P-613/2015-9 · Trgovački sud u Osijeku

10 P-613/15-9

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Osijeku, po sucu pojedincu mr. sc. Mirjani Baran, u pravnoj stvari tužitelja H. A. R. H. d.o.o., O.: …, Z., K. 16, kojega zastupa punomoćnik J. M., odvjetnik u O. društvu M. & L., Z., I. 191f, protiv tuženika D. Z. O., OIB: …, O., K. P. K. I./6, kojega zastupa punomoćnik V. B., odvjetnik u Z. odvjetničkom uredu M. & V. B., O., E. avenije 12/I, radi predaje u posjed (v.p.s 5.000,01 kn), nakon glavne i javne rasprave zaključene 10. ožujka 2016. u nazočnosti punomoćnika stranaka, na ročištu za objavu sudske odluke održanom 18. ožujka 2016.

p r e s u d i o j e

I Zahtjev tužitelja H. A. R. H. d.o.o., OIB: …, Z., K. 16 da mu tuženik D. Z. O., OIB: …, O., K. P. K. I./6, preda u posjed pokretninu: Mamografsku jedinicu, model VIOLA GMM, serijski broj: VIOLA/011/C0/GENERATOR 1434, godina proizvodnje 2009., kao i tužitelju naknadi parnični trošak u iznosu od 3.681,25 kn (tritisućešestoosamdesetjednakuna i dvadesetpetlipa), sve u roku osam dana, odbija se kao neosnovan.

II Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 3.850,00 kn (tritisućeosamstopedesetkuna) u roku osam dana.

III Zahtjev tuženika za naknadu parničnog trošak u iznosu od 468,75 kn (četristošezdesetosmakuna i sedamdesetpetlipa), odbija se kao neosnovan.

Obrazloženje

Tužitelj u tužbi kao i tijekom postupka navodi kako je vlasnik pokretnine, medicinske opreme Mamografske jedinice, model: VIOLA GMM, serijski broj VIOLA/110/ C0/GENERATOR 1434., godina proizvodnje 2009., a koja se nalazi u posjedu tuženika i to bez pravne osnove. Navodi kako je navedenu pokretninu na temelju Ugovora o financijskom leasingu pokretnine dao na korištenje društvu H. d.o.o. Z.. Predmetni Ugovor je raskinut 8. srpnja 2011. te je tužitelj pozvao društvo H. d.o.o. na povrat te pokretnine tužitelju. Kako se predmetna pokretnina sada nalazi u tuženikovu posjedu, to je tužitelj pozvao tuženika na povrat iste, ali tuženik odbija predati tužitelju u posjed pokretninu koja je tužiteljevo vlasništvo. U odnosu na tuženikove prigovore ističe kako su neosnovani, pa tužitelj predlaže prihvati tužbeni zahtjev u cijelosti uz naknadu troškova tužitelju.

Tuženik se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti. U odgovoru na tužbu kao i tijekom postupka u bitnome navodi kako je isplatio kupoprodajnu cijenu za predmetnu pokretninu i da nije imao nikakvih saznanja o odnosima tužitelja i društva H. d.o.o. Ujedno osporava da se upravo predmetna pokretnina nalazi u tuženikovu posjedu. Ujedno ističe, da ukoliko bi se radilo o istom mamografu koji tužitelj potražuje, isti je stekao u dobroj vjeri putem javnog natječaja i kupnjom od društva H. d.o.o., pa se tuženik smatra vlasnikom tog uređaja i tužitelj nije ovlašten zahtijevati predaju tog uređaja u posjed. Tuženik predlaže odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti uz naknadu troškova tuženiku.

U dokaznom dijelu postupka sud je izvršio uvid u Ugovor o financijskom leasingu HR/011001253 od 11. prosinca 2009., u rješenje Trgovačkog suda u Zagrebu broj Tt- 14/27944-2 od 9. prosinca 2014., u uplatnicu od 17. prosinca 2009. u Opće uvjete financijskog leasinga na listu 10. do 16. spisa, u raskid ugovora o leasingu od 8. srpnja 2011., u izvještaj o intervenciji od 30. studenog 2015., u dopis od 14. studenog 2011., u račun broj 118/08 od 8. prosinca 2008., Ugovor o isporuci i instaliranju RTG i mamografskog digitalnog sustava od 3. prosinca 2008., u račun broj 064/09 na listu 33. spisa, u uplatu na listu 34. spisa, u račun-otpremnicu broj 248 od 2. prosinca 2009., skladišnu primku na listu 36. spisa, u Ugovor o isporuci mobilnog mamografa od 21. svibnja 2009., te je sud proveo dokaz saslušanjem svjedoka R. G..

Tužbeni zahtjev nije osnovan.

Predmet ovoga spora je tužiteljev zahtjev za predaju u posjed pokretnine:

Mamografsku jedinicu, model VIOLA GMM, serijski broj: VIOLA/011/C0/GENERATOR 1434, godina proizvodnje 2009., za kojega tužitelj tvrdi da se nalazi u tuženikovu posjedu bez pravne osnove.

Sud je u postupku utvrdio kako je:

- tužitelj promijenio naziv iz H. L. K. društvo za financiranje d.o.o. u H. A. R. H. d.o.o., a što među strankama nije niti sporno,

- tužitelj kao davatelj leasinga, s društvom H. d.o.o. kao primateljem leasinga, sklopio Ugovor o financijskom leasingu pokretnine broj HR/011001253 od 11. prosinca 2009., i da je na temelju toga Ugovora društvu H. d.o.o. dana na korištenje pokretnina

- mamografska jedinica koja je predmet ove tužbe,

- tužitelj 8. srpnja 2011. raskinuo predmetni Ugovor o leasingu, jer korisnik leasinga nije uredno podmirivao svoje obveze iz Ugovora, te je ujedno zatražio od toga Društva i povrat objekta leasinga,

- društvo H. d.o.o. predmetnu mamografsku jedinici prodalo tuženiku, kako to proizlazi iz Ugovora o isporuci mobilnog mamografa od 21. svibnja 2009.,

- svjedok R. G., tuženikov ravnatelj u trenutku sklapanja Ugovora i nabavke spornog mamografa, iskazuje kako su mamografi nabavljani putem javnog natječaj i tuženik je kupio uređaje od društva H. d.o.o. i uredno platio. Ujedno ističe kako je tuženik kupio uređaje sa svom potrebnom opremom, odnosno opremom potrebnom za normalno funkcioniranje uređaja,

- iz Ugovora o isporuci mobilnog mamografa nedvojbeno proizlazi kako je ugovorena isporuka mobilnog uređaja do pune funkcije, a bez spornog generatora mamograf ne može uredno funkcionirati,

- tuženik je društvu H. d.o.o. u cijelosti platio naručene uređaje i iste u svojim poslovnim knjigama vodi kao svoje vlasništvo.

Tužitelj, kao vlasnik predmetne pokretnine ima pravo u smislu odredbe čl. 161. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ( Narodne novine, br. 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06 i 146/08 i 38/09, dalje ZV ), zahtijevati od osobe koja posjeduje njegovu pokretninu da mu ona preda svoj posjed te pokretnine. Posjednik ima pravo odbiti predaju stvari njezinom vlasniku ako ima pravo koje ovlašćuje na posjedovanje te stvari (čl. 163. st. 1.ZV-a).

Sud je u postupku, cijeneći iskaz svjedoka R. G., kao iskren i neposredan i sukladan ispravama u spisu, te cijeneći ostale dokaze u spisu, nesporno utvrdio kako je tuženik predmetni generator kao dio mobilne mamografske jedinice kupio od društva H. d.o.o. putem javne nabave i uredno je plato cijenu za taj uređaj i preuzeo ga u posjed i sve to prije nego li je tužitelj raskinuo Ugovor o leasingu. Osim toga, društvo H. d.o.o. je bilo ovlašteni posjednik te stvari na temelju Ugovora o leasingu.

Prema odredbi čl. 118. st. 1. ZV-a, tko je u dobroj vjeri stekao samostalni posjed pokretne stvari na temelju naplatnog pravnog posla sklopljenoga radi stjecanja prava vlasništva s posjednikom kojem ta stvar ne pripada, ili koji nije ovlašten njome tako pravno raspolagati, stekao je vlasništvo te stvari. Tuženik je dakle na temelju valjanog pravnog posla stekao posjed i vlasništvo predmetne pokretnine, koju je stekao kupnjom od društva Hiron d.o.o. i nije znao niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati u to da stvar ne pripada tome Društvu.

Cijeneći sve izvedene dokaze, kako svaki dokaz ponaosob tako i sve dokaze u međusobnoj sprezi, te uzimajući u obzir rezultate postupka, sud je utvrdio kako tužiteljev zahtjev za predajom pokretnine nije osnovan, jer je tuženik tu pokretninu stekao u vlasništvo valjanim pravnim poslom i to naplatnim pravnim poslom te nije imao razloga posumnjati da ta pokretnina ne pripada društvu H. d.o.o. Stoga se tuženi zahtjev tužitelja ukazuje neosnovanim i valjalo ga je odbiti u cijelosti.

Imajući navedeno u vidu sud je odbio tužiteljev prijedlog za predloženim vještačenjima, jer isto nije bitno za rješenje ovoga spora. Iz istoga razloga nije niti prihvaćen prijedlog za saslušanjem predloženih svjedoka.

Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08 , 123/08, 57/11 i 148/11, dalje: ZPP). Visina troškova određena je prema odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 142/12 dalje: Ot) i Tarife sudskih pristojbi iz Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“ broj: 74/95, 57/96, 137/02, 26/03 – pročišćeni tekst, 125/11 i 157/13).

Tuženiku su priznati troškovi za sastav odgovora na tužbu i sastav podneska (Tbr.8.t.1.Ot) od 2. ožujka 2016. u iznosu od po 750,00 kn, za zastupanje na ročištu (Tbr.9.t.1.Ot) od 18. veljače 2016 i 10. ožujka 2016. u iznosu od po 750,00 kn, sve uvećano za PDV u iznosu od 750,00 kn i trošak sudske pristojbe za odgovor na tužbu u iznosu od 100,00 kn, odnosno ukupan parnični trošak u iznosu od 3.850,00 kn.

Tuženiku nisu priznati troškovi pristupa ročištu za objavu presude u ukupnom iznosu od 468,75 kn, jer to nije bio nužan trošak, imajuću u vidu kako se presuda objavljuje na e- ploči suda. Cijeneći koji su troškovi bili nužno potrebni za vođenje spora, sud je zahtjev tuženika za naknadu ovih troškova, odbio kao neosnovan.

Prigovor tuženika glede vrijednosti predmeta spora nije osnovan. Kad se tužbeni zahtjev ne odnosi na novčanu svotu, mjerodavna je vrijednost predmeta spora koju je tužitelj u tužbi naznačio (čl. 40. st. 2. ZPP-a)

Sijedom izloženog odlučeno je kao u izreci.

U Osijeku, 18. ožujka 2016.

S u d a c

mr. sc. MIRJANA BARAN, v.r.

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može uložiti žalbu Visokom trgovačkom sudu RH u Zagrebu u roku od 8 dana pisano u 4 primjerka putem ovog suda.

Za točnost otpravka-ovlašteni službenik

Snježana Andrijanić