Rev-1126/2008-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 1126/08-2

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca mr. sc. Jasne Brežanski, kao predsjednice vijeća, te Davorke Lukanović-Ivanišević, Ivke Zlokić, Ljubice Munić i Nenada Perina, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja A. mldb. Č. i V. mldb. Č., koje zastupa majka i zakonska zastupnica Z. Č. iz G., a koju zastupa punomoćnik Z. C., odvjetnik u V., protiv tuženika M. K. iz G., kojeg zastupa punomoćnik S. Š., odvjetnik u V., radi naknade štete zbog izgubljenog uzdržavanja, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Vukovaru poslovni broj Gž-952/08 od 10. lipnja 2008. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Vinkovcima poslovni broj P-484/05 od 4. veljače 2008., u sjednici održanoj 25. studenog 2008.,

r i j e š i o j e:

Ukida se presuda Županijskog suda u Vukovaru poslovni broj Gž-952/08 od 10. lipnja 2008. i predmet vraća drugostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Obrazloženje

Drugostupanjskom presudom je potvrđena prvostupanjska presuda kojom je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja da im je "tuženik dužan plaćati na ime naknade štete za izgubljeno uzdržavanje i plaćanje rente" iznose pobliže navedene u zahtjevu za vremensko razdoblje od 1995. pa nadalje, pa je naloženo tužiteljima naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 17.995,00 kn.

Protiv te presude reviziju su izjavili tužitelji zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predlažu da se pobijana presuda ukine.

Odgovor na reviziju nije podnesen.

Revizija je osnovana.

U ovom predmetu je riječ o zahtjevu tužitelja za naknadu štete zbog izgubljenog uzdržavanja na temelju odredbe čl. 194. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 53/91, 73/91, 3/94, 7/96 i 112/99 – dalje: ZOO) protiv tuženika koji je usmrtio njihovog oca kaznenim djelom – za što je pravomoćnom presudom tuženik oglašen krivim.

Drugostupanjski sud u svojoj presudi, kojom odbija žalbu tužitelja protiv prvostupanjske presude kojom je odbijen tužbeni zahtjev navodi za to dva razloga:

- da je "pogrešno prvobitno postavljen tužbeni zahtjev na ime zakonskog uzdržavanja retroaktivno, već se može tražiti eventualno naknada štete zbog propuštenog uzdržavanja",

- da tužbeni zahtjev za naknadu štete nije "određen po visini", jer da "tužitelji postavljajući tužbeni zahtjev traži identične iznose za 1995. i 2006.".

Prvi razlog iz obrazloženja pobijane presude je proturječan sadržaju izreke prvostupanjske presude, jer je iz te izreke jasno vidljivo da je odbijen zahtjev tužitelja "za naknadu štete zbog izgubljenog uzdržavanja" – a ta presuda se pobija žalbom o kojoj odlučuje drugostupanjski sud. Zbog toga nije jasno od kakvog je utjecaja na pravilnost prvostupanjske presude navedeno razmatranje drugostupanjskog suda.

Drugi razlog naveden u obrazloženju drugostupanjske presude za odbijanje žalbe, u kojem se opisuje sadržaj tužbenog zahtjeva kao neodređen "u svojoj visini" je proturječan sadržaju zahtjeva tužitelja, a također već i sam po sebi ne opravdava odbijanje žalbe (a s time u vezi i tužbenog zahtjeva). Naime, iz sadržaja tužbenog zahtjeva je jasno vidljivo da tužitelji traže određene novčane iznose za pojedina vremenska razdoblja, pa je očito da je tužbeni zahtjev za naknadu štete "određen po visini". Kad zahtjev ne bi bio određen tada to ne bi bio razlog za odbijanje zahtjeva već za postupanje prvostupanjskog suda po odredbama čl. 109. u vezi s čl. 186. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 2/07 i 84/08 – dalje: ZPP), a kad bi prvostupanjski sud odlučio o tako neodređenom zahtjevu drugostupanjski sud bi trebao postupiti u smislu odredaba čl. 369. st. 1. u vezi s čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP i na taj način sankcionirati eventualno pogrešno postupanje prvostupanjskog suda.

Pored navedenog, za konkretni slučaj, treba dodati da u slučaju da sud smatra da tužitelji ne traže primjerene iznose naknade štete nego previsoke, a za naknadu štete ima osnove, tada sud ima mogućnost ocijeniti koji iznosi su primjereni za određena vremenska razdoblja i tužbeni zahtjev djelomično prihvatiti – a djelomično odbiti. Okolnost da tužitelji traže iste iznose za vremenski udaljena razdoblja oko deset godina nema značaj da uvjetuje odbijanje cjelokupnog tužbenog zahtjeva, već sud treba postupiti u smislu naprijed navedenog. Zbog toga nije uopće razumljivo povezivanje tako postavljenog tužbenog zahtjeva s njegovom osnovanošću u cjelini – kako to čini drugostupanjski sud.

Iz tih razloga pravilnost drugostupanjske presude se ne može ispitati, pa je u drugostupanjskom postupku počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP – na što opravdano ukazuju revidenti.

Zbog svega izloženog na temelju čl. 394. st. 1. ZPP je odlučeno kao u izreci.

U ponovnom postupku bit će potrebno ocijeniti žalbene prigovore od odlučnog značaja u odnosu na pravilnost i zakonitost odluke prvostupanjskog suda, kao i razloge na koje sud pazi po službenoj dužnosti, a imajući na umu sve navedeno i činjenice relevantne za odluku u smislu odredbe čl. 194. ZOO.

Tek tada će sud biti u mogućnosti donijeti pravilnu i zakonitu odluku u ovom sporu.

U Zagrebu, 25. studenog 2008.

Predsjednica vijeća:

mr. sc. Jasna Brežanski, v.r.