Revr-1336/2009-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Broj: Revr 1336/09-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca mr. sc. Jasne Brežanski, kao predsjednice vijeća, Davorke Lukanović-Ivanišević, Ivke Zlokić, Đure Sesse i Mirjane Magud, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja B. L. iz Š., zastupanog po V. D., povjereniku NSD MUP-a RH, Podružnice PU vukovarsko-srijemske, protiv tužene Republike Hrvatske za Ministarstvo unutarnjih poslova, zastupana po D. Ć., zamjeniku općinskog državnog odvjetnika, Građansko-upravni odjel, radi isplate, odlučujući o reviziji tužene protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Vukovaru broj Gž-2781/08-3 od 8. lipnja 2009., kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Županji broj P-441/08-7 od 15. listopada 2008., u sjednici održanoj 29. prosinca 2009.,

p r e s u d i o j e:

Prihvaća se revizija tužene i preinačuje se presuda Županijskog suda u Vukovaru broj Gž-2781/08-3 od 8. lipnja 2009., žalba tužitelja odbija se kao neosnovana i presuda Općinskog suda u Županji broj P-441/08-7 od 15. listopada 2008. se potvrđuje.

Dužan je tužitelj naknaditi tuženiku pored već dosuđenog parničnog troška u iznosu od 2.000,00 kn još i iznos 1.500,00 kn, u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.

Obrazloženje

Presudom suda prvog stupnja je suđeno:

„Odbija se u cijelosti tužbeni zahtjev koji glasi:

„Nalaže se tuženoj Republici Hrvatskoj, Ministarstvu unutarnjih poslova, da tužitelju B. L. iz Š. isplati novčani iznos od 46.070,00 kn po osnovi terenskog dodatka, sa zakonskom zateznom kamatom koja na svakomjesečni iznos teče od svakog prvog u mjesecu za tekući mjesec do isplate, a sve u roku od 8 dana pod prijetnjom ovrhe.“

Nalaže se tužitelju da tuženoj naknadi parnični trošak u iznosu od 2.000,00 kn u roku od 8 dana.“

Odlučujući po žalbi tužitelja sud drugog stupnja je presudio:

„I. Žalba tužitelja prihvaća se kao osnovana, te se preinačuje presuda Općinskog suda u Županji broj P-441/08-7 od 15. listopada 2008. tako da glasi:

Usvaja se u cijelosti tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

„Nalaže se tuženoj Republici Hrvatskoj za Ministarstvo unutarnjih poslova da isplati tužitelju B. L. na ime naknade za terenski dodatak, za razdoblje od 1. srpnja 2004. do 31. prosinca 2006. sveukupni iznos od 46.070,00 kn, zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom, a koja na pojedine iznose teče kako slijedi:

- na iznos od 2.550,00 kn počev od 30. lipnja 2004. pa do isplate

- na iznos od 2.380,00 kn počev od 31. srpnja 2004. pa do isplate

- na iznos od 1.870,00 kn počev od 31. kolovoza 2004. pa do isplate

- na iznos od 2.040,00 kn počev od 30. rujna 2004. pa do isplate,

- na iznos od 1.700,00 kn počev od 31. listopada 2004. pa do isplate,

- na iznos od 2.210,00 kn počev od 30. studenoga 2004. pa do isplate,

- na iznos od 2.380,00 kn počev od 31. prosinca 2004. pa do isplate,

- na iznos od 2.380,00 kn počev od 31. siječnja 2005. pa do isplate,

- na iznos od 2.380,00 kn počev od 28. veljače 2005. pa do isplate,

- na iznos od 2.380,00 kn počev od 31. ožujka 2005. pa do isplate,

- na iznos od 2.550,00 kn počev od 30. travnja 2005. pa do isplate,

- na iznos od 1.380,00 kn počev od 31. svibnja 2005. pa do isplate,

- na iznos od 2.380,00 kn počev od 30. lipnja 2005. pa do isplate,

- na iznos od 2.550,00 kn počev od 31. srpnja 2005. pa do isplate,

- na iznos od 1.360,00 kn počev od 31. kolovoza 2005. pa do isplate,

- na iznos od 2.550,00 kn počev od 30. rujna 2005. pa do isplate,

- na iznos od 1.700,00 kn počev od 31. listopada 2005. pa do isplate,

- na iznos od 2.550,00 kn počev od 30. studenoga 2005. pa do isplate,

- na iznos od 2.380,00 kn počev od 31. prosinca 2005. pa do isplate,

- na iznos od 1.700,00 kn počev od 31. siječnja 2006. pa do isplate,

- na iznos od 2.720,00 kn počev od 28. veljače 2006. pa do isplate sve u roku 8 dana.

II. Svaka stranka snosi svoje troškove.“

Protiv pravomoćne drugostupanjske presude reviziju je izjavio tuženik pozivom na odredbu čl. 382. st. 1. toč. 3. i st. 2. toč. 1. i 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08 i 123/08 – dalje: ZPP), jer da o pravnom pitanju odlučnom za donošenje odluke u ovom prijeporu sud nije još uvijek zauzeo pravno shvaćanje, a već postoje različite odluke odnosno pravna shvaćanja i različito tumačenje zakonskih odredbi, konkretno Županijskog suda u Vukovaru i predlaže da revizijski sud reviziju prihvati i preinači pobijanu presudu u smislu revizijskih razloga.

Protivna stranka nije dostavila odgovor na reviziju.

Revizija tužene je osnovana.

Prema odredbi čl. 392. a) st. 2. ZPP-a u povodu revizije iz čl. 382. st. 2. tog zakona revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo zbog pitanja koje je važno za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana zbog kojeg je podnesena.

Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu po osnovi dodatka za rad na terenu od 6. srpnja 2004. do 31. prosinca 2006. za koje vrijeme je radio u Policijskoj postaji Ž..

U postupku je utvrđeno:

- da je tužitelj u spornom razdoblju imao prebivalište u Š., koje je obzirom na mjesto rada u periodu obuhvaćenim tužbenim zahtjevom u PP Ž. udaljeno manje od 30 km;

- tužitelj da je raspoređen na radno mjesto u PP D. dok je u periodu od 6. srpnja do 31. prosinca 2006. radio u PP Ž. u okviru iste PU Vukovarsko-srijemske.

Dakle, u postupku je utvrđeno da je tužitelj premješten na radno mjesto u drugu policijsku postaju, a unutar PU Vukovarsko-srijemske, tj. da nije upućen na rad u drugu PU.

S obzirom na naprijed iznijeta utvrđenja prvostupanjski sud pravilno zaključuje da tužitelj nije upućen na drugo radno mjesto za obavljanje poslova svog radnog mjesta izvan stalnog mjesta rada tj. izvan područja PU Vukovarsko-srijemske, pa je pravilno zaključio da nisu ispunjeni uvjeti propisani odredbom čl. 50. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike („Narodne novine“, broj: 92/04, 141/04 i 150/04 – dalje: KU) prema kojoj odredbi bi tužitelj za vrijeme rada izvan radnog mjesta imao pravo na dodatak za rad na terenu.

Naime, odredba čl. 50. st. 1. KU pravo službenika na dodatak za rad na terenu (tzv. terenski dodatak) vezuje uz rad službenika izvan stalnog mjesta rada, znači za ostvarivanje prava službenika na terenski dodatak bitno je, je li u određenom razdoblju službenik doista radio izvan stalnog mjesta rada. Kako je u postupku utvrđeno da tužitelj nije radio izvan stalnog mjesta rada, to je prvostupanjski sud pravilno primijenio materijalno pravo kad je tužbeni zahtjev tužitelja odbio, jer se nisu ostvarile pretpostavke iz odredbe čl. 50. st. 1. KU po kojem bi mu to pravo pristojalo.

Prema tome prvostupanjski sud je pravilno primijenio materijalno pravo u odnosu na materijalnopravno pitanje zbog kojeg je revizija dopuštena.

Na temelju odredbe čl. 393. ZPP-a revizija tužitelja odbijena je kao neosnovana i odlučeno je kao u izreci ove presude.

Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 166. st. 2. ZPP-a.

U Zagrebu, 29. prosinca 2009.

Predsjednica vijeća:

mr. sc. Jasna Brežanski, v.r.