Legislator Case Law & Legislation
Revr-312/2012-2 AI generated

Revr-312/2012-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Case Number Revr-312/2012-2
Court / Authority
Jurisdiction Croatia (HR)
Decision Date
Outcome Presuda

Legislator summary

AI generated

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Glušića, predsjednika vijeća, Renate Šantek, članice vijeća, Gordane Jalšovečki, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Damira Kontreca, člana vijeća i Aleksandra Peruzovića, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja M. G. iz O., kojeg zastupa punomoćnik M. Š. dipl. iur. iz S. O., protiv tuženika G. d.o.o. O., kojeg zastupa punomoćnik Ž. Š., odvjetnik u O., radi utvrđenja i isplate, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Osijeku posl. br. Gž-2078/11-2 od 7. srpnja 2011., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Osijeku posl. br. Pr-258/10-7 od 16. veljače 2011., u sjednici održanoj 13. lipnja 2012.,

Legislator headnote

AI generated

Revr-312/2012-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske: Prema odredbi čl. 392. a. st. 1. Zakona o parničnom postupku (“Narodne novine” br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08 i 57/11 – dalje: ZPP) u povodu revizije iz čl. 382. st. 1. ZPP, revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

Need to analyze how this precedent applies to your matter?

Cross-reference this judgment against statutes, commentaries, and subsequent citing case law inside Legislator AI.

Open in Legislator →

Full text

Broj: Revr 312/12-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Glušića, predsjednika vijeća, Renate Šantek, članice vijeća, Gordane Jalšovečki, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Damira Kontreca, člana vijeća i Aleksandra Peruzovića, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja M. G. iz O., kojeg zastupa punomoćnik M. Š. dipl. iur. iz S. O., protiv tuženika G. d.o.o. O., kojeg zastupa punomoćnik Ž. Š., odvjetnik u O., radi utvrđenja i isplate, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Osijeku posl. br. Gž-2078/11-2 od 7. srpnja 2011., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Osijeku posl. br. Pr-258/10-7 od 16. veljače 2011., u sjednici održanoj 13. lipnja 2012.,

p r e s u d i o j e :

I. Odbija se revizija tuženika kao neosnovana.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova odgovora na reviziju.

Obrazloženje

Drugostupanjskom presudom je potvrđena prvostupanjska presuda kojom je odlučeno:

"I. Utvrđuje se da je Odluka tuženika o otkazu ugovora o radu od 30. ožujka 2010. nezakonita i nedopuštena.

II. Nalaže se tuženiku G. d.o.o. O., …, da tužitelja M. G. iz O., …, vrati na rad i poslove VKV - tesar II grupe, bez rada na visini, bez rada u buci, bez dizanja i nošenja tereta težih od 5 kg, bez rada na stroju i u blizini stroja, prizna mu kontinuitet radnog odnosa od 1.

4. 2010. do povratka na posao, te isplatu naknade plaće za navedeno razdoblje u iznosu od 4.969,54 kn bruto mjesečno sa z.z. kamatom na svaki mjesečni iznos od 15-tog u mjesecu za prethodni mjesec, u visini eskontne stope HNB uvećane za pet postotnih poena, u roku 8 dana."

Protiv te presude reviziju je izjavio tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže da se pobijana presuda ukine i predmet vrati na ponovno suđenje.

U odgovoru na reviziju tuženika, tužitelj predlaže da se revizija tuženika odbaci te traži trošak sastava odgovora na reviziju.

Revizija nije osnovana.

Prema odredbi čl. 392. a. st. 1. Zakona o parničnom postupku (“Narodne novine” br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08 i 57/11 – dalje: ZPP) u povodu revizije iz čl. 382. st. 1. ZPP, revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

U odnosu na revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka, revident u reviziji, osim što se poziva na odredbu čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP ne navodi ništa određeno. Zbog toga, taj revizijski razlog nije niti uzet u razmatranje.

Nije se ostvario ni revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava.

Pobijana odluka tuženika od 30. ožujka 2010. o izvanrednom otkazu ugovora o radu tužitelju, donesena je na temelju odredbe čl. 108. st. 1. Zakona o radu (“Narodne novine” br. 38/95, 54/95, 65/95, 17/01, 82/01, 114/03, 30/04, 137/04, 68/05 i 149/09 – dalje: ZR) s obzirom na činjenicu da je dana 18. ožujka 2010., tužitelj na radnom mjestu bio pod utjecajem alkohola (uporabom alkotesta utvrđeno je kod tužitelja prisustvo alkohola u krvi 0,22 gr/kg).

Prema odredbi čl. 108. st. 1. ZR poslodavac i radnik imaju opravdani razlog za otkaz ugovora o radu sklopljenog na neodređeno ili određeno vrijeme, bez obveze poštivanja propisanog ili ugovorenog otkaznoga roka (izvanredni otkaz), ako zbog osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa ili neke druge važne činjenice, uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih stranaka, nastavak radnog odnosa nije moguć.

Okolnost da je navedenog dana tužitelj bio pod utjecajem alkohola na radnom mjestu kod tuženika, sama po sebi još ne znači da se radi o osobito teškoj povredi obveze iz radnog odnosa radi koje bi, uz uvažavanje svih okolnosti (npr. dosadašnji rad i ponašanje tužitelja) te interese obiju ugovornih stranaka, nastavak radnog odnosa tužitelja bio nemoguć.

Sudovi su utvrdili da je tužitelj dobar radnik, da s njim na poslu u vezi s alkoholom nije bilo problema, da je bolestan, te da ima 33 godine radnog staža.

Zbog tih utvrđenih okolnosti, sudovi su pravilno ocijenili da nisu ispunjene zakonske pretpostavke za izvanredni otkaz ugovora o radu tužitelju prema čl. 108. st. 1. ZR, pa su pravilno primijenili materijalno pravo kada su prihvatili tužbeni zahtjev tužitelja (čl. 116. ZR i čl. 87. st. 3. ZR).

Pritom još valja reći, da svaka alkoholiziranost ne predstavlja razlog za izvanredni otkaz, nego samo ona koja bi predstavljala osobito tešku povredu obveze iz radnog odnosa i zbog koje, uz uvažavanje ostalih spomenutih odlučnih okolnosti, nastavak radnog odnosa radnika kod poslodavca ne bi bio moguć.

Prema ocjeni revizijskog suda, za takav otkaz nisu ostvarene zakonske pretpostavke. Ostali revidentovi navodi su sadržajno činjenični prigovori koji se sastoje od iznošenja vlastitih zaključaka - suprotno činjeničnim utvrđenjima i zaključcima nižestupanjskih sudova. U smislu odredbe čl. 385. st. 1. ZPP revizija se ne može izjaviti zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pa revidentovi navodi u tom pravcu nisu niti mogli biti uzeti u razmatranje.

Prema tome, nisu ostvareni revizijski razlozi, pa je na temelju čl. 393. ZPP odlučeno kao u izreci.

Odbijen je zahtjev tužitelja za naknadu troškova odgovora na reviziju, jer taj trošak nije bio potreban u postupku (čl. 155. st. 1. ZPP).

U Zagrebu, 13. lipnja 2012.

Predsjednik vijeća:

Željko Glušić, v. r.