Rev-201/2010-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Broj: Rev 201/10-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu, u vijeću sastavljenom od sudaca Gordane Matasić-Špoljarić predsjednice vijeća, Katarine Buljan članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Aleksandra Peruzovića člana vijeća, Viktorije Lovrić članice vijeća i Branka Medančića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja S. Č. iz M., zastupanog po punomoćniku E. V., odvjetniku u Z., protiv tuženice Republike Hrvatske, Ministarstvo pravosuđa, Z., zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Metkoviću, radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Dubrovniku broj Gž-1389/08 od 5. veljače 2009., kojom je djelomično preinačena, a djelomično potvrđena presuda Općinskog suda u Metkoviću broj P- 211/07 od 23. travnja 2008., u sjednici održanoj 5. listopada 2011.,

p r e s u d i o j e:

Revizija se odbija kao neosnovana.

Obrazloženje

Presudom Općinskog suda u Metkoviću broj P-211/07 od 23. travnja 2008. naloženo je tuženoj na ime naknade štete isplatiti tužitelju iznos 21.000,00 kn s pripadajućom zateznom kamatom, dok je za daljnjih 419.000,00 kn tužbeni zahtjev odbijen, te je ujedno naloženo tužitelju naknaditi tuženici trošak parničnog postupka u iznosu 19.000,00 kn. Presudom Županijskog suda u Dubrovniku broj Gž-1389/08 od 5. veljače 2009. djelomično je preinačena prvostupanjska presuda, te je tuženici naloženo na ime naknade štete tužitelju isplatiti daljnji iznos 20.000,00 kn (ukupno 41.000,00 kn) sve s pripadajućom zateznom kamatom počev od 5. svibnja 2007. do isplate, dok je u preostalom odbijajućem dijelu te u odluci o parničnom trošku prvostupanjska presuda potvrđena.

Protiv drugostupanjske presude u dijelu kojim je odbijen njegov zahtjev tužitelj je podnio reviziju, a iz razloga pogrešne primjene materijalnog prava, predloživši ukidanje obih nižestupanjskih presuda i vraćanje predmeta prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Na reviziju nije odgovoreno.

Revizija nije osnovana.

Postupajući prema odredbi čl. 392. a) st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08 i 123/08 – dalje: ZPP), a koja se na temelju odredbe čl. 53. st. 4. u svezi s odredbom čl. 36. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 57/11) primjenjuje na ovaj spor, Vrhovni sud Republike Hrvatske ispitao je pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji, pazeći po službenoj dužnosti na pogrešnu primjenu materijalnog prava i na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 8. ZPP-a, a za koju bitnu povredu ovaj sud nije našao da bi bila počinjena.

Predmet spora je zahtjev za naknadu štete vezano za pritvaranje tužitelja, a koje je bilo nezakonito. U ovom revizijskom stadiju postupka među strankama je i dalje sporna visina pripadajuće naknade štete tužitelju. On naime smatra da dosuđeni iznos naknade nematerijalne štete s osnova duševnih boli zbog nezakonitog lišenja slobode je prenisko odmjeren, kao i da ga pripada naknada materijalne štete koju je pretrpio kao posljedicu nezakonitog pritvaranja.

U postupku pred nižestupanjskim sudovima utvrđeno je:

- da je rješenjem Županijskog suda u Zadru broj Kir-355/95 od 3. kolovoza 1995. tužitelju određen pritvor, a koji je trajao do 29. rujna 1995. (ukupno 56 dana) kada je rješenjem Županijskog suda u Zagrebu broj III Kio-I-265/95 od 29. rujna 1995. naloženo puštanje tužitelja na slobodu,

- da je tužitelj bio pritvoren zbog sumnje na počinjenje kaznenog djela poticanja na otmicu, a koji kazneni postupak je obustavljen rješenjem Županijskog suda u Zagrebu broj IK-179/95 od 3. lipnja 2006.,

- da je nad trgovačkim društvom „N.- C.“d.o.o. čiji je tužitelj bio osnivač pokrenut postupak likvidacije koji je pravomoćno zaključen rješenjem Trgovačkog suda u Dubrovniku broj L-894/00 od 17. siječnja 2004., a čemu

- da je prethodilo poslovanje tog trgovačkog društva sa gubicima u razdoblju od 1994. do pokretanja postupka likvidacije, te

- da je rješenjem Općinskog suda u Dubrovniku broj Z-249/97 od 8. travnja 1997. dozvoljena uknjižba brisanja prava vlasništva sa imena tužitelja uz istodobnu uknjižbu prava vlasništva na ime C. b. d.d., Podružnica M. na nekretninama položenim u k.o. D., ZU 1009, čest. zem. 3798/124 kuća i dvorište od 420 m[2] , a na temelju ugovora o prijenosu vlasništva radi osiguranja novčane tražbine sklopljenog između C. b. d.d. kao vjerovnika i tužitelja kao dužnika.

Polazeći od prednjih utvrđenja, a primjenom odredbe čl. 200. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj: 53/91, 73/91, 3/94, 7/96 i 112/99 – dalje: ZOO) pravilno su nižestupanjski sudovi primijenili materijalno pravo kada su odbili zahtjev tužitelja za naknadu daljnje nematerijalne štete.

Naime, tužitelju dosuđena naknada nematerijalne štete s osnova duševnih boli zbog povrede slobode (56 dana) određena je vodeći računa kako o trajanju nezakonitog pritvaranja, tako i o cilju kome služi ta naknada (radi se o novčanoj naknadi koja ima samo simboličko značenje: satisfakcije, budući da je sloboda nemjerljiva kategorija i kao takva se novčano ne može izraziti!).

Kako tijekom postupka pred nižestupanjskim sudovima nije utvrđeno da bi kod tužitelja, a vezano za nezakonito pritvaranje došlo do narušenja zdravlja, a zbog čega da bi tužitelj trpio daljnje duševne boli, to je pravilno s tog osnova odbijen njegov zahtjev za priznanje mu daljnje nematerijalne štete, a bez potrebe provođenja medicinskog vještačenja, a čemu tužitelj u reviziji neosnovano prigovara.

Isto tako pravilno su nižestupanjski sudovi odbili zahtjev tužitelja za naknadu materijalne štete u smislu odredbe čl. 185. ZOO-a, a nakon što su pravilno ocijenili da nezakonito pritvaranje tužitelja nije bilo u uzročnoj vezi s poslovnim teškoćama trgovačkog društva „N.-C.“ d.o.o., a za potrebe čijeg poslovanja je tužitelj sklopio ugovor o fiduciji sa C. b.. Naime, u postupku je utvrđeno da su poslovni problemi ovo trgovačko društvo pratili još znatno prije pritvaranja tužitelja, a da je pak ugovor o fiduciji sklopio i na temelju istog se C. b. upisala kao vlasnica nekretnina u zemljišnim knjigama gotovo dvije nakon što je tužitelj bio pritvoren. U takvim okolnostima doista se ne može govoriti o uzročno posljedičnoj vezi između nezakonitog pritvaranja tužitelja i poslovnih problema njegovog trgovačkog društva koje je završilo likvidacijom 2001..

Stoga je pravilno u tom dijelu zahtjev tužitelja odbijen kao neosnovan. Zbog navedenog odlučeno je kao u izreci, sve na temelju odredbe čl. 393. ZPP-a.

U Zagrebu, 5. listopada 2011.

Predsjednica vijeća:

Gordana Matasić-Špoljarić, v.r.