Criminal appeal rejected for extraordinary sentence mitigation due to lack of new circumstances under Croatian Criminal Procedure Code.
Legislator summary
AI generatedThe Supreme Court of Croatia dismissed the prisoner's request for extraordinary sentence mitigation. The prisoner argued that his alcohol treatment and compensation of damages constituted new circumstances warranting leniency. The court ruled these facts were either known at the time of judgment or insufficient to justify a lighter sentence given the prisoner's prior record and high intoxication level.
Legislator headnote
AI generatedČl. 399. ZKP; Čl. 401. st. 6. ZKP: New circumstances for extraordinary sentence mitigation must be of such nature and significance that they obviously lead to a lighter sentence and were not known to the courts at the time of the final judgment.
Keywords
AI generatedCited Legislation
AI generatedFull text
REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: I Kr 139/1995-3
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Senke Klarić-Baranović, kao predsjednice vijeća, te Katice jelić i Ane Garačić, kao članova vijeća i savjetnice Zlate Lipnjak-Bosanac, kao zapisničara, u krivičnom predmetu protiv os. R.G. zbog kriv. djela iz čl. 161. st. 1. KZRH, odlučujući o zahtjevu osuđenika za izvanredno ublažavanje kazne, dostavljenom s prijedlogom Općinskog suda u Varaždinu od 9. svibnja 1995. br. K-35/94 (Kv-36/95), u sjednici održanoj 29. lipnja 1995. godine,
r i j e š i o j e:
Odbija se zahtjev os. R.G. za izvanredno ublažavanje kazne.
O b r a z l o ž e n j e
Presudom Općinskog suda u Varaždinu od 20. rujna 1994. br. K-35/94, koja je potvrđena presudom Županijskog suda u Varaždinu od 6. prosinca 1994. br. Kž-354/94, R.G. je osuđen na kaznu zatvora u trajanju od tri mjeseca zbog kriv. djela iz čl. 161. st. 1. u svezi sa čl. 157. st. 1. KZRH.
Nakon pravomoćnosti presude osuđenik je po branitelju mr. M.R., odvjetniku iz V., podnio zahtjev za izvanredno ublažavanje kazne. U zahtjevu navodi da se je - nakon prometne nezgode - odlučio podvrći liječenju od alkoholizma, pa je i primljen na liječenje u bolnici u B.D. i liječen od 31. kolovoza do 7. rujna 1993. godine, kada je otišao s liječenja, jer je shvatio da uopće nije pravi alkoholičar, te više ne pije. Na njega da je pala obveza naknade štete osiguravajućem društvu, koju je podmirio. Dostavljajući osuđenikov zahtjev za izvanredno ublažavanje kazne, Općinski sud u
ćinskog državnog
Varaždinu je predložio da se isti odbije, a negativna su i mišljenja op odvjetnika i državnog odvjetnika Republike Hrvatske.
Zahtjev nije osnovan.
Istaknute nove okolnosti u osuđenikovom zahtjevu nisu takve naravi ni značaja da bi očito dovele do blaže osude, sve da su postojale i sudovima bile poznate u vrijeme donošenja pravomoćne presude, a u smislu čl. 399. ZKP.
Naime, prema otpusnom pismu Medicinskog centra u Varaždinu, Odjela za bolesti ovisnosti u B.D., koje je osuđenik priložio uz zahtjev (l. 95), osuđenik je dovezen na liječenje kolima hitne pomoći dana 31. kolovoza, a liječenje je sam prekinuo već 7. rujna 1993. godine. Ukoliko, zaista, on od tada ne pije alkoholnih pića, onda je to u njegovu korist, prevalentno iz zdravstvenih razloga. Ukoliko je, pak, osuđenik podmirio osiguravajućem društvu štetu koju je prouzrokovao izvršenjem krivičnog djela, onda je samo izvršio svoju zakonsku obvezu.
Dakle, navedene okolnosti, iako nove, ne bi dovele do još blaže osude osuđenika, s obzirom da je on i ranije bio osuđivan zbog prometnih delikata (l. 69), krivično djelo je počinio
u
visokom
stupnju alkoholiziranosti (l. 14), a osuđen je samo na kaznu zatvora u trajanju od tri mjeseca.
Stoga je zahtjev osuđenika za izvanredno ublažavanje kazne trebalo odbiti, na temelju čl. 401. st. 6. ZKP.
U Zagrebu, 29. lipnja 1995. godine
Zapisničar:
Predsjednik vijeća:
Zlata Lipnjak-Bosanac, v.r.
Senka Klarić-Baranović, v.r.