Rev-3299/1995-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 3299/1995-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A I RJEŠENJE

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Borisa Guttmanna kao predsjednika vijeća, te Stanka Hautza, Ivana Mikšića, Petra Milasa i Ivke Zlokić kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja F.J. iz P., … , zastupane po M.L., odvjetnici iz K., protiv tužene Republike Hrvatske, zastupane po Javnom pravobraniteljstvu Republike Hrvatske, radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužene protiv presude Županijskog suda u Sisku br. Gž-1367/1994 od 31. svibnja 1995. godine, kojom je djelomično uvažena žalba tužene i preinačena presuda Općinskog suda u Kutini od 28. rujna 1994. godine pod br. P-637/1993, u sjednici održanoj dana 27. listopada 1999. godine,

presudio je:

1. Prihvaća se djelomično revizija tuženice, preinačava djelomično presuda Županijskog suda u Sisku br. Gž-1367/1994 od 31. svibnja 1995. godine, u dijelu kojim je prihvaćen dio zahtjeva tužiteljice i sudi:

Tužiteljica se odbija i s dijelom zahtjeva u iznosu od 12.000,00 kn.

2. U ostalom dijelu revizija tuženice odbija se kao neosnovana.

r i j e š i o j e :

Prihvaća se revizija tužene, te se ukida presuda Županijskog suda Sisak u odnosu na dosuđeni parnični trošak u iznosu od 2.300,00 kn i predmet vraća sudu drugog stupnja na ponovni postupak.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom je naloženo tuženoj da tužiteljici na ime naknade štete plati iznos od 63.000,00 kn s kamatom temeljem čl. 277. st. 1. Zakona o obveznim odnosima a počev od 28. rujna 1994. godine pa do isplate, kao i parnični trošak u iznosu od 4.197,00 kn. Presudom suda drugog stupnja po žalbi tužene djelomično je preinačena presuda Općinskog suda u Kutini br. P-637/1993, tako da je tužiteljici dosuđeno 44.000,00 kn i parnični trošak u iznosu od 2.300,00 kn.

Protiv pravomoćne presude suda drugog stupnja reviziju je izjavila tužena, zbog povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava i predlaže da Vrhovni sud Republike Hrvatske ukine u cijelosti presudu drugostupanjskog i prvostupanjskog suda i predmet vrati na ponovno suđenje, a podredno da pobijanu presudu preinači tako da odbije tužbeni zahtjev. U odgovoru na reviziju tužiteljica osporava osnovanost revizijskih navoda i predlaže da Vrhovni sud Republike Hrvatske odbije reviziju kao neosnovanu.

Državni odvjetnik Republike Hrvatske nije se izjasnio o reviziji koja mu je dostavljena u smislu čl. 390. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/91 i 91/92 - u daljnjem tekstu: ZPP).

Revizija je djelomično osnovana.

Ispitujući presudu koja se pobija revizijom i postupak, koji je prethodio njenom donošenju, ovaj sud je utvrdio da nije počinjena bitna povreda ZPP iz čl. 354. st. 2. toč. 10. na koju ovaj revizijski sud pazi po službenoj dužnosti (čl. 386. ZPP).

Neosnovano se prigovara u reviziji da su nižestupanjski sudovi učinili bitnu povredu parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 13. ZPP, budući da nižestupanjske presude sadrže valjane razloge o odlučnim činjenicama za donošenje zakonite presude u ovom sporu i razlozi navedeni u obrazloženju nižestupanjskih presuda nisu u suprotnosti sa sadržajem isprava i zapisnika o izvedenim dokazima.

Dakle, nije se ostvario revizijski razlog povrede odredaba ZPP.

U ovom stadiju postupka je ostao još uvijek sporan osnov i visina tužiteljici dosuđene štete, proizašle joj dana 17. rujna 1993. godine kada je kao sezonski radnik berući jabuke u voćnjaku tuženika pala pri čemu je zadobila tešku tjelesnu povredu.

Nižestupanjski sudovi su pravilno primijenili materijalno pravo u odnosu na postojanje odgovornosti za tužiteljici nastalu štetu time što su primijenili odredbu čl. 14. Zakona o zaštiti na radu. Ovo stoga što su utvrdili da KPD L. u M.L., koja je organizirala berbu jabuka na svojoj plantaži, nije nadzirala kako to berači čine, niti ih je upoznala s mjerama zaštite na radu, te upozorila na obvezu da jabuke na višljim granama beru pomoću ljestava, da beračima nije ni bio osiguran dovoljan broj ljestava. Osim toga utvrdili su da tužiteljica nije sama kriva za pad koji joj se dogodio, odnosno nije doprinijela nastanku štetnog događaja.

U postupku je utvrđeno da je tužiteljica u štetnom događaju zadobila iščašenje lijevog ramena, što predstavlja tešku tjelesnu povredu, zbog koje je u dva navrata bila podvrgnuta operativnom zahvatu, te rehabilitaciji u K.T.. Zbog istih kod tužiteljice je nastupio invaliditet od 15%, jer joj je lijevo rame niže položeno, muskulatura je atrofična, a vanjska rotacija nadlaktice ograničena u srednjem intenzitetu. Od zadobivenih povreda tužiteljica je trpjela jake bolove pet dana, bolove srednjeg intenziteta šest tjedana te lake bolove još tri mjeseca. Nakon povrede je trpjela intenzivan primarni strah, a isti je trpjela i prije svake operacije (bile su dvije operacije) sve u trajanju od šest dana.

Visina nematerijalne štete utvrđuje se prema cijenama u vrijeme donošenja drugostupanjske odluke.

Imajući u vidu gornja utvrđenja nižestupanjskih sudova i ovaj sud smatra da je tužiteljici s osnova pojačanih napora primjerena satisfakcija u dosuđenom joj iznosu po drugostupanjskom sudu od 20.000,00 kn, pa se u odnosu na taj dio traženja, revizija tužene ukazuje neosnovanom.

Za dio tužbenog traženja koji se odnosi na dosuđenu satisfakciju za pretrpljene bolove, a imajući u vidu činjenična utvrđenja nižestupanjskih sudova, ovaj sud smatra, da je tužiteljici po osnovi pretrpljenih bolova, a posebno imajući u vidu i cijene u vrijeme donošenja prvostupanjske presude, primjerena naknada u iznosu od 8.000,00 kn, što je i u skladu s odredbom čl. 200. Zakona o obveznim odnosima, pa je u tom dijelu prihvaćena revizija tužene, te preinačena presuda Županijskog suda u Sisku a u preostalom dijelu tužiteljica je po tom osnovu sa zahtjevom odbijena. Dakle, u ovom dijelu je Županijski sud u Sisku pogrešno primijenio materijalno pravo dosuđujući tužiteljici 18.000,00 kn, umjesto 8.000,00 kn kako to utvrđuje ovaj sud, te je utoliko ovaj sud uvažio reviziju tužene i preinačio drugostupanjsku presudu.

Imajući u vidu pretrpljeni strah što ga je trpjela tužiteljica i odlučna utvrđenja nižestupanjskih sudova za ovaj vid materijalne štete, a posebno da se ova šteta dosuđuje po cijenama u času prvostupanjskog suđenja, ovaj sud smatra primjenom odredbe čl. 200. Zakona o obveznim odnosima primjerenom satisfakciju za taj vid tužiteljici nastale štete iznos od 4.000,00 kn, te je utoliko ovaj sud uvažio reviziju tužene i preinačio drugostupanjsku presudu po kojoj je tužiteljici bila dosuđena naknada od 6.000,00 kn, jer je u tom dijelu drugostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo.

Iz iznijetih razloga valjalo je djelomično prihvatiti reviziju tužene i preinačiti presudu Županijskog suda u Sisku i odlučiti kao u izreci pod 1. ove presude, a u ostalom dijelu reviziju tužene odbiti kao neosnovanu i odlučiti kao u izreci pod 2. presude. Navedeno primjenom odredbe čl. 393. i čl. 395. st. 1. ZPP.

U odnosu na parnični trošak, u kojem su odlučili prvostupanjski i drugostupanjski sud koja u procesnopravnom smislu predstavlja rješenje, a imajući u vidu revizijske razloge u odnosu na taj dio nižestupanjskih presuda treba kazati slijedeće.

Drugostupanjski sud je u tom dijelu uvažio žalbu tužene i preinačio presudu prvostupanjskog suda na način da je umjesto po prvostupanjskom sudu dosuđenih 4.197,00 kn dosudio iznos od 2.300,00 kn. Kako u obrazloženju presude - rješenja Županijskog suda Sisak o ovom dijelu traženja uopće nema razloga o odlučnoj činjenici, to je počinjena povreda odredaba ZPP iz čl. 354. st. 2. toč. 13. na koju ukazuje revident, a to znači da se ne može ispitati da li je drugostupanjski sud pravilno primijenio materijalno pravo. S iznijetog temeljem odredbe čl. 400. u svezi s čl. 394. st. 1. ZPP odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.

U Zagrebu, 27. listopada 1999. godine

Predsjednik vijeća:

Boris Guttmann v.r.

Suglasnost ovog prijepisa s izvornikom ovjerava

Voditelj Otpremne pisarnice:

Štefica Klepac