Legislator Case Law & Legislation
Revt-44/2007-2 AI generated

Revt-44/2007-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Case Number Revt-44/2007-2
Court / Authority
Jurisdiction Croatia (HR)
Decision Date
Outcome Presuda

Legislator summary

AI generated

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Petra Milasa kao predsjednika vijeća, te Ivana Mikšića, Vlatke Potočnjak-Radej, Gordane Gasparini i Aleksandra Peruzovića kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja I. M. iz O., zastupanog po D. R., odvjetnici u R., protiv tuženika C. o. d.d. Z., zastupanog po M. N., dipl. pravnici, radi utvrđenja osnovanosti tužiteljevog osporavanja tražbine tuženika, odlučujući o reviziji tužitelja protiv pravomoćne presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske br. III Pž 1973/04-4 od 6. prosinca 2005., kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Osijeku br. IV P 97/03 od 20. siječnja 2004., u sjednici održanoj dana 28. ožujka 2007.,

Legislator headnote

AI generated

Revt-44/2007-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske: To rješenje doneseno je na temelju odredbe čl. 188. st. 3. Stečajnog zakona ("Narodne novine", broj 44/96, 29/99 i 129/00 – dalje: SZ), kojom je određeno da će u slučaju ako za osporenu tražbinu postoji ovršna isprava, stečajno vijeće na parnicu uputiti osporavatelja da dokaže osnovanost svoga osporavanja, a s obzirom na činjenicu da je tuženik dokazivao postojanje osporavane tražbine prema stečajnom dužniku S. d.d. pravomoćnim rješenjem o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave Trgovačkog suda u Osijeku br. Ovrv 1332/99 od 31. ožujka 1999.

Need to analyze how this precedent applies to your matter?

Cross-reference this judgment against statutes, commentaries, and subsequent citing case law inside Legislator AI.

Open in Legislator →

Full text

Broj: Revt 44/07-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Petra Milasa kao predsjednika vijeća, te Ivana Mikšića, Vlatke Potočnjak-Radej, Gordane Gasparini i Aleksandra Peruzovića kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja I. M. iz O., zastupanog po D. R., odvjetnici u R., protiv tuženika C. o. d.d. Z., zastupanog po M. N., dipl. pravnici, radi utvrđenja osnovanosti tužiteljevog osporavanja tražbine tuženika, odlučujući o reviziji tužitelja protiv pravomoćne presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske br. III Pž 1973/04-4 od 6. prosinca 2005., kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Osijeku br. IV P 97/03 od 20. siječnja 2004., u sjednici održanoj dana 28. ožujka 2007.,

p r e s u d i o j e:

Odbija se revizija kao neosnovana.

Obrazloženje

Presudom suda drugog stupnja odbijena je kao neosnovana žalba tužitelja te je potvrđena prvostupanjska presuda kojom je odbijen tužbeni zahtjev koji glasi:

„Utvrđuje se neosnovanom i osporenom prijavljena tražbina tuženika C. o. d.d. Z. prema S. d.d. u stečaju u višem III. isplatnom redu u iznosu od 3,651.883,73 kn.“

Protiv te drugostupanjske presude reviziju je izjavio tužitelj pozivajući se na sve revizijske razloge, s prijedlogom „da Vrhovni sud RH reviziju razmotri, uvaži osporenu Odluku ukine, žalbu uvaži i ukine presudu Trgovačkog suda Osijek P 97/03 i predmet vrati na ponovljeni postupak“.

U odgovoru na reviziju tuženik predlaže da revizija bude odbijena kao neosnovana.

Revizija nije osnovana.

Na podnošenje predmetne tužbe sa zahtjevom kojim se osporava tražbina tuženika prema S. d.d. u stečaju u iznosu od 3,651.883,73 kn tužitelj je upućen rješenjem Stečajnog vijeća Trgovačkog suda u Osijeku br. St 57/00 od 16. siječnja 2003. donesenim u stečajnom postupku otvorenim nad S. d.d. 29. kolovoza 2000.

To rješenje doneseno je na temelju odredbe čl. 188. st. 3. Stečajnog zakona ("Narodne novine", broj 44/96, 29/99 i 129/00 – dalje: SZ), kojom je određeno da će u slučaju ako za osporenu tražbinu postoji ovršna isprava, stečajno vijeće na parnicu uputiti osporavatelja da dokaže osnovanost svoga osporavanja, a s obzirom na činjenicu da je tuženik dokazivao postojanje osporavane tražbine prema stečajnom dužniku S. d.d. pravomoćnim rješenjem o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave Trgovačkog suda u Osijeku br. Ovrv 1332/99 od 31. ožujka 1999.

Utvrdivši da je spomenuto rješenje o ovrsi postalo pravomoćno prije otvaranja stečajnog postupka nad tuženikom S. d.d., te da je tim rješenjem naloženo S. d.d. namiriti tuženiku novčanu tražbinu u iznosu od 2,835.423,74 kn sa zakonskim zateznim kamatama na pojedinačno navedene iznose od njihovog dospijeća do isplate, nižestupanjski sudovi su tužbeni zahtjev ocijenili neosnovanim.

U reviziji se ponavlja u postupku pred nižestupanjskim sudovima isticana tužiteljeva tvrdnja da rješenje o ovrsi kojim bi tuženik dokazao da ima potraživanje prema S. d.d. u stečaju nije ovršna isprava jer da rješenje nikada nije uručeno S. d.d. i da je stoga nepravomoćno, a osim toga da to rješenje „nije niti može biti rješenje na kojem se utemeljuje bilo kakva tražbina“.

Dio rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave kojim se nalaže ovršeniku da namiri tražbinu ima značenje platnog naloga, dakle sudske odnosno javnobilježničke odluke, koja prema odredbi čl. 21. toč. 1. i 4. Ovršnog zakona ("Narodne novine", broj 57/96, 29/99, 42/00, 173/03) predstavlja ovršnu ispravu, pa je neosnovana i proizvoljna revizijska tvrdnja da predmetno rješenje o ovrsi nema to svojstvo, odnosno da se njime „ne utemeljuje bilo kakva tražbina“.

Isto tako neosnovana je i proizvoljna revizijska tvrdnja, kojom se opisno ukazuje na postojanje bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03 – dalje: ZPP), da to rješenje nije nikada dostavljeno ovršeniku S. d.d. i da stoga nije postalo pravomoćno, jer je iz dostavnice o dostavi tog rješenja ovršeniku vidljivo da je dostava izvršena 7. travnja 1999. i

čajnog

da je rješenje o ovrsi postalo pravomoćno 17. travnja 1999., dakle prije otvaranja ste postupka nad S. d.d., pa glede te odlučne činjenice ne postoji proturječje između onoga što se navodi u razlozima nižestupanjskih presuda. O sadržaju spomenutog spisa i samog spisa.

Budući da tužitelj nije dokazao osnovanost svog osporavanja tuženikove tražbine, materijalno pravo je pravilno primijenjeno kada je tužbeni zahtjev odbijen. Slijedom navedenog proizlazi da ne postoje revizijski razlozi zbog kojih je revizija izjavljena, a koji su opisno istaknuti, pa je na temelju odredbe čl. 393. ZPP reviziju valjalo odbiti kao neosnovanu.

U Zagrebu, 28. ožujka 2007.

Predsjednik vijeća:

Petar Milas, v.r.