Legislator Case Law & Legislation
Revr-1025/2017-2 AI generated

Revr-1025/2017-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Case Number Revr-1025/2017-2
Court / Authority
Jurisdiction Croatia (HR)
Decision Date
Outcome Rješenje

Legislator summary

AI generated

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Aleksandra Peruzovića predsjednika vijeća, Katarine Buljan članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Viktorije Lovrić članice vijeća, Branka Medančića člana vijeća i Slavka Pavkovića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja K. Ž. iz S., sada iz A., OIB ..., zastupanog po punomoćniku V. B., odvjetniku u S., protiv tužene Republike Hrvatske, Ministarstvo obrane, zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu, Građansko-upravni odjel u Splitu, radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Splitu broj Gž R-166/2016 od 24. kolovoza 2017., kojom je djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Splitu broj Pr-264/13 od 15. prosinca 2015., u sjednici održanoj 23. siječnja 2018.,

Legislator headnote

AI generated

Revr-1025/2017-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske: Neosnovano se u reviziji prigovara da bi pobijana drugostupanjska presuda bila opterećena bitnom povredom odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, jer ista sadrži razloge o činjenicama odlučnim za ovaj spor, a to što je drugostupanjski sud na temelju rezultata provedenog postupka izveo pogrešan zaključak o neosnovanosti zahtjeva tužitelja te ga odbio, je posljedica pogrešne primjene materijalnog prava, o čemu će u nastavku ove presude biti riječ.

Need to analyze how this precedent applies to your matter?

Cross-reference this judgment against statutes, commentaries, and subsequent citing case law inside Legislator AI.

Open in Legislator →

Full text

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revr 1025/17-2

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Aleksandra Peruzovića predsjednika vijeća, Katarine Buljan članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Viktorije Lovrić članice vijeća, Branka Medančića člana vijeća i Slavka Pavkovića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja K. Ž. iz S., sada iz A., OIB ..., zastupanog po punomoćniku V. B., odvjetniku u S., protiv tužene Republike Hrvatske, Ministarstvo obrane, zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu, Građansko-upravni odjel u Splitu, radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Splitu broj Gž R-166/2016 od 24. kolovoza 2017., kojom je djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Splitu broj Pr-264/13 od 15. prosinca 2015., u sjednici održanoj 23. siječnja 2018.,

r i j e š i o j e:

Prihvaća se revizija tužitelja, ukida se presuda Županijskog suda u Splitu broj Gž R- 166/2016 od 24. kolovoza 2017. i predmet vraća tom sudu na ponovno suđenje.

Obrazloženje

Presudom Općinskog suda u Splitu broj Pr-264/13 od 15. prosinca 2015. odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja kojim je traženo da se tuženoj naloži isplatiti mu na ime izgubljene zarade iznos 145.061,04 kn te iz tog osnova isplaćivati mjesečnu rentu u iznosu 4.736,24 kn počev od 1. prosinca 2003. nadalje, sve s pripadajućim zateznim kamatama, dok je prihvaćen podredni tužbeni zahtjev tužitelja te naloženo tuženoj isplatiti tužitelju iznos 108.400,00 kn na ime izgubljene zarade od ožujka 2001. do studenog 2003. te mu s tog osnova isplaćivati mjesečnu rentu u iznosu 3.740,00 kn, sve s pripadajućim zateznim kamatama te mu isplatiti iznos 174.216,87 kn na ime parničnih troškova.

Presudom Županijskog suda u Splitu broj Gž R-166/16 od 24. kolovoza 2017. prihvaćena je žalba tužene te preinačena prvostupanjska presuda odbijanjem podrednog tužbenog zahtjeva te naloženo tužitelju isplatiti tuženoj iznos 44.000,00 kn na ime parničnih troškova.

Protiv drugostupanjske presude tužitelj je izjavio reviziju pobijajući je iz razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka te pogrešne primjene materijalnog prava, predloživši njezino ukidanje, odnosno preinačenje odbijanjem žalbe tužene.

Na reviziju nije odgovoreno.

Revizija je osnovana.

Postupajući prema odredbi čl. 392.a st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13 i 89/14

- dalje: ZPP) Vrhovni sud Republike Hrvatske u povodu revizije tužitelja ispitao je pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

Neosnovano se u reviziji prigovara da bi pobijana drugostupanjska presuda bila opterećena bitnom povredom odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, jer ista sadrži razloge o činjenicama odlučnim za ovaj spor, a to što je drugostupanjski sud na temelju rezultata provedenog postupka izveo pogrešan zaključak o neosnovanosti zahtjeva tužitelja te ga odbio, je posljedica pogrešne primjene materijalnog prava, o čemu će u nastavku ove presude biti riječ.

Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu mu štete s osnova izgubljene zarade te rente s tog osnova, a zbog nemogućnosti njegovog zaposlenja sve vezano za posljedice ozljeđivanja tužitelja, do čega je došlo 16. studenog 2000. dok je tužitelj služio redovni vojni rok u O.

U ovom revizijskom stupnju postupka i dalje je sporno pitanje odgovornosti tužene za ovu utuženu štetu tužitelju.

Prema stanju spisa predmeta i rezultatu provedenog postupka proizlazi:

- da je tužitelj nakon završene srednje tehničke škole otišao na odsluženje vojnog roka koji je služio u O.,

- da je 16. studenog 2000. tužitelj i nekolicina ročnika ozlijeđeni uslijed eksplozije mine, posljedica čega je

- da je kod tužitelja došlo do smanjenja radne sposobnosti u smislu da više ne može obavljati poslove za koje je školovan - građevinskog tehničara, a za koje poslove se traži psihički angažman, te da je nesposoban za rad na visini, za rad sa strojevima, već

- da prema preostaloj radnoj sposobnosti može obavljati jednostavne poslove, a u odnosu na koje

- da tužitelj nije našao posao, premda se uredno prijavljuje kod Hrvatskog zavoda za zapošljavanje na području gdje stanuje,

- da je tužitelju, a prije nastanka ove nezgode bilo obećano da će se zaposliti kao pripravnik u trgovačkom društvu Š. d.o.o., a što se zbog njegovog zdravstvenog stanja i preostale radne sposobnosti nije ostvarilo,

- da je u razdoblju od rujna 2001. do 30. studenog 2004. trgovačko društvo Š. d.o.o. zaposlilo dva građevinska tehničara kao pripravnika, koji nakon isteka pripravničkog roka nisu nastavili s radom kod tog trgovačkog društva.

Na temelju prednjih utvrđenja prvostupanjski sud ocijenio je dokazanim da bi tužitelj, a da nije nastradao, po redovnom tijeku stvari se po završetku vojnog roka zaposlio u svojoj struci, prvo kao pripravnik, potom kao građevinski tehničar - poslovođa i ostvarivao odgovarajuća primanja, a u čemu da je onemogućen uslijed posljedica ozljeđivanja i preostale radne sposobnosti koja mu ne omogućava pronalazak za njega odgovarajućeg radnog mjesta, unatoč njegovom nastojanju, posljedica čega je gubitak zarade kao izvora njegove egzistencije, što je u uzročno posljedičnoj vezi s doživljenom nezgodom. Stoga je ocijenjeno postojanje odgovornosti tužene za utuženu štetu tužitelju.

Suprotno tome drugostupanjski sud smatra da tužitelj nije dokazao izvjesnim da bi se on zaposlio kao građevinski tehničar a da nije ozlijeđen prilikom služenja vojnog roka, odnosno da tužitelj nije dokazao da se pokušao zaposliti s preostalom radnom sposobnošću i tako ostvarivao primanja za život. Stoga je odbio zahtjev tužitelja ocijenivši ga neosnovanim.

Takvu pravnu ocjenu drugostupanjskog suda ovaj revizijski sud smatra pogrešnom. Naime, kod utvrđenih činjenica u provedenom postupku i baš:

- da je tužitelju bilo osigurano radno mjesto građevinskog tehničara - pripravnika kod trgovačkog društva Š. d.o.o., a po odsluženju vojnog roka, a za što je stekao zvanje i bio osposobljen završetkom tehničke škole,

- da zbog posljedica ozljeđivanja tužitelj više nije radno sposoban za obavljanje takvih poslova, a

- da je u razdoblju 2001.-2004. trgovačko društvo Š. d.o.o. zaposlilo dva pripravnika - građevinska tehničara,

- da se tužitelj od završetka liječenja nadalje uredno prijavljuje kod Hrvatskog zavoda za zapošljavanje, a bez da mu je ikad ponuđeno radno mjesto odgovarajuće njegovoj preostaloj radnoj sposobnosti,

proizlazi da je tužitelj dokazao da bi se po završetku vojnog roka zaposlio u zvanju za koje se školovao i osposobio (građevinski tehničar), a da nije nastradao, a kada je u postupku utvrđeno da mu je bilo obećano zaposlenje kao pripravniku u trgovačkom društvu Š. d.o.o, a koje trgovačko društvo je u razdoblju: rujan 2001.-prosinac 2014. i zaposlilo dva pripravnika te struke. Odnosno kada je opće poznato u Republici Hrvatskoj da su kvalificirani radnici građevinske struke tražena radna snaga na tržištu rada i zbog nedostatka istih se na tim poslovima godinama zapošljavaju radnici iz susjednih država. U takvim okolnostima izvjesno je te je u postupku i dokazano da bi se tužitelj, a da nije nastradao ne samo zaposlio kao pripravnik po odsluženju vojnog roka u svojoj struci, već da bi i dalje nastavio raditi i takvim svojim radom bi osigurao svoju egzistenciju, a u čemu je nažalost uslijed ozljeđivanja onemogućen.

U postupku je utvrđeno da se tužitelj čitavo vrijeme od kada je njegovo zdravstveno stanje definirano, pa nadalje uredno prijavljuje kod Hrvatskog zavoda za zapošljavanje, a radi zaposlenja s preostalom radnom sposobnošću, te da mu do sada nije ponuđeno ni jedno radno mjesto. Nije jasno razmišljanje tužene u kojem pravcu bi to postojala dužnost tužitelja na prekvalifikaciju radi smanjenja štete vezano za izgubljenu mu zaradu, a kod utvrđene činjenice da je kod tužitelja, školovanog kao građevinski tehničar, zbog posljedica ozljeđivanja preostala takva radna sposobnost koja: isključuje samostalnost u obavljanju poslova, isključuje mogućnost obavljanja poslova koji iziskuju odgovornost, koncentraciju, poslove sa bilo kakvim strojem, uz buku ili veći broj ljudi, poslove koji se obavljaju na visini, poslove bez uporabe motornih vozila.

Dakle, u postupku je dokazano te je utvrđeno da tužitelj, unatoč nastojanju da se zaposli s preostalom radnom sposobnošću, u tome nije uspio, a time ni osigurati sredstva za svoju egzistenciju, a što bi ostvario da nije nastradao u događaju za koji je tužena odgovorna.

Kako je drugostupanjski sud zbog pogrešnog pravnog shvaćanja o nepostojanju odgovornosti tužene za utuženu štetu tužitelju, propustio ocijeniti pravilnost visine dosuđene naknade štete, te rente s osnova izgubljene zarade tužitelju, to je, a na temelju odredbe čl. 395. st. 2. ZPP-a pobijanu drugostupanjsku presudu trebalo ukinuti i predmet vratiti tom sudu na ponovno odlučivanje.

O trošku revizijskog postupka odlučit će se odlukom o konačnoj stvari.

Zagreb, 23. siječnja 2018.

Predsjednik vijeća:

Aleksandar Peruzović, v.r.