Rev-541/2007-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Broj: Rev 541/07-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan, kao predsjednice vijeća, dr. sc. Ivana Kaladića, Gordane Matasić-Špoljarić, mr. sc. Andrije Erakovića i mr. sc. Lucije Čimić, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice Republike Hrvatske – Ministarstvo financija, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo Građansko-upravni odjel u Velikoj Gorici, protiv tuženika S. S. iz G., koga zastupa punomoćnik M. S., odvjetnik u V. G., radi pobijanja pravnih radnji, odlučujući o reviziji tuženika protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Velikoj Gorici posl. br. Gž 857/05-2 od 3. siječnja 2007., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Velikoj Gorici posl. br. P 1068/02 od 8. prosinca 2004., u sjednici održanoj 1. listopada 2008.,

p r e s u d i o j e:

Revizija tuženika odbija se kao neosnovana.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom utvrđeno je da ugovor o darovanju sklopljen između D. S. kao darovatelja i tuženika kao daroprimca gubi pravni učinak prema tužiteljici u dijelu u kojem je potrebno za ispunjenje tužiteljičina potraživanja prema D. S. u iznosu od 475.785,04 kn sa zateznim kamatama od 16. studenog 2001., te je tuženik dužan dopustiti da tužiteljica svoje potraživanje prema D. S. u iznosu od 475.785,04 kn sa zateznim kamatama od 16. studenog 2001. do isplate namiri prodajom nekretnine upisane u z.k.ul.br. 629 k.o. G. označeno kao 1/3 dijela k.č.br. 51/10 dvorište i dio poslovnog prostora od 35 čhv ili 127 m[2] i k.č.br. 62/3 dvorište i dio poslovnog prostora od 162 čhv ili 583 m[2] , te joj naknaditi parnične troškove u iznosu od 28.286,76 kn.

Drugostupanjskom presudom odbijena je tuženikova žalba i potvrđena prvostupanjska presuda.

Protiv pravomoćne drugostupanjske presude pravovremenu, dopuštenu i potpunu reviziju izjavio je tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom da se revizija prihvati.

Tužiteljica na reviziju nije odgovorila.

Revizija nije osnovana.

U postupku pred nižestupanjskim sudovima utvrđeno je:

- da D. S. – otac tuženika kao porezni obveznik prema 16 poreznih rješenja i četiri rješenja donesenih u prekršajnom postupku, ima dugovanje prema tužiteljici u iznosu od 475.785,04 kn,

- da je otac tuženika ugovorom o darovanju od 12. rujna 2001., nakon pravomoćnosti poreznih rješenja i rješenja o prekršaju darovao tuženiku 1/3 suvlasničkog dijela svojih nekretnina upisanih u z.k.ul.br. 629 k.o. G.,

- da kuća koja je predmet navedenog darovanja ima i poslovni prostor, te zajedno sa zemljištem ima vrijednost od 1.006.633,65 kn,

- da otac tuženika više nema imovine iz koje bi se mogao namiriti njegov dug prema tužiteljici.

Ocijenivši da je predmetni ugovor o darovanju sklopljen na štetu tužiteljice kao i vjerovnika, nižestupanjski sudovi su prihvatili tužbeni zahtjev, a time su materijalno pravo pravilno primijenili.

Prema odredbi čl. 280. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 53/91, 73/91, 3/94, 7/96, 112/99 – dalje u tekstu ZOO) svaki vjerovnik čije je potraživanje dospjelo za isplatu, i bez obzira kad je nastalo, može pobijati pravnu radnju svog dužnika koja je poduzeta na štetu vjerovnika, a prema odredbi st. 2. toga zakonskog članka smatra se da je pravna radnja poduzeta na štetu vjerovnika ako uslijed njezina izvršenja dužnik nema dovoljno sredstava za ispunjenje vjerovnikova potraživanja.

U smislu odredbe čl. 281. st. 3. ZOO-a – kod besplatnih raspolaganja i sa njima izjednačenih pravnih radnji, smatra se da je dužnik znao da poduzetim raspolaganjem nanosi štetu vjerovnicima, i za pobijanje tih radnji ne zahtjeva se da je trećoj osobi to bilo poznato ili moglo biti poznato.

Odredbom čl. 283. st. 2. istog Zakona propisano je da se tužba za pobijanje podnosi protiv treće osobe s kojom je ili u čiju je korist poduzeta pravna radnja koja se pobija, odnosno protiv njegovih univerzalnih pravnih sljedbenika, - odredbom čl. 284. istog Zakona propisano je – ako sud usvoji tužbeni zahtjev, pravna radnja gubi učinak samo prema tužitelju i samo koliko je potrebno za ispunjenje njegovih potraživanja.

Prema odredbi čl. 285. st. 1. navedenog Zakona tužba za pobijanje može se podnijeti u roku od tri godine osim pobijanja teretnih raspolaganja, - a prema odredbi st. 2. toga članka rok iz prethodnog stavka računa se od dana kada je poduzeta pravna radnja koja se pobija.

U konkretnom slučaju ispunjene su pretpostavke iz navedenih zakonskih odredbi, pa je tužbeni zahtjev osnovan.

Nije odlučan revizijski navod tuženika, da tužba nije podnesena nakon donošenja pravomoćnog i ovršnog rješenja o naplati dospjelog a neplaćenog poreza prema odredbama Općeg poreznog zakona. Neovisno o tome što je tužiteljica mogla u smislu odredbe čl. 154. st. 1. Općeg poreznog zakona ("Narodne novine", broj 127/00, 86/01 i 150/02) podnijeti prijedlog za ovrhu na nekretninama, ili prema odredbi čl. 156. istog Zakona zatražiti pljenidbu nekretnina radi osiguranja naplate dospjelog potraživanja, kao i predbilježbu založnog prava na nekretninama, tužiteljici kao vjerovniku pripadaju i prava na pobijanje dužnikovih pravnih radnji u smislu naprijed navedenih odredaba ZOO-a.

Isto tako neodlučan je revizijski navod tuženika da on i njegov otac u vrijeme sklapanja predmetnog ugovora o darovanju nisu znali da će tužiteljica tražiti prisilnu naplatu poreza i podnositi tužbu radi pobijanja toga ugovora.

Suprotno tvrdnji revidenta prvostupanjska presuda sadrži dovoljno razloga o odlučnim činjenicama, navedeni razlozi nisu proturječni sa izvedenim dokazima, te se ista može ispitati, pa nije ostvarena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99 i 117/03 – dalje u tekstu ZPP).

Kako nisu ostvareni istaknuti revizijski razlozi, valjalo je reviziju odbiti kao neosnovanu (čl. 393. ZPP).

U Zagrebu, 1. listopada 2008.

Predsjednica vijeća:

Katarina Buljan, v.r.