Kzz-29/2000-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Kzz-29/00-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E SUDA

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Senke Klarić-Baranović, kao predsjednice vijeća, te Katice Jelić i Zlate Lipnjak-Bosanac, kao članova vijeća i tajnice u vijeću Jasmine Dolmagić, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv okr. I. P. zbog kaz. djela iz čl. 192. st. 1. u svezi sa čl. 33. st. 1. KZ, odlučujući o zahtjevu za zaštitu zakonitosti državnog odvjetnika Republike Hrvatske podignutog protiv drugostupanjske presude Županijskog suda u Osijeku od 27. ožujka 2000. br. Kž-46/00, u sjednici održanoj 14. prosinca 2000. godine, saslušavši zamjenika državnog odvjetnika Republike Hrvatske Vladimira Turka,

p r e s u d i o j e:

Utvrđuje se da je zahtjev za zaštitu zakonitosti osnovan i da je drugostupanjskom presudom Županijskog suda u Osijeku od 27. ožujka 2000. broj Kž-46/00 povrijeđen zakon u korist okr. I. P.

Obrazloženje

Presudom Općinskog suda u Osijeku od 15. prosinca 1999. br. K-706/99, okr. I. P. je proglašen krivim zbog kaz. djela spolnog odnošaja s djetetom u pokušaju iz čl. 192. st. 1. u svezi sa čl. 33. st. 1. KZ, pobliže opisanog u njenoj izreci, i po čl. 191. st. 1. KZ osuđen na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine (l. 150-158).

Drugostupanjskom presudom Županijskog suda u Osijeku od 27. ožujka 2000. br. Kž-46/00, prihvaćanjem žalbe okrivljenika, na temelju čl. 390. st. 1. ZKP, preinačena je prvostupanjska presuda i na temelju čl. 354. toč. 3. ZKP okrivljenik oslobođen optužbe da bi počinio navedeno kazneno djelo (l. 165- 167).

Protiv te drugostupanjske presude državni odvjetnik Republike Hrvatske je podigao zahtjev za zaštitu zakonitosti zbog povrede zakona u korist okrivljenika i predložio da se ta povreda utvrdi.

Zahtjev je osnovan.

U zahtjevu se tvrdi kako se drugostupanjska presuda temelji na drugačijem utvrđenju odlučnih činjenica, jer drugostupanjski sud ne nalazi da su odlučne činjenice u prvostupanjskoj presudi pravilno utvrđene, već pogrešno, pa umjesto da je ukinuo pobijanu prvostupanjsku presudu na temelju čl. 388. st. 1. ZKP, on ju je preinačio na temelju čl. 390. st. 1. ZKP i oslobodio okrivljenika optužbe zbog nedostatka dokaza, dakle drugačije ocjene dokaza, pa da je time počinjena povreda odredaba kaznenog postupka iz čl. 390. st. 1. ZKP.

Izloženo stanovište je ispravno.

Naime, ne samo što je u izreci pobijane drugostupanjske presude naveden kao osnov za oslobođenje okrivljenika optužbe čl. 354. toč. 3. ZKP, dakle, kako okrivljeniku nije dokazao da je počinio inkriminirano djelo, već se to i obrazlaže kao razlog preinačenja prvostupanjske presude i daje drugačija ocjena rezultata provedenog postupka.

Tako, kada drugostupanjski sud obrazlaže kako je u pravu žalitelj da okrivljeniku "nije sa sigurnošću dokazano" da bi počinio terećeno djelo, jer da se pobijana (prvostupanjska presuda) "temelji samo na jednoj rečenici ošt. datoj u istražnom postupku i to kada je mlt. ošt. bio star 11 godina", što "ukazuje na pogrešno utvrđeno činjenično stanje", zatim, zaključuje kako "nije moguće sa sigurnošću utvrditi namjeru opt. da li je samo htio svoj ukrućeni spolni organ staviti među polutke stražnjice mlt. ošt. ili mu je bila namjera da svoj ukrućeni spolni organ ugura u analni otvor mlt. ošt.", te "da se ne može sa sigurnošću utvrditi da je opt. kritične zgode počinio kazneno djelo iz čl. 192. st. 1. u svezi sa čl. 33. st. 1. KZ", onda je drugačije cijenio obranu i izvedene dokaze nego prvostupanjski sud.

Međutim, kada je drugostupanjski sud našao da je prvostupanjskom presudom činjenično stanje pogrešno utvrđeno, onda je samo mogao i trebao, na temelju čl. 388. st. 1. ZKP, tu presudu ukinuti i predmet vratiti na ponovno suđenje, a ne preinačavati na temelju čl. 390. st. 1. ZKP i okrivljenika osloboditi optužbe. Jer, po toj odredbi, drugostupanjski sud može preinačiti prvostupanjsku presudu samo onda ako utvrdi da su (sve) odlučne činjenice pravilno utvrđene i na tako pravilno utvrđeno činjenično stanje je potrebno primijeniti drugačije zakon.

Stoga je osnovan zahtjev za zaštitu zakonitosti, budući da je drugostupanjskom presudom povrijeđen zakon u odredbi čl. 390. st. 1. ZKP u korist okrivljenika, pa je, dakle, tu povredu trebalo samo utvrditi, ne dirajući pravomoćnu presudu, te presuditi kao u izreci na temelju čl. 422. st. 2. ZKP.

U Zagrebu, 14. prosinca 2000. godine,

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Jasmina Dolmagić, v.r.

Senka Klarić-Baranović, v.r.