Croatian Supreme Court dismisses appeal for retrial based on new evidence that failed to change prior case outcome.
Legislator summary
AI generatedThe Supreme Court of Croatia dismissed the appellant's request for a retrial of a final maritime debt judgment. The appellant argued that a new report constituted valid evidence to reopen the case, but the court found the report merely confirmed facts already established as undisputed. Consequently, the court ruled that since the new evidence would not have altered the original decision, the statutory grounds for retrial were not met.
Legislator headnote
AI generatedčl. 421. st. 1. t. 9. ZPP; čl. 422. st. 2. ZPP: A request for retrial based on new evidence is inadmissible if the evidence only confirms facts already established and would not have resulted in a more favorable judgment had it been presented earlier.
Keywords
AI generatedCited Legislation
AI generatedFull text
REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev 1649/1990-2
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Veseljka Šeparović, kao predsjednika vijeća, te Gordane Gasparini, Ilije Čuljat, Augusta Husinec i Vladimira Drakulić, kao članova vijeća, u gradjansko-pravnoj stvari tužitelja N. D. iz K., kojeg zastupa M. L., odvjetnik iz R., protiv tuženih: 1. B. p. - B., B. i 2. Jugoslavenski registar brodova, OOUR za tehnički nadzor i preglede pomorskih brodova, S., radi isplate 950 CL $, rješavajući reviziju prvotuženika protiv pravomoćnog rješenja Okružnog suda u Rijeci od 27. prosinca 1989. br. Gž-2007/89, kojim je potvrdjeno rješenje Općinskog suda u Rijeci od 15. svibnja 1989. br. P-3929/86, u sjednici održanoj dana 27. studenog 1990. godine,
r i j e š i o j e :
Revizija prvotuženika protiv rješenja Okružnog suda u Rijeci broj Gž-2007/89 od 27. prosinca 1989. godine odbija se.
O b r a z l o ž e n j e
Drugostepenim rješenjem Okružnog suda u Rijeci broj Gž 2007/89 od 27. XII. 1989. godine odbijena je žalba prvotuženika i potvrdjeno je prvostepeno rješenje Općinskog suda u Rijeci broj P-3929/86 od 15. V. 1989. godine kojim je odbijen prijedlog prvotuženika za ponavljanje postupka završenog pravomoćnom presudom Općinskog suda u Rijeci broj P-651/85 od 18. IX. 1985. godine.
Protiv ovog pravomoćnog drugostepenog rješenja reviziju je izjavio prvotuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz člana 421. s.t. 1. t. 9. ZPP.
Tužitelj nije odgovorio na reviziju niti se o reviziji izjasnio javni tužilac.
Revizija nije osnovana.
Po ocjeni ovog revizijskog suda, pravilno su sudovi prvog i drugog stupnja primijenili odredbu iz člana 421. st.
1. t. 9. ZPP. kada su prijedlog za ponavljanje postupka kao neosnovan odbili.
U prijedlogu za ponavljanje postupka prvotuženik kao zakonsku osnovu po kojoj traži ponavljanje navodi t. 9. st. 1. člana 421. ZPP - novi dokaz - izvještaj B. B. od 20. VII. 1987. godine, kojeg je, kako to navodi u prijedlogu, tek sada pribavio i tako stekao mogućnost da ga upotrijebi, a na temelju kojega bi, da je bio upotrijebljen u prijašnjem postupku, za prvotuženika bila donesena povoljnija odluka odnosno tužbeni zahtjev prema njemu bio odbijen zbog promašene pasivne legitimacije.
Prema odredbi iz člana 421. st. 1. t. 9. ZPP postupak koji je odlukom suda pravomoćno završen može se na prijedlog stranke ponoviti ako stranka sazna za nove činjenice ili nadje ili stekne mogućnost da upotrijebi nove dokaze na temelju kojih je za stranku mogla biti donesena povoljnija odluka da su te činjenice ili dokazi bili upotrijebljeni u prijašnjem postupku.
U parnici koja je pravomoćno završena prvostepenom presudom Općinskog suda u Rijeci broj P-651/85 od 18. IX. 1985. godine tužitelj je od prvotuženika tražio isplatu iznosa od dinara 259.135 spp, po osnovi naknade štete uzrokovane time što nije realizirao kreditno pismo B. B. broj 1002812 od 20. IV. 1983. godine na CL dolara 950 koje mu je predao prvotuženik za pokriće putnih troškova za put u SSSR.
Citiranom pravomoćnom presudom Općinskog suda u Rijeci broj P-651/85 od 18. IX. 1985. tužbeni je zahtjev prema prvotuženiku usvojen.
U parnici je bilo sporno pitanje postojanja pasivne gradjansko-pravne legitimacije prvotuženika, a za rješenje ovog spornog pitanja bile su odlučne ove činjenice: 1. da li je tužitelj zahtijevao od B. B. ispunjenje potraživanja iz citiranog kreditnog pisma odnosno isplatu CL dolara 950 i 2. da li je B. B. na zahtjev tužitelja odbila ispuniti ovo potraživanje.
Tvrdnje o ovim odlučnim činjenicama bile su iznesene u prvostepenom postupku i to: u odnosu na činjenicu pod 1. - da je tužitelj zahtijevao ispunjenje potraživanja iz citiranog kreditnog pisma tj. da mu B. B. i to putem R. b. isplati CL dolara 950 i u odnosu na spornu činjenicu pod 2. - da je B. B. odbila isplatu CL dolara 950, a ponudila isplatu u dinarskoj protuvrijednosti valute na koje je kreditno pismo glasilo.
U dokaz istinitosti ovih tvrdnji od strane prvotuženika u prijašnjem postupku nisu ponudjeni dokazi, jer iste nisu bile sporne, tako da je kao nesporno utvrdjeno da je tužitelj od B. B. zahtijevao isplatu CL dolara 950 i da je B. B. odbila izvršiti ovu isplatu.
Izvještajem B. B. od 20. VII. 1987. godine, koji se u prijedlogu za ponavljanje postupka nudi kao novi dokaz, dokazuje se upravo istinitost navedenih tvrdnji o činjenicama pod 1. i 2., dakle, upravo ono što je kao nesporno utvrdjeno u prijašnjem postupku, a što znači da na temelju ovog dokaza, sve da je on i bio upotrijebljen u prijašnjem postupku, za prvotuženika ne bi bila donesena povoljnija odluka.
Kako, prema citiranoj odredbi iz t. 9. st. 1. člana 421. ZPP, novi dokaz može biti valjan razlog za ponavljanje postupka samo u pretpostavci da bi na temelju njega za stranku - predlagača bila donesena povoljnija odluka da je bio upotrijebljen u prijašnjem postupku, a u konkretnom slučaju ta pretpostavka nije ostvarena, to proizlazi da ne postoji zakonski razlog iz točke 9. st. 1. člana 421. ZPP za ponavljanje postupka, te da su sudovi pravilno odlučili kada su prijedlog prvotuženika odbili.
Osim toga, prema odredbi iz člana 422. st. 2. ZPP zbog novih dokaza ponavljanje postupka može se dopustiti samo ako stranka bez svoje krivnje nije mogla taj dokaz iznijeti prije nego što je prijašnji postupak završen pravomoćnom sudskom odlukom.
U konkretnom slučaju sasvim je sigurno da je prvotuženik obavijesti od B. B. koje su sadržane u dopisu - izvještaju ove od 20. VII. 1987. godine, koji predstavlja taj novi dokaz, mogao zatražiti i sudu prezentirati u toku prvostepenog postupka, što znači, da se, kad bi ovaj dokaz i imao učinke iz točke 9. st. 2. člana 421. ZPP, tj. kad bi da je bio upotrijebljen u ranijem postupku za prvotuženika na temelju njega bila donesena povoljnija odluka, zbog tog dokaza ponavljanje postupka ne bi moglo dopustiti.
Neosnovano revident u reviziji ističe da je ponavljanje postupka trebalo dopustiti iz razloga što je u "dopisu koji je prezentiran kao novi dokaz" iznijeta nova činjenica da je tužitelj ekskulpirao prvotuženika od odgovornosti za naplatu kreditnog pisma i da je tužitelj neposredno komunicirao s B. Ovo stoga što revident ponavljanje postupka nije tražio zbog novih činjenica, već zbog novih dokaza, pa sudovi nisu ovlašteni ispitivati da li se ponudjenim dokazom mogu utvrditi i neke druge nove a u prijedlogu neiznesene činjenice. Medjutim, sve kad se i ne bi radilo o nedopuštenom iznošenju novih razloga za ponavljanje postupka, za istaknuti je da je i te činjenice revident mogao iznijeti u prijašnjem postupku da je pravovremeno zatražio obavijesti od B. B., a kako je to propustio učiniti, očito je da svojom krivnjom ove činjenice nije iznio u prijašnjem postupku, tako da bi i iz razloga iz člana 422. st. 2. ZPP prijedlog za ponavljanje kao neosnovan opet valjalo odbiti.
Iz ovih je razloga, na temelju odredbe iz člana 393. u vezi člana 400. st. 4. ZPP, reviziju kao neosnovanu valjalo odbiti.
U Zagrebu, 27. studenog 1990.
Predsjednik vijeća:
Veseljko Šeparović, v.r.