Gzp-629/2009-5 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Broj: Gzp 629/09-5

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu po sucu Željku Glušiću, u pravnoj stvari predlagatelja G. d.d. Z., protiv protustranke Republike Hrvatske, koju zastupa Državno odvjetništvo Republike Hrvatske, Građansko-upravni odjel, radi zaštite prava na suđenje u razumnom roku, rješavajući o zahtjevu predlagatelja od 20. travnja 2009., dana 27. studenog 2009.,

r i j e š i o j e:

I. Visoki trgovački sud Republike Hrvatske dužan je donijeti odluku u predmetu koji se vodi pred tim sudom pod poslovnim brojem Pž-6552/08 u roku od 3 (tri) mjeseca računajući od dana dostave ovog rješenja.

II. Određuje se primjerena naknada zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku predlagatelju G. d.d. Z., u iznosu od 6.000,00 (šesttisuća) kn.

III. Nalaže se Republici Hrvatskoj isplatiti primjerenu naknadu iz točke II. izreke ovog rješenja u roku od 3 (tri) mjeseca od dana podnošenja zahtjeva predlagatelja Ministarstvu financija Republike Hrvatske za njezinu isplatu.

Obrazloženje

Predlagatelj je 20. travnja 2009. podnio ovom sudu, temeljem odredbe čanka 27. Zakona o sudovima ("Narodne novine", broj 150/05. i 16/07. – dalje: ZS), zahtjev za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku, smatrajući da mu je povrijeđeno ustavno pravo na suđenje u razumnom roku zbog nedonošenja sudske odluke i dugog trajanja postupka koji se u vrijeme podnošenja zahtjeva vodio kod Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske pod poslovnim Pž-6552/08.

Zahtjev je osnovan.

Prema odredbi članka 27. stavka 1. ZS stranka u sudskom postupku koja smatra da nadležni sud nije odlučio u razumnom roku o njezinom pravu ili obvezi ili o sumnji ili optužbi za kažnjivo djelo, može neposredno višem sudu uputiti zahtjev za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku.

U provedenom postupku Vrhovni sud Republike Hrvatske je, na temelju navoda predlagatelja u zahtjevu, pregleda pribavljene preslike spisa Trgovačkog suda u Zagrebu poslovnog broja P-442/06, očitovanja Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske od 18. svibnja 2009. te službenom provjerom u pisarnici Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, utvrdio slijedeće odlučne činjenice za ocjenu osnovanosti zahtjeva predlagatelja za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku zajamčenog odredbom članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine", broj 41/01 - pročišćeni tekst, 55/01- dalje: Ustav):

- postupak je pokrenut 11. ožujka 2005. pred Trgovačkim sudom u Zagrebu prijedlogom za ovrhu ovrhovoditelja Č. C., vlasnika obrta za proizvodnju strojeva i uređaja E. F., protiv ovršenika G. d.d. Z. (ovdje predlagatelja), radi prisilnog ostvarenja novčane tražbine u iznosu od 119.390,92 kn,

- zaključkom od 22. ožujka 2005. naloženo je ovrhovoditelju u roku od osam dana dostaviti u spis četiri nova ovršna prijedloga u kojima će dospijeće, u dijelu rješenja o ovrsi, biti istovjetno dospijećima na vjerodostojnoj ispravi,

- podneskom od 31. ožujka 2005. ovrhovoditelj je udovoljio zaključku suda od 22. ožujka 2005.,

- 3. svibnja 2005. doneseno je rješenje o ovrsi poslovni broj Ovrv-3142/05, protiv kojeg je 17. svibnja 2005. ovršenik podnio prigovor,

- rješenjem od 20. svibnja 2005. stavljeno je izvan snage rješenje o ovrsi u dijelu kojim je određena ovrha radi namirenja osporenog iznosa te je riješeno da će su odnosu na taj dio postupak nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga, dok je zaključkom od istog dana utvrđena pravomoćnost predmetnog rješenja o ovrsi u neosporenom dijelu, te je za navedeni iznos naloženo Z. b. d.d. zaplijeniti ga sa žiro računa ovršenika i prenijeti ga na žiro račun ovrhovoditelja,

- podneskom od 12. siječnja 2006. tužitelj (ranije ovrhovoditelj) povukao je tužbu (ranije prijedlog za ovrhu) u odnosu na glavno potraživanje te je predložio sudu u odnosu na preostali zahtjev (za naknadu parničnih troškova u iznosu od 78.640,00 kn) odrediti ovrhu pljenidbom žiro računa tuženika,

- na ročištu 26. listopada 2006. naloženo je tužitelju očitovati se na navode odgovora na tužbu (ranije prigovora protiv rješenja o ovrsi) te staviti odgovarajuće dokaze radi utvrđenja činjenica na kojima temelji svoj zahtjev,

- podneskom od 7. veljače 2007. tužitelj je udovoljio raspravnom rješenju od 26. listopada 2006.,

- na ročištu 15. veljače 2007. tuženik je zatražio rok za očitovanje na tužiteljev podnesak od 7. veljače 2007.,

- podneskom od 27. veljače 2007. tuženik se očitovao na navode tužiteljeva podneska od 7. veljače 2007.,

- na ročištu 30. svibnja 2007. pozvan je tuženik određeno se izjasniti je li primio naručenu robu prema ispravama koje se nalaze u spisu, a obje stranke su pozvane navesti sve bitne okolnosti međusobnog poslovnog odnosa,

- tužitelj je raspravnom rješenju udovoljio podneskom od 21. lipnja 2007., a tuženik podneskom od 3. listopada 2007.,

- na ročištu 11. listopada 2007. prihvaćeni su dokazni prijedlozi stranaka za saslušanjem predloženih svjedoka,

- podneskom od 6. prosinca 2007. tuženik je podnio protutužbu radi isplate iznosa od 6.676,13 kn,

- na ročištu 29. siječnja 2008. izveden je dokaz saslušanjem svjedoka B. O. te tužitelja kao stranke,

- na ročištu 17. travnja 2008. stranke su predale daljnje isprave te je nastavljeno s izvođenjem dokaza saslušanjem tužitelja,

- na ročištu 5. lipnja 2008. zaključena je glavna rasprava,

- presuda pod poslovnim brojem P-442/06 donesena je i objavljena 20. lipnja 2008., a pisani otpravak iste dostavljen je strankama 17. srpnja 2008.,

- povodom žalbe tuženika-protutužitelja od 28. srpnja 2008., spis je 13. listopada 2008. dostavljen Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske gdje je zaveden pod poslovnim brojem Pž-6552/08, pod kojim brojem se predmet i dalje vodi.

Pravno relevantno razdoblje odlučno za ocjenu osnovanosti zahtjeva za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku je razdoblje od podnošenja tužbe pa do donošenja odluke o zahtjevu za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku.

U konkretnom slučaju, pravno relevantno razdoblje teče od podnošenja tužbe, odnosno prijedloga za ovrhu (11. ožujka 2005.) i traje do dana donošenja ovog rješenja o zahtjevu predlagatelja (27. studenog 2009.), što ukupno iznosi četiri godine, osam mjeseci i 16 dana.

U pogledu postupanja nadležnih sudova valja reći da prvostupanjski sud u pravno relevantnom razdoblju, iako je provodio ročišta te poduzimao druge procesne aktivnosti koje su rezultirale donošenjem meritorne odluke, nije postupao učinkovito jer se nije u dovoljnoj mjeri povodio načelima koncentracije glavne rasprave (članak 311. stavak 2. Zakona o parničnom postupku - "Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07 i 84/08. dalje: ZPP) i ekonomičnosti postupka ( članku 10. stavku 1. ZPP), a što je uzrokovalo duljinom postupka u ukupnom trajanju od preko četiri godine, koja duljina prekoračuje kriterij razumnog suđenja. Osim navedene neučinkovitosti prvostupanjskog suda, u njegovu se postupanju, unatoč inače u pravilu ažurnom postupanju, uočava jedno razdoblje dulje neopravdane neaktivnosti, i to od 20. svibnja 2005., kada je povodom prigovora ovršenika protiv rješenja o ovrsi isto stavljeno izvan snage u dijelu kojim je određena ovrha, pa do 26. listopada 2006., kada je održano prvo ročište u postupku nastavljenom po pravilima parničnog postupka, a da u međuvremenu nije poduzeta niti jedna postupovna radnja.

Predlagatelj, kao tuženik - protutužitelj, svojim procesnim držanjem u parnici nije doprinio duljini trajanja postupka.

Analiza predmetnog parničnog postupka radi isplate, u kojem su, radi ocjene osnovanosti tužbenog i protutužbenog zahtjeva, izvedeni dokazi saslušanjem jednog svjedoka, tužitelja kao stranke te uvidom u isprave, ne daje osnova za zaključak da bi se radilo o složenom postupku, koja složenost bi eventualno opravdavala utvrđenu duljinu njegova trajanja.

Slijedom navedenog, Vrhovni sud Republike Hrvatske ocjenjuje da je, uslijed utvrđene duljine sudskog postupka, u kojem još nije pravomoćno odlučeno o pravu predlagatelja, istome povrijeđeno pravo na suđenje u razumnom roku zajamčeno odredbom članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske.

Visinu primjerene novčane naknade, koja pripada predlagatelju uslijed utvrđene povrede ustavnog prava na suđenje u razumnom roku, u iznosu od 6.000,00 kn, ovaj sud odmjerio je imajući na umu sve obrazložene okolnosti, uz istodobno uvažavanje otežanih gospodarskih i socijalnih prilika u Republici Hrvatskoj.

Stoga je temeljem odredbe članka 28 stavka 1. ZS odlučeno kao u izreci ovog rješenja.

U Zagrebu, 27. studenog 2009.

S U D A C

Željko Glušić, v.r.

Pouka o pravnom lijeku:

Protiv ovog rješenja nije dopuštena žalba, ali se može pokrenuti ustavna tužba.