Rev-166/2014-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 166/14-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Glušića predsjednika vijeća, Renate Šantek članice vijeća, dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća i suca izvjestitelja, Željka Pajalića člana vijeća i mr. sc. Igora Periše člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja V. Š. iz Š., kojeg zastupa punomoćnica Z. L., odvjetnica u Š., protiv tuženice B. J. iz Š., koju zastupa punomoćnica M. M. K., odvjetnica u Š., radi razvrgnuća suvlasničke zajednice, odlučujući o reviziji tuženice protiv presude Županijskog suda u Šibeniku broj Gž - 1839/2010-2 od 22. listopada 2012., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Šibeniku broj P - 42/08-12 od 25. svibnja 2010., u sjednici održanoj 30. svibnja 2018.,

r i j e š i o j e:

Revizija tuženice odbacuje se kao nedopuštena.

Obrazloženje

Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tuženice i potvrđena prvostupanjska presuda u dijelu kojim je razvrgnuta suvlasnička zajednica između stranaka na stanu u potkrovlju i šufitu kuće kat. oznake čest. br. 1863. z.u. 831. k.o. Š., te odlučeno nekretninu prodati na javnoj dražbi i dobiveni iznos podijeliti između suvlasnika na način da tužitelju pripada 2/3, a tuženici 1/3 postignute cijene, a sve kako je to odlučeno izrekom pod t. 1. i 2. prvostupanjske presude.

Protiv drugostupanjske presude tuženica je podnijela reviziju iz odredbi čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 89/14 – dalje: ZPP). Tuženica predlaže da revizijski sud prihvati reviziju i preinači drugostupanjsku presudu shodno navodima iznijetim u reviziji.

Tužitelj je odgovorio na reviziju s prijedlogom da se ista odbaci kao nedopuštena, odnosno odbije kao neosnovana.

Revizija je nedopuštena.

Prema odredbi čl. 382. st. 2. ZPP-a, u slučajevima u kojima stranke ne mogu podnijeti reviziju prema odredbi čl. 382. st. 1. ZPP-a, mogu je podnijeti protiv drugostupanjske presude ako odluka o sporu ovisi o rješenju nekoga materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, primjerice: - ako o tom pitanju revizijski sud još uvijek nije zauzeo shvaćanje odlučujući u pojedinim predmetima na odjelnoj sjednici, a riječ je o pitanju o kojemu postoji različita praksa drugostupanjskih sudova, - ako je o tom pitanju revizijski sud već zauzeo shvaćanje, ali je odluka drugostupanjskog suda utemeljena na shvaćanju koje nije podudarno s tim shvaćanjem, te – ako je o tom pitanju revizijski sud već zauzeo shvaćanje i presuda se drugostupanjskoga suda temelji na tom shvaćanju, ali bi – osobito uvažavajući razloge iznesene tijekom prethodnoga prvostupanjskoga i žalbenog postupka, zbog promjene u pravnom sustavu uvjetovane novim zakonodavstvom ili međunarodnim sporazumima te odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske, Europskoga suda za ljudska prava ili Europskog suda – trebalo preispitati sudsku praksu.

Prema odredbi čl. 392.b st. 3. ZPP-a revizija se odbacuje kao nedopuštena kada pravno pitanje zbog kojega je ona izjavljena nije važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

Tuženica postavlja pitanje: „...može li treća osoba kao kupac temeljem ugovora o kupoprodaji zaključenog sa jednim od sunasljednika iz nasljedničke zajednice, a prije provedene diobe između sunasljednika, biti aktivno legitimiran u postupku razvrgnuća navedene suvlasničke zajednice, naime, da li treća osoba može sklopiti valjan pravni posao sa jednim od sunasljednika iz nasljedničke zajednice, a dioba iste nije provedena ni prije sklapanja pravnog posla ni poslije?“ Pri tom tuženica ističe da je pravno pitanje važno jer bi odluka mogla dovesti do različitih shvaćanja drugostupanjskih sudova.

U konkretnom slučaju pobijanom odlukom je prihvaćen zahtjev tužitelja na činjeničnom utvrđenju da stranke nisu zajedničari, već suvlasnici predmetne nekretnine. Navedenim je u konkretnom slučaju riječ o različitom činjeničnom i pravnom osnovu od onog na kojeg se odnosi pitanje kojeg je u reviziji postavila tuženica, čime se postavljeno pravno pitanje ne može cijeniti kao važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni u smislu odredbi čl. 382. st. 2. i 3. ZPP-a. U dijelu kojim tuženica osporava utvrđenja nižestupanjskih sudova, revizija se zapravo svodi na činjenična pitanja konkretnog slučaja koja ne mogu biti predmetom ispitivanja u revizijskoj fazi postupka.

Isto tako, revidentica u reviziji nije određeno izložila razloge zbog kojih smatra da je pitanje zbog kojeg je revizija podnesena važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. Naime, u reviziji se samo općenito ističe mogućnost različite prakse drugostupanjskih sudova, što nije dovoljno za ocjenu dopuštenosti revizije u smislu cit. odredbi čl. 382. st. 2. i 3. ZPP-a. Da bi se postavljeno pravno pitanje moglo smatrati važnim za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni u smislu citirane odredbe čl. 382. st. 2. i 3. ZPP-a nije dovoljno samo navesti da se zbog toga što revidentica ima različito pravno shvaćanje od onoga koje je zauzeto u pobijanoj odluci može očekivati i različita praksa drugostupanjskih sudova o određenom pravnom pitanju.

Slijedom navedenog, temeljem odredbe čl. 392.b st. 3. ZPP-a reviziju tuženice je trebalo odbaciti, čime je odlučeno kao u izreci.

Zagreb, 30. svibnja 2018.

Predsjednik vijeća

Željko Glušić, v.r.