Legislator Case Law & Legislation
I Kž-635/2002-3 AI generated

I Kž-635/2002-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Case Number I Kž-635/2002-3
Court / Authority
Jurisdiction Croatia (HR)
Decision Date
Outcome Rješenje

Legislator summary

AI generated

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću za mladež sastavljenome od sudaca Vrhovnoga suda Senke Klarić-Baranović, kao predsjednice vijeća, te Marijana Svedrovića i Ranka Marijana, kao članova vijeća i više sudske savjetnice Gordane Korotaj, u kaznenom predmetu protiv opt. D. P., zbog kaznenog djela iz čl. 173. st. 2. KZ, odlučujući o žalbi državnog odvjetnika, podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Šibeniku od 19. travnja 2002. godine, br. K-2/02, u sjednici održanoj dana 22. rujna 2005. godine, u nazočnosti zamjenika Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske Tomislava Dujmića,

Legislator headnote

AI generated

I Kž-635/2002-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske: Glavni državni odvjetnik, nakon razgledanja spisa na temelju čl. 373. st. 1. ZKP pismeno je predložio da se žalba državnog odvjetnika prihvati i postupi sukladno tom žalbenom prijedlogu.

Need to analyze how this precedent applies to your matter?

Cross-reference this judgment against statutes, commentaries, and subsequent citing case law inside Legislator AI.

Open in Legislator →

Full text

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž 635/02-3

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću za mladež sastavljenome od sudaca Vrhovnoga suda Senke Klarić-Baranović, kao predsjednice vijeća, te Marijana Svedrovića i Ranka Marijana, kao članova vijeća i više sudske savjetnice Gordane Korotaj, u kaznenom predmetu protiv opt. D. P., zbog kaznenog djela iz čl. 173. st. 2. KZ, odlučujući o žalbi državnog odvjetnika, podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Šibeniku od 19. travnja 2002. godine, br. K-2/02, u sjednici održanoj dana 22. rujna 2005. godine, u nazočnosti zamjenika Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske Tomislava Dujmića,

r i j e š i o j e:

Prihvaća se žalba državnog odvjetnika, ukida se presuda suda prvog stupnja i predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovno suđenje pred potpuno izmijenjenim vijećem.

Obrazloženje

Pobijanom presudom, na temelju čl. 354. toč. 3. ZKP, opt. D. P. oslobođen je od optužbe da bi, na način i pod okolnostima opisanim u izreci te presude, počinio kazneno djelo iz čl. 173. st. 2. KZ (ispravno u svezi čl. 25. Zakona o izmjenama i dopunama KZ, ''Narodne Novine'' br. 129/00).

Protiv te presude žalbu je zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja podnio državni odvjetnik i predložio da se pobijana presuda ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

Na žalbu nije podnesen odgovor.

Glavni državni odvjetnik, nakon razgledanja spisa na temelju čl. 373. st. 1. ZKP pismeno je predložio da se žalba državnog odvjetnika prihvati i postupi sukladno tom žalbenom prijedlogu.

Žalba je osnovana.

U pravu je državni odvjetnik kada tvrdi da sud prvog stupnja svoju odluku temelji na pogrešno utvrđenom činjeničnom stanju.

I Kž 635/02-3

Naime, ocjenjujući izvedene dokaze, sud nije uzeo kao vjerodostojan iskaz svjedoka M. K., pa je u nedostatku drugih dokaza koji bi ukazivali na krivnju optuženika, uz primjenu načela ''in dubio pro reo'', temeljem odredbe čl. 354. toč. 3. ZKP, oslobodio optuženika od optužbe.

Iz iskaza svjedoka M. K. ispitanog u istrazi proizlazi da su on i optuženik prijatelji dugi niz godina, te da mu je optuženik, na njegov zahtjev, donio iz Splita opojnu drogu marihuanu za dogovoreni iznos novca. Svjedok dalje navodi da je on tu drogu predao na čuvanje M. Ž., da ju je ovaj na njegovo traženje donio u auto kamp, da su smotali ''joint'', no da je došla policija i zatekla ga s tom drogom. Na glavnoj raspravi, svjedok iskazuje različito u odnosu na to kako je nabavio predmetnu drogu, pa sada tvrdi da je drogu sam kupio ispred Tehničke škole u Šibeniku, dok jednako iskazuje u odnosu na sve ostale okolnosti vezane uz ovaj događaj.

Sud prvog stupnja je dužan iskaz ovog svjedoka ocijeniti sam za sebe i u svezi s ostalim dokazima, te na temelju takve ocjene dokaza izvesti zaključak da li je neka činjenica dokazana. U konkretnom slučaju, sud nije dovoljno kritički i savjesno ocijenio iskaz svjedoka M. K. i ne može se prihvatiti stajalište, da se zbog činjenice različitosti iskazivanja ovog svjedoka u istrazi i na glavnoj raspravi, istome uopće ne može vjerovati.

Obrazloženje svjedoka M. K. koje je on dao kao razlog različitosti iskazivanja u istrazi i na glavnoj raspravi (da je bio alkoholiziran i ''napušen'' kada je bio ispitivan pred policijom, zbog čega je tada spomenuo optuženika kao osobu od koje je nabavio drogu, pa je istu ''priču'' ponovio i pred istražnim sucem) je potpuno neuvjerljivo i time neprihvatljivo. M. K. je svoj iskaz pred istražnim sucem dao znatno vremena kasnije od inkriminiranog događaja i razgovora pred policijom, radi se o decidiranom i slobodnom iznošenju iskaza i teško je uzeti da se svjedok nalazio u stanju u kojem nije bio svjestan što govori i koje su posljedice. Stoga nije bilo razloga ne povjerovati tom njegovom iskazu. Tim više, što pri izmjeni jednako iskazuje u odnosu na sve ostale okolnosti vezane za inkriminirani događaj, a različito samo u dijelu spomena imena optuženika, zbog čega se nameće zaključak da je svjedok svojim kasnijim izmijenjenim iskazom želio olakšati procesni položaj optuženika.

Osim toga, sud zanemaruje iskaz svjedoka M. Ž.. Ovaj svjedok je naveo da mu M. K. nije govorio od koga je kupio drogu, ali da je on čuo, odnosno da se po mjestu pričalo, da bi predmetnu drogu K. prodao neki D. iz S..

Kako ne postoje formalna dokazna pravila o vrijednosti pojedinih dokaza već ih sud ocjenjuje po slobodnoj ocjeni, te kako se odlučne činjenice utvrđuju na temelju materijalnih i personalnih dokaza, pa i indicija (to bi ovdje bio iskaz svjedoka M. Ž.), to u konkretnom slučaju nije bilo smetnje da se iz izvedenih dokaza, naročito iz iskaza M. K. u istrazi, a u korelaciji s indicijama, utvrde odlučne činjenice i donese drugačija odluka.

Slijedom iznijetoga, žalba državnog odvjetnika je osnovana, pa je pobijanu presudu trebalo ukinuti i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje, kako bi se u ponovljenom postupku, pred potpuno izmijenjenim vijećem, ponovno proveli svi već provedeni dokazi, a po potrebi i drugi, nakon čega će se pravilnom ocjenom dokaza, na način na koji je ukazano u ovom rješenju, donijeti nova odluka, koja će se i valjano obrazložiti.

I Kž 635/02-3

Stoga, temeljem čl. 388. st. 1. i 3. ZKP, riješeno je kao u izreci.

U Zagrebu, 22. rujna 2005. godine

Zapisničar:

Predsjednica vijeća:

Gordana Korotaj, v.r.

Senka Klarić-Baranović, v.r.