Revr-651/2008-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Broj: Revr 651/08-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Mikšića kao predsjednika vijeća, Vlatke Potočnjak Radej, Gordane Gasparini, Aleksandra Peruzovića i mr. sc. Jadranka Juga kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice S. A. iz S., zastupane po punomoćniku R. P., odvjetniku iz S., protiv tuženika „P. C.“ d.o.o. iz S., zastupanog po punomoćnici D. D., odvjetnici iz Z., radi vraćanja na rad i isplate, odlučujući o reviziji tužiteljice protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Splitu broj Gž-297/08 od 9. svibnja 2008., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu broj P-861/06 od 16. srpnja 2007., u sjednici održanoj 6. svibnja 2009.,

p r e s u d i o j e:

Odbija se revizija kao neosnovana.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom u toč. I. izreke odbijen je tužbeni zahtjev tužiteljice u kojem je tražila da se poništi tuženikova odluka o raskidu Ugovora o radu s tužiteljicom s danom 31. srpnja 2006., da je tuženik dužan tužiteljicu vratiti na rad na radno mjesto savjetnika u tuženikovu salonu u S., kao i da je tuženik dužan tužiteljici isplatiti naknadu plaće za razdoblje od 1. kolovoza 2006. pa do vraćanja tužiteljice na rad. U toč. II. izreke prvostupanjske presude naloženo je tužiteljici da tuženiku naknadi trošak parničnog postupka od 6.985,00 kuna.

Protiv drugostupanjske presude reviziju je izjavila tužiteljica iz svih razloga predviđenih Zakonom o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05 i 2/07 – dalje: ZPP), odnosno zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava, predlažući da ovaj revizijski sud preinači nižestupanjske presude te usvoji tužbeni zahtjev tužiteljice u cijelosti.

Tuženik je dostavio odgovor na reviziju u kojem predlaže da se revizija odbije kao neosnovana.

Revizija nije osnovana.

Revizijski sud ispitao je pobijanu presudu temeljem čl. 392. a. ZPP samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

Predmet spora je zahtjev tužiteljice za poništenje tuženikove odluke o raskidu Ugovora o radu sklopljenog na određeno vrijeme 1. lipnja 2006. sa danom 31. srpnja 2006., kao i zahtjev za vraćanje na rad i isplatu plaće.

U postupku je utvrđeno:

-da su stranke zaključile Ugovor o radu 1. lipnja 2006. i to za radno mjesto savjetnika u salonu namještaja u S., a koji ugovor je zaključen na određeno vrijeme zbog povećanja posla i to za vrijeme dok traje potreba posla, a najdulje 18 mjeseci o čemu odluku donosi poslodavac,

-da je tuženik donio odluku o raskidu Ugovora o radu s danom 31. srpnja 2006. zbog smanjenja obima posla,

-da je kod tuženika došlo zaista do pada opsega posla jer je ranije kod tuženika bilo zaposleno deset djelatnika dok ih je danas ostalo svega tri do pet, a salon u S. posluje s gubitkom,

-da je tužiteljici nakon donošenja odluke o raskidu Ugovora o radu tuženik ponudio posao u salonu u Z. ali je tužiteljica taj posao odbila.

Obzirom na navedene odlučne činjenice nižestupanjski sudovi su odbili tužbeni zahtjev tužiteljice jer su zaključili da je pobijana odluka o raskidu Ugovora o radu donesena pravilno i zakonito. Kod toga prvostupanjski sud zaključuje da se zapravo radi o otkazu Ugovora o radu temeljem čl. 15. st. 4. u svezi čl. 110. toč. 2. Zakona o radu ("Narodne novine", broj 137/04 – pročišćeni tekst i 68/05 – dalje: ZR) dok drugostupanjski sud smatra da se ne radi o otkazu Ugovora o radu već o prestanku Ugovora o radu istekom vremena na koji je sklopljen.

Ovaj sud u cijelosti prihvaća pravno stajalište drugostupanjskog suda da su u konkretnom slučaju ispunjene sve pretpostavke za prestanak Ugovora o radu u smislu čl. 15. st. 4. u svezi čl. 110. toč. 2. ZR. Predmetni Ugovor o radu sklopljen je na određeno vrijeme dok traje potreba posla, a najdulje 18 mjeseci, prilikom čega su stranke ugovorile da odluku o tome donosi poslodavac. Odredbom čl. 15. st. 4. ZR određeno je da Ugovor o radu prestaje istekom vremena određenog u tom ugovoru, dok je odredom čl. 110. toč. 2. ZR upravo istek vremena na koji je sklopljen Ugovor o radu na određeno vrijeme predviđen kao jedan od razloga prestanka Ugovora o radu. Obzirom da je u postupku nedvojbeno utvrđeno da su ispunjene pretpostavke (smanjenje obima posla) za prestanak Ugovora o radu na određeno vrijeme pravilno su nižestupanjski sudovi odbili tužbeni zahtjev tužiteljice.

Tužiteljica reviziju izjavljuje iz svih razloga predviđenih odredbom čl. 385. ZPP, iako se u reviziji određeno ne poziva na zakonske razloge za izjavljivanje revizije. Međutim, može se zaključiti da tužiteljica pobija drugostupanjsku presudu zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP jer nižestupanjske presude proturječe izvedenim dokazima.

Nasuprot tome, nižestupanjske presude sadrže sve razloge o odlučnim činjenicama a ne postoji proturječnosti između izreke i obrazloženja presuda kao niti sa stanjem spisa. Također je potrebno istači da činjenica da je tuženik donio odluku o raskidu Ugovora o radu umjesto o prestanku Ugovora o radu, a što je sadržajno pobijana odluka, ne ukazuje na to da bi se radilo o strane sudova o počinjenju bilo koje bitne povrede odredaba parničnog postupka jer je sud odbio takav tužbeni zahtjev tužiteljice.

U preostalom dijelu revizija tužiteljice ukazuje na pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje, pa tako tužiteljica smatra da nije utvrđeno da bi došlo do smanjenja obima posla, a što je suprotno utvrđenju sudova. Zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja se revizija ne može izjaviti sukladno čl. 385. ZPP, a prvostupanjski sud je primjenom čl. 8. ZPP u svezi čl. 220. ZPP na temelju provedenih dokaza utvrdio odlučne činjenice pa niti u tom dijelu se ne radi o bitnoj povredi odredaba parničnog postupka.

Navodi u reviziji da tužitelj nije vodio računa o tužiteljičinim socijalnim prilikama kod donošenja pobijane odluke nisu odlučni, jer se ne radi o redovitom otkazu Ugovora o radu (poslovno uvjetovani otkaz) iz čl. 113. st. 1. toč. 1. ZR, već o prestanku Ugovora o radu na određeno vrijeme. Stoga nije osnovan niti revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava jer je drugostupanjski sud pravilno primijenio odredbu čl. 15. st. 4. ZR u svezi čl. 110. toč. 2. ZR jer je utvrđeno da je tuženik donio pobijanu odluku nakon ispunjenja pretpostavki (smanjenja obima posla) iz sklopljenog Ugovora o radu na određeno vrijeme, te su nižestupanjski sudovi pravilno odbili tužbeni zahtjev tužiteljice u cijelosti obzirom da je tuženik pravilno i zakonito donio pobijanu odluku o raskidu Ugovora o radu a koja sadržajno predstavlja odluku o prestanku Ugovora o radu sklopljenog na određeno vrijeme.

Obzirom na navedeno, nisu ostvareni revizijski razlozi bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, pa je temeljem čl. 393. ZPP reviziju tužiteljice valjalo odbiti kao neosnovanu.

U Zagrebu, 6. svibnja 2009.

Predsjednik vijeća:

Ivan Mikšić, v. r.