Rev-1046/2013-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 1046/13-3

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Glušića predsjednika vijeća, Renate Šantek članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Gordane Jalšovečki članice vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća, u pravnoj stvari prvotužitelja M. B. iz O., i drugotužiteljice M. B. iz O., koju zastupa punomoćnik M. B. , odvjetnik u R., protiv prvotuženice B. D. iz M., koju zastupa punomoćnik R. K., odvjetnik u R., drugotuženika A. A. i trećetuženice S. A., oboje iz O., koje zastupaju punomoćnici Ž. M. i L. T., odvjetnici u Zajedničkom odvjetničkom uredu Ž. M. i L. T. u O., radi utvrđenja, odlučujući o reviziji drugotuženika i trećetuženice protiv presude Županijskog suda u Slavonskom Brodu, Stalne službe u Požegi broj Gž-2/2011-6 od 26. rujna 2012., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Rijeci broj P-117/06-60 od 12. ožujka 2010., u sjednici održanoj 6. prosinca 2017.,

r i j e š i o j e:

I. Revizija drugotuženika i trećetuženice odbacuje se kao nedopuštena.

II. Dopuna revizije koju su drugotuženik i trećetuženica ovom sudu podnijeli preporučenom pošiljkom predanom pošti 19. veljače 2014. odbacuje se kao nepravovremena.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom suđeno je:

"1. Utvrđuje se da je darovni ugovor sklopljen dana 18. lipnja 1999.g. u O. između D. rođ. S. B. iz M., P., ... i A. S. iz M., ... i A. A. iz O., ... ništav.

2. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev u dijelu koji glasi:

"2. Nalaže se brisanje zemljišno-knjižnog stanja nastalog na osnovi darovnog ugovora iz točke 1. tužbenog zahtjeva te uspostava ranijeg zemljišno-knjižnog stanja u zk. ul. 887 k.o. R. kakvo je bilo prije provedbe darovnog ugovora od 18. lipnja 1999.g. tako da se briše pravo vlasništva na toj nekretnini sa imena drugotuženog A. A. i trećetužene A. S. u odnosu na 1/4 dijela, uz istodobni upis tih nekretnina u vlasništvo prvotužene D. B.

3. Utvrđuje se da je Kupoprodajni ugovor od 07. ožujka 1980.g. sklopljen između D. rođ. S. B. iz R., ... kao prodavateljice i B. M.1 i B. M. iz O., ... kao kupaca 1/4 dijela stana na prvom katu što u naravi sačinjava dvije sobe (jedna s pogledom na R. i Autobusni kolodvor, a druga na Autobusni kolodvor) sa nusprostorijama kao sastavni dio stana na prvom katu u kući sagrađenoj na k.č. br. 627 sa 79 čhv upisana u zk. ul. 887 k.o. R., ...- valjana i istinita tabularna isprava za upis prava vlasništva."

3. svaka stranka snosi svoj parnični trošak."

Drugostupanjskom presudom suđeno je:

"Žalba tuženih A. A. i S. A. odbija se kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Rijeci br. P-117/06-60 od 12. ožujka 2010. godine u pobijanom dijelu kojim je utvrđeno da je darovni ugovor od 18. lipnja 1999. godine zaključen između B. D. kao darodavke i A. i S. A. kao daroprimca ništav (stavak 1. izreke).

Preinačava se presuda Općinskog suda u Rijeci br. P-117/06-60 od 12. ožujka 2010. godine u pobijanom odbijajućem dijelu (stavak 2. i 3. izreke) i sudi:

Nalaže se brisanje zemljišnoknjižnog stanja nastalog na osnovi darovnog ugovora iz točke 1. tužbenog zahtjeva, te uspostava ranijeg zemljišno knjižnog stanja u z.k. ul. br. 887 k.o. R. kakvo je bilo prije provedbe darovnog ugovora od 18. lipnja 1999. godine tako da se briše pravo vlasništva na toj nekretnini sa imena II-tuženika A. A. i III-tužene A. S. u odnosu na 1/4 dijela, uz istodobni upis tih nekretnina u vlasništvo I-tužene D. B. Utvrđuje se da je kupoprodajni ugovor od 7. ožujka 1980. godine sklopljen između D. rođ. S. B. iz R., ... kao prodavateljice i B. M.1 i B. M. iz O., ... kao kupaca 1/4 dijela stana na I. katu što u naravi sačinjava 2 sobe (jedna s pogledom na R. i Autobusni kolodvor, a druga na Autobusni kolodvor) sa nus prostorijama kao sastavni dio stana na I. katu u kući sagrađenoj na k.č. br. 627 sa 79 čhv upisana u zk. ul. br. 887 k.o. R., ..., valjana i istinita tabularna isprava za upis prava vlasništva."

Protiv drugostupanjske presude reviziju su podnijeli drugotuženik i trećetuženica pozivom na odredbu čl. 382. st. 2. točka 1. i točka 2. Zakona o parničnom postupku. Predložili su Vrhovnom sudu Republike Hrvatske reviziju prihvatiti, preinačiti drugostupanjsku presudu i potvrditi prvostupanjsku presudu u točkama II. i III. izreke, a prvostupanjsku presudu u dijelu pod točkom I. preinačiti i odbiti tužbeni zahtjev. U odgovoru na reviziju tužitelji su osporili navode revidenata iznesene u reviziji i predložili reviziju odbaciti kao nedopuštenu.

Drugotuženik i trećetuženica su dopunu revizije ovom sudu podnijeli preporučenom pošiljkom predanom pošti 19. veljače 2014., a u privitku te dopune dostavili su presudu Županijskog suda u Rijeci broj Gž-3403/2010-2 od 9. listopada 2013.

Revizija drugotuženika i trećetuženice nije dopuštena.

Dopuna revizije koju su drugotuženik i trećetuženica ovom sudu podnijeli preporučenom pošiljkom predanom pošti 19. veljače 2014. nije pravovremena.

Predmet spora u ovoj pravnoj stvari je zahtjev tužitelja za utvrđenje da je ništav darovni ugovor sklopljen 18. lipnja 1999. između prvotuženice B. D., kao darovateljice, te drugotuženika A. A. i trećetuženice S. A., kao daroprimaca, zahtjev da sud naloži brisanje zemljišnoknjižnog stanja nastalog po osnovi darovnog ugovora od 18. lipnja 1999. brisanjem prava vlasništva na nekretnini opisanoj u točki 2.2. izreke prvostupanjske presude s imena A. A. i S. A. u 1/4 dijela uz istodobni upis prava vlasništva B. D. te zahtjev tužitelja za utvrđenje da je kupoprodajni ugovor sklopljen 7. ožujka 1980. između prvotuženice B. D. kao prodavateljice, prvotužitelja M. B.1 i drugotužiteljice M. B. kao kupaca 1/4 stana opisanog u točki 3. izreke prvostupanjske presude valjana i istinita tabularna isprava za upis prava vlasništva.

Prvostupanjski sud je pozivom na odredbe čl. 12. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 53/91, 73/91, 3/94, 7/96, 112/99 i 88/01 - dalje: ZOO), čl. 25. ZOO i čl. 103. ZOO ocijenio ništavim ugovor o darovanju od 18. lipnja 1999. Odbio je zahtjev za brisanje uknjižbe prava vlasništva na temelju neistinitog upisa primjenom odredbe čl. 129. st. 1. Zakona o zemljišnim knjigama ("Narodne novine", broj 91/96, 68/98, 137/99, 73/00, 114/01, 100/04, 107/07, 152/08 i 126/10 – dalje: ZZK) ocijenivši da je tim upisom u zemljišnu knjigu povrijeđeno pravo upisa prvotuženice B. D., a ne tužitelja. Prvostupanjski sud odbio je kao neosnovan i zahtjev za utvrđenje da je kupoprodajni ugovor od 7. ožujka 1980. valjana tabularna isprava jer smatra da tužbeni zahtjev ne glasi na obvezu izdavanja tabularne isprave.

Drugostupanjski sud je odlučujući o žalbama stranaka djelomično preinačio prvostupanjsku presudu pa je primjenom odredbe čl. 104. st. 1. ZOO prihvatio zahtjev za brisanje uknjižbe prava vlasništva temeljem neistinitog upisa jer je u slučaju ništavosti svaka stranka dužna vratiti što je primila na osnovu ništavog ugovora, a prihvaćen je i tužbeni zahtjev za utvrđenje da je kupoprodajni ugovor od 7. ožujka 1980. valjana i istinita tabularna isprava za upis prava vlasništva.

Odredbom čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11 i 148/11 - dalje: ZPP) propisano je da u slučajevima u kojima se ne može podnijeti redovna revizija iz čl. 382. st. 1. ZPP, stranke mogu podnijeti izvanrednu reviziju protiv drugostupanjske odluke ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekoga materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, kako se to primjerice navodi u točkama 1. do 3. toga stavka.

Prema odredbi čl. 382. st. 3. ZPP u izvanrednoj reviziji stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela uz određeno navođenje propisa i drugih važećih izvora prava koji se na njega odnose te izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. Drugotuženik i trećetuženica u podnesenoj izvanrednoj reviziji navode da reviziju podnose zbog pravnih pitanja:

1. "Je li zadovoljena forma za valjanost ugovora o darovanju bez predaje u posjed, koji je sačinjen u pisanom obliku, a predaju u posjed zamjenjuje zemljišno-knjižni upis prava vlasništva?

2. Da li je valjana i istinita tabularna isprava za upis prava vlasništva – kupoprodajni ugovor od 7.3.1980., na kojoj nedostaje ovjera potpisa prodavateljice – prvotuženice D. B.?

3. Materijalnopravno pitanje - legitimacije za podnošenje brisovne tužbe (dio tužbenog zahtjeva kojim se traži uspostava ranijeg zemljišnoknjižnog stanja kakvo je bilo prije provedbe darovnog ugovora) od strane tužitelja kao osoba koje nikada nisu bile upisane kao vlasnici pa nisu niti povrijeđeni u knjižnom pravu?"

Obrazlažući razloge važnosti prvopostavljenog pravnog pitanja u izvanrednoj reviziji tuženici su se pozvali na odluke revizijskog suda broj Rev-983/01 od 22. siječnja 2002. i Županijskog suda u Zagrebu broj Gž-5710/99 od 7. studenoga 2000., u kojima je zauzeto pravno shvaćanje da kada je ugovor o darovanju sklopljen u pisanom obliku i proveden u zemljišnim knjigama, za njegovu pravovaljanost nije od značaja je li izvršena i prava predaja u posjed darovanih nekretnina.

Nadalje, obrazlažući razloge važnosti trećepostavljenog pravnog pitanja u izvanrednoj reviziji revidenti su se pozvali na odluku Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-540/02 od 20. lipnja 2002., koju su dostavili u privitku revizije.

Odlučujući o dopuštenosti podnesene izvanredne revizije koju su drugotuženik i trećetuženica podnijeli protiv drugostupanjske presude u ovom postupku vijeće je ocijenilo da revizija nije dopuštena.

U odnosu na prvo pravno pitanje postavljeno u izvanrednoj reviziji treba odgovoriti da je ovaj sud u nizu odluka (tako npr. u odlukama broj Rev-2759/11 od 18. prosinca 2012., broj Rev-722/12 od 15. prosinca 2015., broj Rev-955/2009 od 6. svibnja 2010, broj Rev-995/2004 od 4. listopada 2005., broj Rev-880/05 od 19. listopada 2005., broj Rev-2593/00 od 16. prosinca 2003.) da ugovor o darovanju bez prave predaje mora biti sklopljen u obliku javnobilježničkog akta ili ovjerovljene (solemnizirane) privatne isprave sukladno odredbama čl. 53. st. 1. točka 2. Zakona o javnom bilježništvu ("Narodne novine", broj 78/93, 29/94 i 162/98 – ZJB) i čl. 482. st. 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 53/91, 73/91, 3/94, 7/96, 112/99 i 88/01 - dalje: ZOO) jer su te odredbe prisilne naravi i ne trpe nikakve iznimke. Zbog toga je ugovor o darovanju bez predaje stvari u posjed koji nije sklopljen u obliku propisanom odredbana čl. 482. st. 2. ZOO i čl. 53. st. 1. točka 2. ZJB ništetan neovisno o činjenici što je na temelju takvog ugovora izvršen upis u zemljišne knjige.

Slijedom navedenog, u odnosu na prvo pravno pitanje postavljeno u izvanrednoj reviziji, treba reći da pravno shvaćanje drugostupanjskog suda o tom pravnom pitanju nije nepodudarno sa pravnim shvaćanjem revizijskog suda. Stoga prvo postavljeno pravno pitanje pravno pitanje u izvanrednoj reviziji prema ocjeni ovoga vijeća nije važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

Izvanredna revizija koju su revidenti podnijeli protiv drugostupanjske presude u ovom postupku nije dopuštena niti u odnosu na drugopostavljeno pravno pitanje. To stoga što revidenti u izvanrednoj u odnosu na to pravno pitanje nisu izložili razloge zbog kojih smatraju da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

Naime, revidenti se u odnosu na drugopostavljeno pravno pitanje u izvanrednoj reviziji nisu pozvali na konkretne, različite odluke drugostupanjskih sudova ili revizijskog suda u kojima je zauzeto pravno shvaćanje o tom pravnom pitanju s kojim je nepodudrano pravno shvaćanje koje je o njemu drugostupanjski sud zauzeo u ovom predmetu.

Odlučujući o dopuštenosti izvanredne revizije u odnosu na trećepostavljeno pravno pitanje u izvanrednoj reviziji treba reći da su se revidenti u reviziji, obrazlažući njegovu važnost, pozvali na odluku ovoga suda broj Rev-540/02 od 20. lipnja 2002.. U navedenoj odluci zauzeto je pravno shvaćanje da će u slučaju višestrukog otuđenja, vlasništvo steći osoba koja je prva u dobroj vjeri zatražila upis u zemljišne knjige.

Budući da u odluci ovoga suda broj Rev-540/02 od 20. lipnja 2002., na koju su se pozvali revidenti, nije zauzeto pravno shvaćanje o tome tko ima aktivnu legitimaciju za podnošenje brisovne tužbe o čemu su revidenti postavili pravno pitanje to pozivanje na navedenu revizijsku odluku ne predstavlja navođenje odgovarajućeg razloga važnosti za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni u odnosu na trećepostavljeno pravno pitanje u izvanrednoj reviziji.

Prema tome, u ovoj pravnoj stvari nisu ispunjene zakonske pretpostavke za dopuštenost izvanredne revizije u smislu odredbe čl. 382. st. 3. ZPP u odnosu na niti jedno od ukupno 3 postavljena pravna pitanja.

Zbog navedenog je temelju odredbe čl. 392.b. st. 2. i st. 3. ZPP odlučeno kao u točki I. izreke ovog rješenja.

Prema odredbi čl. 382. st. 4. ZPP revizija se podnosi u roku od 30 dana od dostave drugostupanjske odluke. Da bi dopuna revizije bila pravovremena i ta dopuna mora biti podnesena sudu u roku za podnošenje revizije.

Iz spisa proizlazi da su drugotuženik i trećetuženica drugostupanjsku presudu primili 13. studenog 2012., a dopunu revizije podnijeli su neposredno ovom sudu 20. veljače 2014.

Budući da su drugotuženik i trećetuženica dopunu revizije sudu podnijeli protekom zakonskog roka iz čl. 382. st. 4. ZPP dopuna revizije drugotuženika i trećetuženice nije pravovremena (čl. 389. st. 1. ZPP) pa je na temelju odredbe čl. 392.b st. 1. ZPP odlučeno kao točki II. izreke ovog rješenja.

Zagreb, 6. prosinca 2017.

Predsjednik vijeća:

Željko Glušić, v.r.