Dž-2/2011-0 · Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI PREKRŠAJNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Broj:Dž-2/11

ZAGREB

U IME REPUBLIKE HRVATSKE

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca: Sanje Gospočić, kao predsjednice vijeća, te Mladena Genca i Nediljka Bobana, kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Sanje Radeljak, kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljenika A. K., zbog prekršaja iz članka 63. stavka 1. točka 1. i članka 63. stavka 1. točke 11. i točke 18. i stavka 3. Zakona o deviznom poslovanju (Narodne novine, broj : 96/03, 140/05, 132/06, 92/09, 153/09 i 145/10), odlučujući o žalbi okrivljenika A. K., putem braniteljice K. M. B., odvjetnice iz Z., podnesenoj protiv rješenja Vijeća za prekršajni postupak, Ministarstva financija, Financijskog inspektorata, od 2. prosinca 2010. godine, broj - Klasa : 440-08/09-04/112/03, na sjednici vijeća održanoj dana 8. lipnja 2011. godine,

p r e s u d i o j e

I. Prihvaćanjem žalbe okrivljenika A. K., a u povodu žalbe i po službenoj dužnosti, preinačuje se pobijano rješenje o prekršaju na način da se okrivljenik A. K., temeljem članka 182. stavka 1. točke 1. Prekršajnog zakona (Narodne novine, broj 107/07) oslobađa od optužbe za prekršaje iz članka 63. stavka 1. točke 11. i stavka 3. te članka 63. stavka 1. točke 1. Zakona o deviznom poslovanju, činjenično i pravno opisane u točkama b) i c) izreke pobijanoga rješenja.

II. Prihvaćanjem žalbe okrivljenika A. K., ukida se pobijano rješenje u odnosu na djelo opisano pod točkom a) i predmet vraća Vijeću za prekršajni postupak, Ministarstva financija, Financijskog inspektorata na ponovni postupak i odluku.

Obrazloženje

Prvostupanjskim rješenjem okrivljenik A. K. je proglašen krivim i kažnjen ukupnom novčanom kaznom u iznosu od 600.000,00 (šestotisuća) kuna, zbog prekršaja iz članka 63. stavka 1. točke 1. te članka 63. stavka 1. točke 11. i točke 18. i stavka 3. Zakona o deviznom poslovanju, pobliže opisanog u izreci pobijanog rješenja.

Istim je rješenjem okrivljenik obvezan na plaćanje troškova prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 300,00 (tristo) kuna.

Protiv prvostupanjskog rješenja okrivljenik je putem braniteljice pravodobno podnio žalbu zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka, pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava i odluke o kazni te u bitnome navodi kako je povrijeđena odredba Zakona o deviznom poslovanju u odnosu na prekršaj iz točke 2. jer je odredba članka 29. toga Zakona, kao i Odluka o uvjetima za izdavanje odobrenja za otvaranje deviznog računa u inozemstvu, prestala važiti od 1. siječnja 2011. godine. Dalje se osporava način provedbe nadzora jer žalitelj nije uopće bio upoznat s predmetom inspekcijskog nadzora niti mu je dostavljen zapisnik sukladno članku 15. Zakona o Financijskom inspektoratu. Smatra da se prekršajno tijelo u velikoj mjeri oslanja na iskaz g. K. kao svjedoka i kada se radi o tumačenju i ispravnoj primjeni propisa iako iskaz svjedoka za to ne može biti od utjecaja već je stvar tumačenja i primjene materijalnih propisa na voditelju postupka. U odnosu na točku 1. ističe da je dostavljena sva raspoloživa dokumentacija kao i traženja detaljna očitovanja o naplatama po navedenom računu. U svezi točke 3. navodi da izravna ulaganja su definirana člankom 9. stavkom 1. Zakona o deviznom poslovanju kao ulaganja rezidenta u inozemstvo i nerezidenta u RH koja ulagač obavi s namjerom uspostavljanja trajnih ekonomskih odnosa i ostvarivanja znatnog utjecaja na upravljanje pravnom osobom. Stavkom 2. istoga članka Zakona propisano je da namjera uspostavljanja trajnih ekonomskih odnosa i ostvarivanja znatnog utjecaja na upravljanje pravnom osobom iskazana je u slučajevima osnivanja ili povećanja temeljenog kapitala trgovačkog društva u potpunom vlasništvu ulagača, osnivanja podružnice ili stjecanja već postojećeg trgovačkog društva u potpuno vlasništvo ulagača ili ulaganja radi obavljanja djelatnosti poduzetnika pojedinca. Žalitelj nije jedini vlasnik trgovačkog društva pa je iz toga vidljivo kako nije riječ o izravnom ulaganju u smislu citiranih odredbi propisa, odnosno da ulaganje žalitelja ne predstavlja onu vrstu ulaganja za koju bi postojala obveza prijave Hrvatskoj narodnoj banci. Prigovara se i iznosu odmjerenih novčanih kazni.

Žalitelj predlaže da se radi razloga navedenih u žalbi, žalba prihvati.

Žalba je osnovana.

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske je, ispitujući pobijano rješenje u smislu članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona (Narodne novine, broj : 107/07), uz ocjenu navoda žalbe, prihvaćajući navode žalbe, ali i po službenoj dužnosti, našao da djela okrivljenika opisana pod točkom b) i c) u međuvremenu, od dana počinjenja do dana donošenja ove presude, nisu više sankcionirana kao prekršaji.

Naime, iz izreke pobijanoga rješenja pod točkom b) je vidljivo da se okrivljenik proglašava krivim što je, protivno članku 29. Zakona o deviznom poslovanju i člancima III., IV., V. i VI Odluke o uvjetima za izdavanje odobrenja za otvaranje deviznog računa u inozemstvu (Narodne novine, broj : 111/03, 189/04 i 124/06), dana 12. prosinca 2007. godine, otvorio nerezidentni račun broj xxxxx, u X. X.-X. X. A.G. K., bez odobrenja Hrvatske narodne banke i do 14. srpnja 2008. obavljao promet po istom na način da je sa njega doznačeno u Republiku Hrvatsku, na račun A. K. ili na račun tvrtki koje su u njegovu vlasništvu, ukupno 31.056.026,69 kuna na način dalje opisan u izreci, čime je počinio prekršaj iz članka 63. stavka 1. točke 11.i stavka 3. Zakona o deviznom poslovanju.

Pod točkom c) izreke pobijanoga rješenja okrivljenik je proglašen krivim što, protivno članku 51. Zakona o deviznom poslovanju i članku 6., 7. i 9. Odluke o prikupljanju podataka za potrebe sastavljanja platne bilance, stanja inozemnog duga i stanja međunarodnih ulaganja (Narodne novine, broj : 121/07 i 4/10), nije do 30. kolovoza 2008. godine Direkciji za statistiku Hrvatske narodne banke, prijavio inicijalno vlasničko ulaganje u inozemstvo u nerezidenta Z.K. I. Inc., Wickhms Cay I, .P.O Box 362, Road Town, Tortola, British Virgin Islands, obavljeno 23. srpnja 2008. godine, čime je počinio prekršaj iz članka 63. stavka 1. točke 1. Zakona o deviznom poslovanju.

Međutim, u međuvremenu, Uredbom o izmjenama i dopunama Zakona o deviznom poslovanju (Narodne novine, broj 153/09) u članku 4. stavku 4., te u Zakonu o izmjenama i dopunama Zakona o deviznom poslovanju (Narodne novine, broj 145/10) u članku 16. je propisano - dana 1. siječnja 2011. godine prestaje važiti članak 29. te članak 63. stavak 1. točka 11. toga Zakona te Odluka o uvjetima za izdavanje odobrenja za otvaranje deviznog računa u inozemstvu (Narodne novine, broj : 111/03, 189/04 i 124/06). Osim toga istim Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o deviznom poslovanju, u članku 15. propisano je da se u članku 63. stavku 1., briše točka 1.

Valjalo je stoga, primjenom članka 3. stavka 2. Prekršajnog zakona, temeljem članka 182. stavka 1. točke 1. istog Zakona, donijeti odluku na način opisan u točki I. izreke ove presude jer djela za koje se okrivljenik optužuje po propisu više nisu prekršaji.

Razmatrajući predmet i ispitujući prvostupanjsko rješenje u smislu odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona (Narodne novine, broj : 107/07), u preostalome dijelu, prihvaćanjem navoda žalbi, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske je našao da je počinjena bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točke 11. Prekršajnog zakona iz razloga što pobijano rješenje nema razloga o odlučnim činjenicama.

Izvršenim uvidom u obrazloženje pobijanog rješenja je vidljivo kako je postojanje prekršajne odgovornosti okrivljenika za prekršaj iz točke a), temeljeno na općenitoj tvrdnji da se na temelju provedenog postupka, a posebno temeljem iskaza svjedoka, smatra kako je u radnji okrivljenika ostvareno obilježje djela prekršaja iz članka 63. stavka 1. točke 18. i stavka 3. Zakona o deviznom poslovanju.

Kao razloge neprihvaćanja obrane okrivljenika, tijelo državne uprave koje vodi prekršajni postupak u prvom stupnju navodi sadržaj iskaza svjedoka, inspektora, no takav sadržaj obrazloženja ne predstavlja valjane razloge neprihvaćanja obrane okrivljenika pa se neprijeporno zaključuje da je izostalo obrazloženje dokazanosti prekršaja te isticanje valjanih razloga zašto nije prihvaćena obrana okrivljenika.

Prema odredbi članka 190. stavka 3, a u svezi članka 183. i 185. stavka 7. Prekršajnog zakona, u obrazloženju rješenja o prekršaju potrebno je izložiti nesporne činjenice, zatim koje sporne činjenice i iz kojih razloga se uzimaju dokazanima ili nedokazanima, ocjenu vjerodostojnosti proturječnih dokaza, zašto nisu prihvaćeni određeni prijedlozi sudionika u postupku te posebice kojim su se razlozima vodili pri utvrđivanju postojanja krivnje okrivljenika.

Nije dovoljno samo reproducirati izvedene dokaze, odnosno zaključak potkrijepiti uopćenom tvrdnjom kako iz svega iznijetog proizlazi da je okrivljenik počinio predmetno djelo prekršaja, a da je izostalo razložno i argumentirano obrazloženje vjerodostojnosti svakog dokaza pojedinačno i svih provedenih dokaza u međusobnoj povezanosti.

Zbog svega navedenog valjalo je pobijano rješenje ukinuti, s tim da tijelo državne uprave koje vodi prekršajni postupak u prvom stupnju otkloni spomenute nepravilnosti, odnosno nakon provedene glavne rasprave, dopuni postupak razložnom ocjenom svakog dokaza, te nakon toga, ocjenom svih u postupku izvedenih dokaza i svih pravno relevantnih činjenica, respektirajući razloge ovog rješenja i navoda žalbi, donijet će novu, valjano obrazloženu odluku u ovom predmetu.

Također se napominje kakao je vidljivo pozivanje na odredbu članka 63. stavka 3. Zakona o deviznom poslovanju, a prema kojoj se u teškim slučajevima prekršaja iz stavka 1. toga članka Zakona, ako vrijednost predmeta prekršaja prelazi 100.000,00 kuna, ili je prekršaj učinjen u povratu ili je učinjen na osobito opasan način, okrivljenik se može i strože kazniti – novčanom kaznom od 30.000,00 do 400.000,00 kuna.

Međutim, i u tom dijelu izostalo je argumentirano obrazloženje u odnosu na predmetni prekršaj. Sadržaj izreke, ali i obrazloženje, ne spominju glavni uvjet za primjenu strožeg kažnjavanja, tako da pobijano rješenje niti u tom dijelu ima valjane razloge.

Zbog izloženih razloga trebalo je odlučiti kao u točki II. izreke..

U Zagrebu, 8. lipnja 2011. godine

Zapisničarka:

Predsjednica vijeća:

Sanja Radeljak,v.r.

Sanja Gospočić,v.r.

Presuda se dostavlja Vijeću za prekršajni postupak Financijskog inspektorata u 5 otpravaka: za spis, okrivljenika, braniteljicu i podnositelja optužnog prijedloga.