uvjeta za oduzimanje imovinske koristi.

Kako je sud prvog stupnja donošenjem ove odluke povrijedio krivični zakon, jer je prekoračio ovlaštenje koje sud ima po zakonu (čl. 365. toč. 5. ZKP) trebalo je odluku o oduzimanju imovinske koristi ukinuti.

U odnosu na osuđujući dio presude.

Nisu osnovane žalbe javnog tužioca i optuženika zbog odluke o kazni.

Javni tužilac nalazi da je izrečena kazna zatvora u trajanju od dvije godine za krivično djelo razbojništva preblaga, jer je optuženik već ranije bio osuđivan zbog imovinskih delikata, a 1987.g. je po Okružnom sudu u Rijeci osuđen zbog istovrsnog krivičnog djela, pa stoga smatra da izrečene sankcije nisu imale utjecaja na optuženika da više ne čini krivična djela.

Nasuprot žalbi javnog tužioca, optuženik u svojoj žalbi smatra da je izrečena kazna prestroga, imajući u vidu njegovo iskreno priznanje, te da je krivično djelo razbojništva razjašnjeno zahvaljujući upravo njemu, jer oštećenik prilikom izvršenja djela nije prepoznao optuženika, kao i odsustvo štetnih posljedica, jer je oštećeniku u cijelosti vraćen novac.

Po ocjeni ovog Vrhovnog suda sud prvog stupnja je prilikom odlučivanja o kazni uzeo u obzir sve okolnosti što utječu da kazna bude manja ili veća, te je u visini izrečene kazne našla odraza ranija osuđivanost optuženika zbog istovrsnih krivičnih djela, a isto tako je cijenjeno držanje optuženika nakon počinjenog djela i priznanje djela, kao i njegove osobne prilike.

I ovaj drugostepeni sud nalazi da izrečena kazna zatvora u trajanju od dvije godine odgovara težini djela i stupnju krivične odgovornosti optuženika, te da će se njome postići svrha kažnjavanja.

Iz svih iznesenih razloga presuđeno je i riješeno kao u izreci.

U Zagrebu, 4. ožujka 1992.

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Papeš Branka v.r.

mr. Frančula Rudolf v.r.