Legislator Case Law & Legislation
Gzp-1251/2008-6 AI generated

Croatian Supreme Court allows claim for compensation due to violation of right to trial within reasonable time.

Case Number Gzp-1251/2008-6
Court / Authority
Jurisdiction Croatia (HR)
Decision Date
Outcome Allowed / Granted

Legislator summary

AI generated

The Supreme Court of Croatia ordered the lower court to decide within eight months and awarded 14,000 Croatian knuti to the plaintiff for the violation of her right to a trial within a reasonable time. The plaintiff argued that a nine-year labor dispute involving bankruptcy proceedings and expert evaluations was unreasonably prolonged without her fault. The court found the delay unjustified due to significant periods of inactivity by both the first and second-instance courts, despite the case's complexity.

Legislator headnote

AI generated

Članak 27. Zakona o sudovima; Članak 29. stavak 1. Ustava: The court established that a prolonged judicial process, attributable to the inactivity of the courts rather than the parties, constitutes a violation of the constitutional right to a trial within a reasonable time, entitling the aggrieved party to appropriate monetary compensation.

Keywords

AI generated
right to trial within reasonable time violation of constitutional rights monetary compensation for delay judicial inactivity labor dispute proceedings bankruptcy proceedings Supreme Court of Croatia

Cited Legislation

AI generated
čl. 27. Zakona o sudovima
čl. 29. stavak 1. Ustava Republike Hrvatske
čl. 28 stavka 1. ZS
čl. 434. stavak 1. ZPP

Need to analyze how this precedent applies to your matter?

Cross-reference this judgment against statutes, commentaries, and subsequent citing case law inside Legislator AI.

Open in Legislator →

Full text

Broj: Gzp 1251/08-6

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu po sucu Aleksandru Peruzoviću, u pravnoj stvari predlagateljice R. M. iz C., koju zastupa punomoćnik D. B., odvjetnik u Odvjetničkom društvu V. & V. u R., protiv protustranke Republike Hrvatske, koju zastupa Državno odvjetništvo Republike Hrvatske, Građansko-upravni odjel, radi zaštite prava na suđenje u razumnom roku, rješavajući o zahtjevu predlagateljice od 22. rujna 2008., dana 24. kolovoza 2009.,

r i j e š i o j e:

I. Općinski sud u Crikvenici dužan je donijeti odluku u predmetu koji se vodi pred tim sudom pod poslovnim brojem P-521/09 u roku od 8 (osam) mjeseci računajući od dana dostave ovog rješenja.

II. Određuje se primjerena naknada zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku predlagateljici R. M. u iznosu 14.000,00 (četrnaesttisuća) kn.

III. Nalaže se Republici Hrvatskoj isplatiti primjerenu naknadu iz točke II. izreke ovog rješenja u roku od 3 (tri) mjeseca od dana podnošenja zahtjeva predlagateljice Ministarstvu financija Republike Hrvatske za njezinu isplatu.

Obrazloženje

Predlagateljica je 22. rujna 2008. podnijela ovom sudu, temeljem odredbe čanka 27. Zakona o sudovima ("Narodne novine", broj 150/05., 16/07. i 113/08. – dalje: ZS), zahtjev za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku, smatrajući da joj je povrijeđeno ustavno pravo na suđenje u razumnom roku zbog nedonošenja sudske odluke i dugog trajanja postupka koji se u vrijeme podnošenja zahtjeva vodio kod Županijskog suda u Rijeci pod poslovnim brojem Gž-3418/06.

Zahtjev je osnovan.

Prema odredbi članka 27. stavka 1. ZS-a stranka u sudskom postupku koja smatra da nadležni sud nije odlučio u razumnom roku o njezinom pravu ili obvezi ili o sumnji ili optužbi za kažnjivo djelo, može neposredno višem sudu uputiti zahtjev za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku.

U provedenom postupku Vrhovni sud Republike Hrvatske je, na temelju navoda predlagateljice u zahtjevu, pregleda pribavljene preslike spisa Općinskog suda u Crikvenici poslovnog broja P-215/02, očitovanja Županijskog suda u Rijeci od 12. svibnja 2009. te službene provjere u pisarnici Općinskog suda u Crikvenici, utvrdio slijedeće odlučne činjenice za ocjenu osnovanosti zahtjeva predlagatelja za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku zajamčenog odredbom članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine", broj 41/01 - pročišćeni tekst, 55/01):

- postupak je pokrenut 13. listopada 1999. pred Općinskim sudom u Crikvenici tužbom I tužiteljice R. M. i II tužiteljice M. B., protiv tuženika T. d.d. Z., radi poništenja Odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu,

- podneskom od 24. veljače 2000. godine tuženik je obavijestio sud da je rješenjem Trgovačkog suda u Zagrebu broj:St-56/2000 od 21. veljače 2000. godine otvoren stečajni postupak nad društvom T. d.d. Z.,

- na ročištu održanom 24. veljače 2000. rješenjem je određeno da se postupak u predmetnoj pravnoj stvari prekida u smislu čl. 212 st. 4 ZPP-a te da se predmet dostavlja Trgovačkom sudu u Zagrebu,

- rješenjem od 24. veljače 2000. određen je prekid postupka u ovoj pravnoj stvari te je odlučeno da će se postupak nastaviti kad stečajni upravitelj tuženika preuzme postupak ili kad ga sud na prijedlog protivne strane pozove da to učini,

- Trgovački sud u Zagrebu je izazvao sukob nadležnosti i predmet dostavio Vrhovnom sudu Republike Hrvatske radi odluke,

- rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske posl. br. Gr-753/01-2 od 13. prosinca 2001., određeno je da je za postupanje u ovom predmetu nadležan Općinski sud u Crikvenici,

- predmet je dostavljen na Općinski sud u Crikvenici 18. travnja 2003.,

- na ročištu održanom 9. travnja 2003. tuženik predaje podnesak kojim podnosi odgovor na tužbu nakon čega je određeno da će se na idućem ročištu zakazanom za 20. svibnja 2003. provesti dokaz saslušanjem stranaka,

- na ročištu održanom 20. svibnja 2003. usvojeni su prijedlozi stranaka za provođenjem dokaza saslušanjem svjedoka pa je iduće ročište zakazano za 12. lipnja 2003.,

- podnescima od 23. svibnja 2003. 2. lipnja 2003. stranke su dostavile adrese predloženih svjedoka,

- na ročištu održanom 12. lipnja 2003. određeno je da će se pozvati svjedoci navedeni u podnesku tužiteljica od 23. svibnja 2003., nakon čega je ročište odgođeno,

- na ročištu održanom 26. lipnja 2003. saslušana su svjedoci Z. V., I. S. i Đ. C., nakon čega je određeno da će se u daljnjem tijeku postupka provesti vještačenje po vještaku financijske struke D. H.,

- rješenjem suda od 25. srpnja 2003. određeno je vještačenje u predmetnoj pravnoj stvari po vještaku D. H., dipl. ecc., određen je zadatak vještaka te mu je dostavljen spis radi vještačenja,

- podneskom od 13. svibnja 2004. vještak je dostavio nalaz i mišljenje,

- rješenjem od 9. studenoga 2004. odgođena je na neodređeno vrijeme rasprava zakazana za 22. studenog 2004.,

- ročište zakazano za 12. listopada 2005. je odgođeno, a iduće je zakazano za 01. veljače 2006. godine,

- na ročištu održanom 1. veljače 2006. izveden je dokaz saslušanjem vještaka, nakon čega je ročište odgođeno, a iduće je zakazano za 15. ožujka 2006.,

- na ročištu održanom 15. ožujka 2006. tužiteljice ustraju kod tužbe i dosadašnjih navoda, tuženik kod odgovora na tužbu, nakon čega je ročište odgođeno te je iduće zakazano za 19. travnja 2006. godine,

- podneskom od 29. ožujka 2006. tužiteljice su jasnije odredile tužbeni zahtjev,

- na ročištu održanom 19. travnja 2006. tuženik je podnio protutužbeni zahtjev te je glavna rasprava zaključena, a ročište za objavu presude zakazano je za 4. svibnja 2006.,

- na ročištu za objavu presude održanom 4. svibnja 2006. objavljena je presuda posl. br. P-215/02, protiv koje žalbu podnio tuženik 24. svibnja 2006., nakon čega je cjelokupni spis otpremljen 19. srpnja 2006. Županijskom sudu u Rijeci na nadležno postupanje,

- rješenjem Županijskog suda u Rijeci posl. br. Gž-3418/06 od 31. siječnja 2009. ukinuta je presuda suda prvog stupnja i predmet je vraćen istom sudu na ponovno suđenje,

- predmet je dostavljen na Općinski sud u Crikvenicu te se postupak dalje vodi pod posl. br. P-521/09.

Pravno relevantno razdoblje odlučno za ocjenu osnovanosti zahtjeva za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku, u pravilu, je razdoblje od podnošenja tužbe pa do donošenja odluke o zahtjevu za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku.

Tako pravno relevantno razdoblju, obzirom da je u konkretnom slučaju postupak još u tijeku, teče od podnošenja tužbe (13. listopada 1999.) do donošenja rješenja o zahtjevu predlagatelja za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku (24. kolovoza 2009.), što ukupno iznosi devet godina, 10 mjeseci i 11 dana.

U pogledu postupanja nadležnih sudova valja reći da je prvostupanjski sud održavao ročišta, saslušavao svjedoke, prikupljao podatke, proveo vještačenje te poduzimao druge relevantne radnje koje su rezultirale donošenjem meritorne odluke, međutim, dopustio je dva razdoblje neopravdane neaktivnosti. I to od 25. srpnja 2003. kada je određeno vještačenje do 13. svibnja 2004., kada je vještak vratio spis sa izrađenim nalazom i mišljenjem. Dakle, spis se nalazio na vještačenju preko devet mjeseci, a sud u tom periodu nije poduzeo niti jednu radnju kojom bi, kao tijelo koji rukovodi vještačenjem sukladno odredbi čl. 259. Zakona o parničnom postupku -"Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01.,117/03., 88/05., 02/07. i 84/08., dalje: ZPP), sankcionirao takvo postupanje vještaka. Isto tako nakon što je zaprimljen nalaz i mišljenje vještaka (13. svibnja 2004) slijedeće ročište je održano tek 1. veljače 2006., dakle po proteku preko jedne godine i osam mjeseci. Osim navedene neopravdane neaktivnosti, sud nije postupao učinkovito obzirom da je prvostupanjska presuda uslijed nedostataka ukinuta od strane županijskog suda.

Dugotrajnosti postupka doprinijela je i neaktivnost županijskog suda kojemu je trebalo dulje od dvije godine i šest mjeseci da odluči o žalbi (od 19. srpnja 2006., kada mu je predmet otpremljen pa do 31. siječnja 2009., kada je odlučio o žalbi).

Tome valja dodati da je odredbom članka 434. stavka 1. ZPP-a, koja odredba je bila na snazi i u vrijeme podnošenja tužbe, određeno da je sud u takvim postupcima, a osobito pri određivanju rokova i ročišta, uvijek dužan obraćati pažnju na potrebu hitnog rješavanja takvih sporova.

Predlagateljica, kao tužiteljica, svojim procesnim držanjem u parnici nije doprinijela duljini trajanja postupka.

S obzirom na predmet spora (poništenje odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu) i do sada izvedene dokaze (saslušanje svjedoka, financijsko- knjigovodstveno vještačenje te dopuna istog), kao i sudjelovanje više stranaka na aktivnoj strani te postavljeni protutužbeni zahtjev može se zaključiti da je postupak složen, međutim, to ne opravdava duljinu postupka u utvrđenom trajanju.

Slijedom navedenog, Vrhovni sud Republike Hrvatske ocjenjuje da je, uslijed duljine sudskog postupka (devet godina, 10 mjeseci i 11 dana), za kojeg je predviđena hitnost postupanja, imajući na umu i postupanje nadležnih sudova, unatoč složenosti postupka, predlagateljici povrijeđeno pravo na suđenje u razumnom roku zajamčeno odredbom članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske.

Visina primjerene novčane naknade koja pripada predlagateljici uslijed utvrđene povrede ustavnog prava na suđenje u razumnom roku odmjerena je u iznosu od 14.000,00 kn, imajući u vidu sve obrazložene okolnosti, uz istodobno uvažavanje otežanih gospodarskih i socijalnih prilika u Republici Hrvatskoj.

Stoga je, temeljem odredbe članka 28 stavka 1. ZS, odlučeno kao u izreci ovog rješenja.

U Zagrebu, 24. kolovoza 2009.

S U D A C

Aleksandar Peruzović, v.r.