Rev-80/1999-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-80/1999-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U DA

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Stanka Jesenkovića kao predsjednika vijeća, te Borisa Guttmanna, Vladimira Drakulića, Stanka Hautza i Vlatke Potočnjak-Radej kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja M. B. iz R., koga zastupa D. B., odvjetnik u R., protiv tuženika L. d.d. R., koga zastupa punomoćnik D. Š., radi naknade štete, rješavajući reviziju tužitelja izjavljenu protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Rijeci od 14. listopada 1998. godine broj Gž-1193/98-2, kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Rijeci od 23. ožujka 1998. godine broj P-3873/95-14, u sjednici održanoj dana 4. svibnja 1999. godine,

p r e s u d i o j e :

Revizija tužitelja odbija se kao neosnovana.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom obvezan je tuženik platiti tužitelju na ime naknade štete 86.700,00 kn sa kamatama od 23. ožujka 1998. godine do isplate i naknaditi mu parnične troškove u iznosu od 5.267,00 kn, a preostali dio tužbenog zahtjeva je odbijen.

Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tuženika i potvrđena prvostupanjska presuda u dijelu kojim je tužbeni zahtjev djelomično prihvaćen, a djelomično je uvažena žalba tužitelja i preinačena prvostupanjska presuda u dijelu kojim je tužbeni zahtjev odbijen, na način da je tuženik dužan platiti tužitelju daljnji iznos od 15.000,00 kn sa kamatama, a preostali dio tužbenog zahtjeva je odbijen. Protiv pravomoćne drugostupanjske presude pravovremenu, dopuštenu i potpunu reviziju izjavio je tužitelj zbog pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom da se nižestupanjske presude preinače u smislu revizijskih navoda, te da se tužitelju dosudi naknada svih parničnih troškova.

Tuženik na reviziju nije odgovorio, a Državni odvjetnik Republike Hrvatske se o reviziji nije izjasnio.

Revizija nije osnovana.

Nižestupanjski sudovi su utvrdili da je tužitelj na radu kod tuženika 2. kolovoza 1993. godine doživio nesreću na radu, jer mu je viljuškar prešao preko stopala desne noge. Utvrđeno je da tužitelj nije doprinio štetnom događaju i odgovornost tuženika za naknadu štete u ovom sporu više nije sporna.

Nakon ozljeđivanja tužitelj je bio odvezen u bolnicu gdje je učinjeno RTG snimanje i pregled te je otpušten na kućnu njegu. Tijekom nekoliko dana razvio se na desnom stopalu tužitelja veliki krvni ugrušak i djelomično odumiranje kože - gangrena, zbog čega je 16. kolovoza 1993. godine izvršena incizija i drenaža. Dio kože zahvaćen gangrenom je propao a u desnoj potkoljenici pojavio se tromboflebitis. Na kasnijim RTG slikama utvrđena je i prisutnost rubnog prijeloma talusne - skočne kosti desnog stopala. Liječenje je završeno 30. rujna 1994. godine, a tužitelj je osposobljen za rad na lakšim poslovima.

Zbog ozljeđivanja tužitelj je trpio za vrijeme liječenja fizičke bolove jakog intenziteta zbog odumiranje tkiva na desnom stopalu u trajanju od tri tjedna, zatim srednje jakog intenziteta sljedećih šest tjedana zbog veoma sporog i postepenog zaraštavanja gangrenom uvjetovanog efekta na poleđini desnog stopala, a bolovi lakog intenziteta mogli su trajati oko šest mjeseci zbog stanja nakon nagnječenja desnog stopala i razvitka upale vene desne noge.

Zbog ozljeđivanja tužitelj trpi trajne posljedice, jer na poleđini desnog stopala postoji područje kože veličine 2x3 cm ovalnog oblika koje je pokriveno tankom ožiljnom kožom a slojevi ispod toga su veoma osjetljivi na pritisak. Prsti na stopalu (drugi do četvrti) nalaze se u položaju zgrčenosti pa nije moguće njihovo razmicanje niti slobodno gibanje prema gore tj. prema poleđini stopala. Desna potkoljenica lagano je difuzno otečena usprkos nošenju elastične čarape a postoji lagano izraženi gnjecavi edem - otok prednje plohe desne potkoljenice kao posljedica preboljele upale vena na desnoj potkoljenici. Zbog toga tužitelj mora trajno nositi ortopedsku cipelu a u hodu šepa, te su životne i radne aktivnosti tužitelja smanjene za 25%, a tužitelj je u vrijeme ozljeđivanja bio star 50 godina.

Zaostalo nagrđenje te vanjski izgled tužitelja koji je izmijenjen, jer tužitelj diskretno šepa, a na desnom stopalu na njegovoj poleđini vidi se ožiljno promjenjena koža veličine 2x3 cm, predstavlja naruženost najlakšeg stupnja.

Tužitelju je bila potrebna tuđa pomoć prva dva mjeseca dok je imao ranu na nozi i dok je koristio štake, tri do četiri sata dnevno. Tijekom prva dva mjeseca za vrijeme kućnog liječenja tužitelj je imao potrebu za pojačanom ishranom - hranom bogatijom bjelančevinama i vitaminima.

Pravilnom primjenom materijalnog prava su nižestupanjski sudovi odbili tužbeni zahtjev u vezi duševnih bolova zbog smanjenja životne aktivnosti preko 50.000,00 kn, naruženosti preko iznosa od 4.000,00 kn, tuđe pomoći preko iznosa od 2.700,00 kn i troškova pojačane ishrane preko iznosa od 2.000,00 kn, a drugostupanjski sud je pravilno odbio tužbeni zahtjev u vezi fizičkih bolova preko iznosa od 35.000,00 kn s kamatama. Prihvativši iste zahtjeve do navedenih i primjerenih iznosa za pojedine oblike štete sudovi su imali u vidu intenzitet i trajanje kao i posljedice nastalih ozljeda, pa nije prihvatljiv revizijski navod da je visina novčane naknade dosuđena u neadekvatnim iznosima.

Kako nije ostvaren istaknuti revizijski razlog, a nije došlo do bitne povrede odredaba parničnog postupka na koju revizijski sud pazi po službenoj dužnosti (čl. 386. Zakona o parničnom postupku - "Narodne novine", broj 53/91 i 91/92 - dalje u tekstu ZPP), valjalo je reviziju odbiti kao neosnovanu (čl. 393. ZPP).

U Zagrebu, 4. svibnja 1999. godine.

Predsjednik vijeća:

Stanko Jesenković, v.r.