Rev-336/1991-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 356/1991-2

P R E S U D A

U IME REPUBLIKE HRVATSKE!

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca mr Hrvoja Momčinovića kao predsjednika vijeća, te Miroslave Vekić, Vesne Milošević, Ivice Crnića i Jakoba Miletića, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice P. b. Z., Poslovne jedinice … iz D., koju zastupa punomoćnik D. D., odvjetnik iz D., protiv tuženog G. J. iz M. Z., radi plaćanja 339,30 dinara, rješavajući reviziju tuženog protiv pravomoćne presude Okružnog suda u Bjelovaru od 15. ožujka 1990. godine broj Gž-687/90-2, kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Grubišnom Polju od 19. listopada 1989. godine br. P-245/89-6, u sjednici održanoj dana 12. lipnja 1991.godine

p r e s u d i o j e :

Odbija se revizija kao neosnovana.

O b r a z l o ž e n j e

Drugostepenom presudom odbijena je žalba tuženog kao neosnovana i potvrđena prvostepena presuda, kojom je tuženi obvezan da tužiteljici isplati iznos od 3.392.960 prijašnjih (339,30 konvertibilnih) dinara sa zakonskom zateznom kamatom od 13.svibnja 1989. do isplate i naknadi parnični trošak u iznosu od 1,820.000 prijašnjih (182 konvertibilna) dinara.

Protiv drugostepene presude tuženi je izjavio reviziju zbog pogrešne primjene materijalnog prava, jer smatra da je činjenično stanje pravilno utvrđeno. Predlaže da se reviziji udovolji, jer smatra da je s tužiteljicom imao zaključen fiksni ugovor, pa je na ovaj način izigran.

Odgovor na reviziju nije podnesen, a Javno tužilaštvo Hrvatske nije se izjasnilo o reviziji.

Revizija nije osnovana.

Utvrđeno je, a što između stranaka nije sporno, da su stranke imale između sebe zaključen ugovor o oročenom deviznom štednom ulogu od 12. veljače 1986. godine sa ugovorenom zateznom kamatom od 12,5% dinara godišnje i da je tuženom za 1988. godinu isplaćena ugovorena kamata dva puta odnosno da je tuženom isplaćeno više greškom službenika tužiteljice za utuženi iznos.

Tužiteljica je dopisom od 13.V 1989. godine zatražila od tuženog da vrati više primljeni iznos do kojeg je došlo zbog greške prilikom isplate.

Nižestepeni sudovi su pravilno primijenili odredbe čl. 212. u vezi s čl. 210. st. 4. i 214. Zakona o obveznim odnosima kada su obvezali tuženog da tužiteljici plati utuženi iznos odnosno dva puta plaćeni iznos od dana podnošenja zahtjeva.

Nižestepeni sudovi su pravilno odbili prigovor kompenzacije, jer su utvrdili da u ugovoru zaključenom između stranaka nije bila ugovorena fiksna kamata po stopi od 12,5% godišnje već promjenjiva kamata, a što se vidi iz odredbe čl.

4. ugovora u vezi s ostalim dijelom uvjeta ugovora (tiskani na poleđini ugovora).U st. 2. bilo je ugovoreno, da se kamatna stopa iz toč. 3. ovog ugovora mijenja temeljem zakonskog propisa, društvenog dogovora i samoupravnog sporazuma koje je banka prihvatila i da se tako izmijenjena stopa primjenjuje od dana stupanja na snagu akta prema kojem se mijenja kamatna stopa.

Stoga su nižestepeni sudovi pravilno zaključili, da je tužiteljica bila ovlaštena da stopu zatezne kamate mijenja prema SAS-u banaka, pa je tako u razdoblju od l.XI do 31.XII 1988.godine kamatna stopa iznosila 3,5%.

Takav način ugovaranja visine kamatne stope nije bio u suprotnosti sa odredbama čl. 174. do 179. Zakona o osnovama bankarskog i kreditnog sistema (objavljen u "Sl. listu SFRJ" br.70/85).

Plaćanje kamata prema ugovoru u skladu je i s odredbom čl. 1042. Zakona o obveznim odnosima.

Dakle, odluka Ustavnog suda Jugoslavije (objavljena u "Sl. listu SFRJ" br.39/88) ne primjenjuje se na sporni slučaj s obzirom da stranke nisu ugovorile kamatnu stopu u nepromijenjenoj visini.

Iz navedenih razloga, a kako nije učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka na koju ovaj revizijski sud pazi po službenoj dužnosti (čl. 386. Zakona o parničnom postupku) valjalo je reviziju odbiti kao neosnovanu (čl. 393. Zakona o parničnom postupku).

U Zagrebu, 12. lipnja 1991.

Predsjednik vijeća:

Mr. Hrvoje Momčinović, v.r.