Revr-482/2005-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revr 482/05-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Stanka Jesenkovića, kao predsjednika vijeća, te Miljenke Vraničar, mr. sc. Jasne Brežanski, Davorke Lukanović-Ivanišević i Ivke Zlokić, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice K. S. iz H., zastupane po punomoćniku M. M., pravnom zastupniku SSSH – Povjereništvo Varaždinske županije, protiv tuženika J. d.o.o. L., sada u stečaju, zastupanog po stečajnom upravitelju Ž. U., radi nedopuštenosti izvanrednog ugovora o radu, rješavajući reviziju tužiteljice izjavljenu protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Varaždinu od 08. travnja 2005. godine, broj Gž-485/05-2, kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Ludbregu od 14. veljače 2005. godine, broj P-89/04-42, u sjednici održanoj dana 25. listopada 2005. godine,

p r e s u d i o j e:

Odbija se revizija tužiteljice kao neosnovana.

Obrazloženje

Presudom suda prvog stupnja odbijena je tužiteljica s tužbenim zahtjevom kojim je tražila da se poništi odluka o izvanrednom otkazu Ugovora o radu od 18. rujna 2002. godine, kojom je tužena otkazala ugovor o radu tužiteljici koji je sklopljen 01. svibnja 2001. godine i naloženo tuženici vratiti tužiteljicu na poslove koje je obavljala prije pobijane odluke, u roku od 8 dana pod prijetnjom ovrhe.

Presudom suda drugog stupnja odbijena je žalba tužiteljice kao neosnovana, pa je gore navedena presuda suda prvog stupnja potvrđena.

Protiv pravomoćne presude suda drugog stupnja reviziju je izjavila tužiteljica pozivajući se na pogrešnu primjenu materijalnog prava.

Predložila je tako, da se revizija prihvati i pobijana presuda preinači tako što bi se tužbeni zahtjev usvojio.

Protivna strana na reviziju nije odgovorila.

Revizija nije osnovana.

Suprotno reviziji, u postupku nije pogrešno primijenjeno materijalno pravo kada je tužiteljica s tužbenim zahtjevom odbijena.

Naime, u postupku suda prvog stupnja je utvrđeno, a koja je utvrđenja prihvatio i sud drugog stupnja, da je tužiteljica s tuženikom imala zaključen ugovor o radu na neodređeno vrijeme, a koji je ugovor otkazan izvanrednim otkazom, prema odluci od 18. rujna 2002. godine i to zbog osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa, jer je sudjelovala u nezakonitom štrajku dana 11., 12., 13. i 16. rujna 2002. godine.

Utvrđeno je da je tuženik prije otkazivanja zatražio očitovanje Radničkog vijeća, koje je shodno navedenom postupilo i podržalo Upravu u namjeravanoj odluci o izvanrednim otkazima, prema Kolektivnom ugovoru i Zakonu o radu. Time je utvrđeno da je tuženik postupio shodno odredbi čl. 145. st. 1. i 3. Zakona o radu ("Narodne novine" broj 38/95 – dalje ZR).

Utvrđeno je da tuženik nije omogućio tužiteljici obranu, jer zbog okolnosti slučaja nije bilo opravdano od poslodavca to očekivati, budući da nije bilo prijeporno između stranaka da je većina radnika tuženika, a među njima i tužiteljica, odbila u navedene dane raditi.

Utvrđeno je i to da je tužiteljica zajedno s drugim radnicima odbila raditi iz razloga što joj tuženik nije isplatio plaću i da se radilo o spontano provedenoj obustavi rada.

Slijedom takvih utvrđenja, pravilan je zaključak nižestupanjskih sudova da je tuženik zakonito proveo postupak prije samog otkazivanja, te da su stoga pozivom na odredbu čl. 107. Zakona o radu, predležali razlozi za donošenje odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu tužiteljice.

Naime, sukladno odredbi čl. 210. ZR, propisano je da pravo pozvati na štrajk i provesti ga sa svrhom zaštite i promicanja gospodarskih i socijalnih interesa svojih članova, kao i iz razloga neisplate plaće, ima Sindikat i njihove udruge više razine.

Slijedom toga, štrajkovi koje nisu organizirali Sindikati, nisu dopušteni, pa tako niti zakoniti. Samim time, nije zakonita niti svaka obustava rada izvan one dopuštene kroz zakonito proveden štrajk radnika.

Slijedom toga, sudjelovanje u takvoj obustavi rada, predstavlja povredu radne obveze i razlog za izvanredno otkazivanje, a pozivom na odredbu iz čl. 213. st. 3. ZR. Prema tome, tuženik je imao opravdani razlog za izvanredno otkazivanje ugovora o radu tužiteljici, a to što on nije otkazao ugovor o radu svim radnicima koji su sudjelovali u takvoj obustavi rada, nije od utjecaja na odluku u ovoj pravnoj stvari. Uostalom, tužiteljica ni ne osporava razloge zbog kojih joj je tuženik otkazao ugovor o radu i on predstavlja zakonom propisan razlog izvanrednog otkazivanja, a da li će se poslodavac, tj. tuženik, poslužiti tim svojim pravom, ovisi o njegovoj prosudbi.

Valjalo je zato u svemu reviziju tužiteljice kao neosnovanu odbiti i tako odlučiti kao u izreci ove presude, pozivom na odredbu iz čl. 393. ZPP.

U Zagrebu, 25. listopada 2005. godine

Predsjednik vijeća:

Stanko Jesenković, v.r.