Legislator Case Law & Legislation
Rev-2666/2013-2 AI generated

Croatian Supreme Court dismisses appeal as inadmissible due to failure to specify legal questions and reasons under ZPP Art. 382.2-3.

Case Number Rev-2666/2013-2
Court / Authority
Jurisdiction Croatia (HR)
Decision Date
Outcome Dismissed

Legislator summary

AI generated

The Supreme Court of Croatia dismissed the appellant's appeal as inadmissible because it failed to meet the strict requirements of Article 382 of the Civil Procedure Act. The appellant raised specific questions regarding road signalization and driver obligations but did not adequately explain why these questions were necessary for ensuring the uniform application of law. Consequently, the court ruled that the appeal lacked the required elements of a specified legal question, relevant legal basis, and justification for its importance under the statute.

Legislator headnote

AI generated

Art. 382. st. 2. i 3. ZPP; Revizija protiv drugostupanjske presude je nedopuštena ako revident nije određeno naznačio pravno pitanje, navodio propise i izložio razloge za važnost pitanja za jedinstvenu primjenu prava.

Keywords

AI generated
Civil Procedure Act inadmissible appeal uniform application of law legal question specification appellate review standards road traffic law signalization requirements

Cited Legislation

AI generated

Need to analyze how this precedent applies to your matter?

Cross-reference this judgment against statutes, commentaries, and subsequent citing case law inside Legislator AI.

Open in Legislator →

Full text

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 2666/13-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Glušića predsjednika vijeća, Renate Šantek članice vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća, dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća i suca izvjestitelja i Slavka Pavkovića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja M. M. iz Z., kojeg zastupa punomoćnik I. B., odvjetnik u D., protiv tuženika „E. “ d.d. Z., kojeg zastupaju punomoćnici odvjetnici u Odvjetničkom društvu G. i P. sa sjedištem u Z., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Dubrovniku broj Gž - 247/11 od 22. kolovoza 2013., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Dubrovniku broj 11-P - 103/07-28 od 2. prosinca 2010. u sjednici održanoj 8. studenoga 2017.,

r i j e š i o j e:

Revizija tužitelja odbacuje se kao nedopuštena.

Obrazloženje

Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tužitelja i potvrđena prvostupanjska presuda kojom je odbijen zahtjev tužitelja za naknadu štete u iznosu od 12.955,70 kuna s pripadajućom zateznom kamatom.

Protiv drugostupanjske presude reviziju iz čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 28/13 – dalje: ZPP) je podnio tužitelj, uz prijedlog da se presuda ukine i predmet vrati na ponovno suđenje.

Na reviziju nije odgovoreno.

Revizija je nedopuštena.

Prema odredbi čl. 382. st. 2. ZPP-a, u slučajevima u kojima stranke ne mogu podnijeti reviziju prema odredbi čl. 382. st. 1. ZPP-a, mogu je podnijeti protiv drugostupanjske presude ako odluka o sporu ovisi o rješenju nekoga materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. U smislu odredbe čl. 382. st. 3. ZPP-a, u reviziji iz st. 2. ovog članka stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela uz određeno navođenje propisa i drugih važećih izvora prava koji se na njega odnose, te razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

Dakle, revizija u ovom slučaju treba sadržavati tri elementa, i to određeno navedeno pravno pitanje, da je riječ o pitanju o čijem rješenju ovisi odluka u konkretnom sporu i određeno navedene razloge zbog kojih revident smatra da je to pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. U okolnostima kada u reviziji izostane bilo koji od navedenih elemenata nisu ispunjene pretpostavke za razmatranje osnovanosti revizije. Naime, prema odredbi čl. 392.b ZPP-a revizija se odbacuje kao nedopuštena ako u njoj nije određeno naznačeno pravno pitanje zbog kojega se podnosi uz određeno navođenje propisa i drugih važećih izvora prava koji se na njega odnose, kao i zato što u njoj nisu određeno izloženi razlozi zbog kojih podnositelj smatra da je to pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni (st. 2.), te ako pravno pitanje zbog kojega je ona izjavljena nije važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni (st. 3.).

Tužitelj postavlja pitanja: „1. Jesu li ceste „iste važnosti“ ulica … u O. čiji je kolnik podijeljen punom razdjelnom crtom na dvije prometne trake i ulica … u O., čiji kolnik ima samo jednu prometnu traku a uopće nema horizontalnu signalizaciju? 2. Da li je vozač koji svojim vozilom dolazi s lokalne ceste (čl. 7. ZOSPC) ulice … u O., a koja cesta nema horizontalnu signalizaciju ili semaforni prometni znak koji bi ukazivao na nailazak ceste s prednošću prolaza, dužan zaustaviti svoje vozilo jer dolazi s lokalne na javnu cestu (koja je podijeljena na dvije prometne trake) ili može sukladno čl. 57. st. 1. istog Zakona – „slobodno“ izaći na javnu cestu opravdano smatrajući da se radi o cestama iste važnosti?“

Pri tom tužitelj ističe da je riječ o pitanjima važnim osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni jer je ...“stajalište Županijskog suda u Dubrovniku protivno odredbama čl. 7. ZOSPC-a, dosadašnjoj sudskoj praksi, te unosi pravnu nesigurnost u ponašanju svih vozača u RH.“ Daljnji navodi izneseni u reviziji svode se na analizu postupaka provedenih pred nižestupanjskim sudovima, odnosno na obrazlaganje revizijskih razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, kao da je riječ o tzv. redovnoj reviziji iz odredbe čl. 382. st. 1. ZPP-a.

Navedenim revident u reviziji nije određeno izložio razloge zbog kojih smatra da su pitanja zbog kojih je revizija podnesena važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. Naime, u reviziji se samo općenito ističe pogrešno pravno shvaćanje nižestupanjskih sudova, dok se određeno ne ukazuje na različitu praksu drugostupanjskih sudova, niti na zauzeta shvaćanja revizijskog suda koja eventualno nisu podudarna s iznijetim pravnim shvaćanjem u pobijanoj odluci, što nije dovoljno za ocjenu dopuštenosti revizije u smislu cit. odredbi čl. 382. st. 2. i 3. ZPP-a. Isto tako, da bi se postavljena pravna pitanja mogla smatrati važnim za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni u smislu citirane odredbe čl. 382. st. 2. i 3. ZPP-a nije dovoljno samo navesti da su pitanja važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni zbog toga što revident ima različito pravno shvaćanje od onoga koje je zauzeto u pobijanoj odluci.

Slijedom izloženog valjalo je temeljem odredbe čl. 392.b st. 2. i 3. ZPP-a reviziju odbaciti kao nedopuštenu.

Zagreb, 8. studenoga 2017.

Predsjednik vijeća

Željko Glušić, v.r.