Rev-839/1992-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 839/1992-2

P R E S U D A

U IME REPUBLIKE HRVATSKE!

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Veseljka Šeparovića kao predsjednika vijeća, te Stanislava Plazonića, Augusta Husinca, Gordane Gasparini i Vladimira Drakulića, kao članova vijeća, u gradjansko-pravnoj stvari tužitelja V. K. iz Z., ..., kojeg zastupa pun. B. Š., odvjetnik iz Z., protiv tužene C. o. d.d. Z., ..., radi naknade štete, rješavajući reviziju tužitelja protiv pravomoćne presude Okružnog suda u Zagrebu od 10. prosinca 1991. br. Gž-10508/91, kojom je potvrdjena presuda Općinskog suda u Zagrebu od 3. srpnja 1991. br. Pn-2184/90, u sjednici održanoj dana 9. lipnja 1992,

p r e s u d i o j e:

Djelomično se prihvaća revizija, te preinačuju navedene nižestepene presude u odnosu na dosudjene iznose pravične novčane naknade za pretrpljene fizičke bolove, za pretrpljene duševne bolove zbog smanjenja životne aktivnosti i za naruženosti i u odluci o troškovima spora, tako da se nalaže tuženoj da u roku od 15 dana plati tužitelju na ime navedenih pravičnih novčanih naknada, pored pravomoćno dosudjenog ukupnog iznosa od 304.000 hrvatskih dinara sa zakonskom zateznom kamatom, daljnji ukupni iznos od 200.000 hrvatskih dinara, s zakonskom zateznom kamatom počev od 3. srpnja 1991. do isplate i na ime troškova cijelog postupka iznos od 39.776 hrvatskih dinara.

U ostalom dijelu revizija se odbija kao neosnovana.

Obrazloženje

Drugostepenom presudom, pored ostaloga, odbijena je žalba tužiteljice i potvrdjena prvostepena presuda u dijelu kojim je odbijen tužbeni zahtjev za iznos od 290.000 dinara (sada hrvatskih dinara - HRD) s zakonskom zateznom kamatom. Protiv drugostepene presude reviziju je izjavio tužitelj zbog pogrešne primjene materijalnog prava, predloživši da ovaj sud preinači pobijanu presudu u navedenom dijelu na način da mu se dosude zatraženi iznosi naknade štete i naloži tuženoj da mu nadoknadi parnične troškove uključujući i trošak revizije.

Odgovor na reviziju nije podnesen, niti se Javni tužilac Hrvatske izjasnio o reviziji. Revizija je djelomično osnovana.

Tužitelj s pravom ukazuje da su nižestepeni sudovi pogrešno primijenili materijalno pravo iz odredaba čl. 200. Zakona o obveznim odnosima koji je, temeljem čl. 1. Zakona o preuzimanju Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 53/91), preuzet kao zakon Republike Hrvatske (dalje ZOO), kada su mu za pretrpljenu štetu zbog zadobivenih ozljeda u prometnoj nezgodi od 23. IX 1989. g. dosudili pravičnu novčanu naknadu i to za pretrpljene fizičke bolove 60.000 HRD, za pretrpljene duševne bolove zbog smanjenja životne i radne aktivnosti 200.000 HRD, i za naruženosti 70.000 HRD. Naime, tužitelj s pravom navodi da navedeni dosudjeni iznosi nisu primjereni pretrpljenim bolovima i stupnju naruženosti kao i po njega nastalim trajnim štetnim posljedicama, odnosno da su te naknade trebale biti dosudjene u većim iznosima.

Ovo zato, jer po ocjeni ovoga suda, prema utvrdjenjima sudova da je tužitelj u navedenoj prometnoj nezgodi zadobio otvoreni (komplicirani) mnogoiverni prijelom petne kosti lijevoga stopala, daje trpio fizičke bolove jakog intenziteta 10-12 dana trajno, srednjeg intenziteta 12-15 dana i slabog intenziteta 3-4 mjeseca, da su kod tužitelja zadobivene povrede ostavile trajne posljedice u vidu jakog deformiteta i ukočenosti lijevog gležnja i stopala, klijenuti lijevog živca i značajno oslabljenje mišićne gradje i snage lijevog donjeg ekstremiteta u cijelosti, a zbog čega je smanjena njegova opća i životna aktivnost, daje kod tužitelja ostao deformitet stopala i šepanje što za njega predstavlja naruženost jačeg stupnja i da je tužitelj u vrijeme prometne nezgode imao 44 godine, proizlazi da bi u ovom slučaju navedenim pravičnim novčanim naknadama, prema pravilima i kriterijima za njihovo dosudjenje (čl. 200.ZOO), bili primjereni iznosi i to za pretrpljene fizičke bolove 90.000 HRD, za pretrpljene duševne bolove zbog smanjenja životne i radne aktivnosti 350.000 HRD, tj. u visini postavljenog zahtjeva i za naruženosti 100.000 HRD.

Stoga je valjalo djelomičnim prihvaćanjem revizije preinačiti obje nižestepene presude u navedenom dijelu temeljem odredbe čl. 395. st. 1.Zakona o parničnom postupku koji je, temeljem čl. 1. Zakona o preuzimanju Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91), preuzet kao zakon Republike Hrvatske (dalje ZPP) i tužitelju dosuditi navedene veće iznose pravične novčane naknade.

Tužitelju je zbog navedenog trebalo, prema odredbi čl. 166. st. 2. u vezi s čl. 154. st. 2. i čl. 155.ZPP dosuditi razmjerni dio troška cijelog postupka.

Dosudjeni troškovi se odnose na razmjerno pokriće troškova za sudske takse na tužbu, nižestepene presude i reviziju, cjelokupni trošak vještačenja, te razmjerno pokriće troškova za nagradu i ostale pripadajuće troškove punomoćniku za zastupanje i sastavljanje podnesaka po važećoj Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika.

Zbog iznijetog odlučeno je kao u stavu prvom izreke ove presude.

Tužitelj neosnovano smatra da bi novčana pravična naknada za pretrpljene fizičke bolove i naruženosti iznosila u zahtijevanim iznosima od po 120.000 HRD za svaku.

Ovo iz već iznijetih razloga glede navedenog djelomičnog prihvaćanja revizije.

Tužitelj neosnovano smatra da bi pravična novčana naknada za pretrpljeni strah iznosila u zahtijevanom iznosu od 80.000 HRD.

Ovo zato, jer i po ocjeni ovoga suda, prema utvrdjenjima sudova da je tužitelj trpio primarni strah jačeg intenziteta kratkog trajanja, te sekundarni strah jačeg intenziteta 3-4 dana, srednjeg intenziteta 8-10 dana i tzv. kasniji strah u vidu bojazni i zabrinutosti u trajanju daljnjih tri mjeseca, proizlazi daje navedeni i dosudjeni iznos pravične novčane naknade od 80.000 HRD u ovom slučaju primjeren pretrpljenom strahu odnosno da su tu naknadu sudovi dosudili u skladu s pravilima i kriterijima za njeno dosudjenje propisanih u čl. 200.ZOO.

Zbog navedenog odlučeno je kao u stavu drugom izreke ove presude temeljem odredbe čl. 393. ZPP.

U Zagrebu, 9. lipnja 1992.

Predsjednik vijeća:

Veseljko Šeparović, v. r.