I Kž-293/1993-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž 293/1993-3

PRESUDA I RJEŠENJE

U IME REPUBLIKE HRVATSKE!

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda dr. Novoselec Petra kao predsjednika vijeća, te Kocijančić Erike i Mikor Milivoja kao članova vijeća i stručnog suradnika Lipnjak-Bosanac Zlate kao zapisničara, u krivičnom predmetu protiv opt. K.Ž. i dr., zbog krivičnog djela iz čl. 131. st. 2. u svezi čl. 130. st. 1. KZH, odlučujući o žalbama vojnog državnog odvjetnika, opt. K.Ž. i opt. D.I., podnesenim protiv presude Vojnog suda u Rijeci od 3. veljače 1993. godine br. K-202/92, u sjednici održanoj 22. rujna 1993. godine, saslušavši zamjenika državnog odvjetnika Republike Hrvatske P.B.,

presudio je i riješio je :

I. Uvažava se žalba vojnog državnog odvjetnika te se:

a) ukida pobijana presuda u pogledu krivičnog djela pod toč. 3. izreke pobijane presude u odnosu na opt. D.I. zbog kriv. djela iz čl. 126. st. 2. u vezi čl. 125. st. 1. KZH (ranije čl. 131. st. 2. u vezi čl. 130. st. 1.) i čl. 206. st. 2. KZH (ranije čl. 212. st. 2.) i u tom dijelu predmet vraća nadležnom sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

b) preinačuje se pobijana presuda u odluci o kaznama izrečenim opt. K.Ž. i opt. B.I., te se uz prihvaćanje po sudu prvog stupnja utvrđenih pojedinačnih kazni zatvora u odnosu na opt. K.Ž. za krivična djela pod toč. 1. i 2. izreke i to za krivično djelo iz čl. 126. st. 2. u vezi čl. 125. st. 1. KZH kazna zatvora u trajanju od jedne godine za svako djelo i čl. 206. st. 2. KZH kazna zatvora u trajanju od tri mjeseca za svako djelo, a na temelju čl. 44. st. 1. čl. 49. st. 1.) uzima se kao već utvrđena kazna zatvora u trajanju od sedam OKZRH (ranije

mjeseci na koju je opt. K.Ž. osuđen zbog kriv. djela iz čl. 150.st. 1. KZH pravomoćnom presudom Općinskog suda u Imotskom od 16. kolovoza 1992. godine br. K-138/90, koja je potvrđena presudom Okružnog suda u Splitu od 22. siječnja 1992. godine br. Kž-850/91, dok se opt. B.I. za kriv. djela pod toč. 1. izreke, primjenom čl. 38. toč. 2. i čl. 39. st. 1. toč. 3. i 4. OKZRH (ranije čl. 42. toč. 2. i čl. 43. st. 1. toč. 3. i 4.) utvrđuju kazne zatvora i to za krivično djelo iz čl. 126. st. 2. u vezi čl. 125. st. 1. KZH kazna zatvora u trajanju od 7 (sedam) mjeseci, a za krivično djelo iz čl. 206. st. 2. KZH kazna zatvora u trajanju od 2 (dva) mjeseca, pa se ovi optuženici za opisana krivična djela po čl. 43. st. 1. i 2. toč. 2. OKZRH (ranije čl. 48. st. 1. i 2. toč. 2.) osuđuju i to opt. K.Ž. na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 2 (dvije) godine i 9 (devet) mjeseci, a opt. B.I. na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 8 (osam) mjeseci.

Po čl. 45. st. 1. OKZRH (ranije čl. 50. st. 1.) opt. K.Ž. i opt. B.I. se u izrečene kazne zatvora uračunava vrijeme provedeno u pritvoru i to opt. K.Ž. od 16. lipnja 1992. godine pa nadalje, a opt. B.I. od 18. lipnja 1992. do 3. veljače 1993. godine.

II. Odbija se žalba opt. K.Ž. kao neosnovana, te se u pobijanom, a neukinutom i nepreinačenom dijelu potvrđuje presuda suda prvog stupnja.

III. Uslijed odluke pod I.a) žalba opt. D.I. je bespredmetna.

O b r a z l o ž e n j e

Pobijanom presudom oglašeni su krivima - opt. K.Ž. zbog tri krivična djela iz čl. 131. st. 2. u vezi čl. 130. st. 1. KZH, sada čl. 126. st. 2. u vezi čl. 125. st. 1. u stjecaju sa tri krivična djela iz čl. 212. st. 2. KZH, sada čl. 206. st. 2. (djela pod toč. 1., 2. i 3. izreke), opt. B.I. zbog krivičnog djela iz čl. 131. st. 2. u vezi čl. 130. st. 1. KZH u stjecaju sa krivičnim djelom iz čl. 212. st. 2. KZH (djelo pod toč. 1. izreke), a opt. D.I. zbog krivičnog djela iz čl. 212. st. 2. KZH (djelo pod toč. 3. izreke).

Opt. K.Ž. su za krivična djela iz čl. 131. st. 2. u vezi čl. 130. st. 1. KZH utvrđene kazne zatvora u trajanju od jedne godine za svako djelo, a iz čl. 212. st. 2. KZH kazne zatvora u trajanju od tri mjeseca za svako djelo (djela pod toč. 1., 2. i 3. izreke), a opt. B.I. za djela pod toč. 1. izreke, primjenom čl. 42. toč. 2. i čl. 43. st. 1. toč. 3. i 4. KZH za djelo iz čl. 131. st. 2. u vezi čl. 130. st. 1. KZH kazna zatvora u trajanju od šest mjeseci, a iz čl. 212. st. 2. KZH kazna zatvora u trajanju od dva mjeseca.

Opt. K.Ž. je uzeta kao već utvrđena kazna zatvora u trajanju od sedam mjeseci izrečena pravomoćnom presudom Općinskog suda u Imotskom od 16. kolovoza 1992. godine br. K-138/90, koja je potvrđena presudom Okružnog suda u Splitu od 22. siječnja 1992. godine br. Kž-850/91, zbog kriv. djela iz čl. 150.st. 1. KZH.

Za navedena krivična djela opt. K.Ž., opt. D.I. i opt. B.I. su osuđeni i to opt. K.Ž. i opt. B.I. primjenom propisa iz čl. 48. st. 1. i 2. toč. 3. OKZRH, te je opt. K.Ž. izrečena jedinstvena kazna zatvora u trajanju od dvije godine i pet mjeseci, a opt. B.I. jedinstvena kazna zatvora u trajanju od sedam mjeseci, dok je opt. D.I. po čl. 212. st. 2. KZH osuđen na kaznu zatvora u trajanju od dva mjeseca.

Po čl. 50. st. 1. OKZRH optuženicima je u izrečene kazne zatvora uračunato vrijeme provedeno u pritvoru i to opt. K.Ž. od 16. lipnja 1992. godine pa nadalje, a opt. D.I. od 16. lipnja 1992. godine i opt. B.I. od 18. lipnja 1992. godine, time da je iz izreke presude očito omaškom izostalo da se u odnosu na opt. D.I. i opt. B.I. pritvor računa do 3. veljače 1993. godine, jer je ovim optuženicima tog dana, na glavnoj raspravi ukinut pritvor.

Po čl. 69. st. 1. OKZRH opt. K.Ž. je izrečena mjera sigurnosti oduzimanja predmeta - jednog pisaćeg stroja partabl marke "Olympia" i jedne uske metalne poluge duljine 40 cm.

Po čl. 70. st. 1. OKZRH opt. D.I. i opt. B.I. izrečena je mjera sigurnosti protjerivanja

I Kž 293/93

stranca iz zemlje za vrijeme od jedne godine.

Po čl. 85. st. 1. OKZRH oduzeta je pribavljena imovinska korist i to od opt. K.Ž. u iznosu od 198.000 HRD, a od D.I. u iznosu od 385.000 HRD.

Po čl. 98. st. 1. ZKP optuženici su obvezani na dužnost naknade troškova krivičnog postupka i to opt. K.Ž. u ukupnom iznosu od 27.318 HRD, opt. D.I. u ukupnom iznosu od 17.506 HRD i opt. B.I. u ukupnom iznosu od 25.853 HRD.

Po čl. 108. st. 2. ZKP oštećenici V.S., S.M. i R.A. su sa imovinskospravnim zahtjevom upućeni na parnicu.

Protiv te presude podnijeli su žalbe vojni državni odvjetnik, te opt. K.Ž. i opt. D.I..

Vojni državni odvjetnik je u pogledu djela pod toč. 3. izreke u odnosu na opt. D.I. podnio žalbu zbog bitne povrede odredaba krivičnog postupka i pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, te predložio da se pobijana presuda u tom dijelu ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje, te u pogledu odluke o kazni u odnosu na opt. K.Ž. i opt. B.I., te predložio da se ovim optuženicima izreknu strože jedinstvene kazne zatvora.

Opt. K.Ž. je podnio žalbu po branitelju mr. S.T., odvjetniku iz R. i A.B., odvjetniku iz S., zbog bitne povrede odredaba krivičnog postupka, povrede krivičnog zakona, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, te odluke o kazni, oduzimanju imovinske koristi i troškovima krivičnog postupka, te po branitelju A.B. podnio i dopunu žalbe i predložio da se pobijana presuda u odnosu na njega ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje, odnosno preinači u odluci o kazni i izrekne blaža kazna, odnosno uvjetna osuda.

Opt. D.I. je podnio žalbu zbog odluke o kazni i oduzimanju imovinske koristi i predložio da se pobijana presuda preinači tako da mu se izrekne uvjetna osuda ili blaža vrsta kazne, a da se odluka o oduzimanju imovinske koristi ukine.

Državni odvjetnik Republike Hrvatske je predložio da se žalbe svih optuženika odbiju kao neosnovane, a da se uvaži žalba vojnog državnog odvjetnika.

Žalbe vojnog državnog odvjetnika je osnovana, žalba opt. K.Ž. je neosnovana, dok je žalba opt. D.I. bespredmetna.

S pravom vojni državni odvjetnik u žalbi ukazuje da je u pogledu djela pod toč. 3. izreke u odnosu na opt. D.I. počinjena bitna povreda odredaba krivičnog postupka iz čl. 364. st. 1. toč. 7. ZKP (sada čl. 354. st. 1. toč. 7.), jer sud prvog stupnja nije potpuno riješio predmet optužbe, te da je zbog toga i činjenično stanje u odnosu na tog optuženika pogrešno utvrđeno.

. 3. izreke ispustio onaj dio opisa iz Sud prvog stupnja je u opisu djela pod toč

optužnice koji se odnosio na ostvarenje krivičnog djela teške krađe opt. D.I. u zajednici sa opt. K.Ž., jer je našao da nema dokaza da bi opt. D.I. sudjelovao u ostvarenju tog krivičnog djela sa opt. K.Ž., već je utvrdio da je on u zajednici sa tim optuženikom počinio samo krivično djelo krivotvorenja isprave iz čl. 206. st. 2. KZH. Opt. D.I. da je u svojoj obrani

I Kž 293/93

doduše naveo da je sa opt. K.Ž. došao u R. u namjeri da ukradu neki osobni automobil, ali kako on nije sudjelovao u samoj radnji oduzimanja automobila, već je to učinio sam opt. K.Ž., a po stajalištu suda prvog stupnja opt. D.I. nije niti na neki drugi način sudjelovao u radnji izvršenja krivičnog djela teške krađe pod označenom točkom, utvrđuje da on to djelo nije počinio.

Međutim takav zaključak i takvo utvrđenje suda prvog stupnja ne može se, bez ponovnog suđenja i ponovne ocjene svih provedenih dokaza u odnosu na opt. D.I. prihvatiti kao ispravno.

Prije svega, kako to pravilno ističe i vojni državni odvjetnik u žalbi u pogledu djela pod toč. 3. izreke, u odnosu na opt. D.I. sud prvog stupnja nije u potpunosti riješio predmet optužbe, kada je povodom optužbe da je opt. D.I. u zajednici sa opt. K.Ž. ostvario krivično djelo teške krađe automobila marke "Audi 100", reg. br. RI … vlasništvo R.A. u stjecaju sa krivičnim djelom krivotvorenja isprave, našao da u odnosu na opt. D.I. nema dokaza da bi on pored krivičnog djela kritvorenja isprave počinio i krivično djelo teške krađe, a nije o tome donio i odgovarajuću odluku, a pritom nije u cijelosti i sveobuhvatno razmotrio djelatnost tog optuženika i sadržaj njegovih radnji, te njihov pravni značaj, uslijed čega je i činjenično stanje u odnosu na tog optuženika pogrešno utvrđeno.

U ponovljenom postupku nadležni, redovni sud prvog stupnja će biti dužan još jednom raspraviti i ocijeniti kakav pravni značaj imaju okolnosti pod kojima je djelo ostvareno za krivičnu odgovornost opt. D.I. i kakva je bila njegova uloga u ostvarenju krivičnog djela teške krađe, te nije li on svojim stvarno ostvarenim radnjama u počinjenju tog djela u najmanju ruku sudjelovao kao pomagač.

nih i u svojoj

Tek nakon brižljive i savjesne analize poduzetih radnji - pojedinač ukupnosti - biti će moguće donijeti pravilnu odluku u pogledu krivične odgovornosti opt. D.I..

Zbog izloženog valjalo je uvažiti žalbu vojnog državnog odvjetnika u pogledu djela pod toč. 3. izreke u odnosu na opt. D.I. i u tom dijelu predmet vratiti nadležnom sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

Nije osnovana žalba opt. K.Ž. zbog bitne povrede odredaba krivičnog postupka.

Opt. K.Ž. u žalbi podnesenoj po branitelju mr. S.T., odvjetniku iz R. smatra da se pred sudom prvog stupnja - Vojnim sudom u Rijeci, obzirom da su se on i ostali optuženici pred tim sudom branili šutnjom, nisu mogli čitati njihovi iskazi koje su dali pred nenadležnim redovnim sudom - Općinskim sudom u Puli. Stoga da se i pobijana presuda temelji na dokazima na kojima se ne može temeljiti presuda i da je time ostvarena bitna povreda odredaba krivičnog postupka iz čl. 364. st. 1. toč. 8. ZKP (sada čl. 354. st. 1. toč. 8.), kao i iz toč. 11. citiranog propisa, jer da se na prigovor obrane koji je u tom pravcu istican na glavnoj raspravi sud prvog stupnja u pobijanoj presudi uopće nije osvrnuo.

Suprotno stajalištu žalbe opt. K.Ž., nije bilo nikakve zakonske zapreke da se na glavnoj raspravi pred sudom prvog stupnja - Vojnim sudom u Rijeci pročitaju obrane optuženika koje su oni ranije dali pred redovnim, ali stvarno nenadležnim sudom - Općinskim sudom u Puli, jer ne postoji zakonski osnov po kome bi u takvom slučaju bila

I Kž 293/93

isključena primjena čl. 307. st. 2. ZKP (ranije čl. 317. st. 2.). Zbog toga nije bilo nikakve smetnje niti da sud prvog stupnja na temelju ocjene ranijih obrana optuženika u svezi sa svim ostalim provedenim dokazima, izvede zaključak o njihovoj krivičnoj odgovornosti.

Uslijed iznesenog nije ostvarena niti povreda iz toč. 8. čl. 354. st. 1. ZKP na koju ukazuje žalba.

Nije nadalje ostvarena niti bitna povreda odredaba krivičnog postupka iz toč. 11. čl. 354. st. 1. ZKP, jer iz cjelokupne presude proizlazi da sud prvog stupnja nje prihvatio prigovor obrane opt. K.Ž. kako se nisu mogle čitati obrane optuženika date pred Općinskim sudom u Puli, a naprijed je objašnjeno da za to nisu postojale nikakve zakonske zapreke, no uslijed toga što to i izričito nije navedeno u obrazloženju presude, time nije ostvarena istaknuta povreda odredaba krivičnog postupka.

Bez osnova su i navodi izneseni u žalbi podnesenoj po branitelju A.B., odvjetniku iz S.. Iz sadržaja te žalbe proizlazilo bi kako ona smatra da u pobijanoj presudi, u odnosu na krivično djelo pod toč. 2. izreke, nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama, a da su oni koji se navode nejasni. Naime, da je sud prvog stupnja u obrazloženju presude na listu 15, pasus V. naveo kako je utvrdio da je opt. K.Ž. počinitelj ovog djela, već iz same činjenice da je automobil otuđen, a da to proizlazi iz krivične prijave.

Međutim sud prvog stupnja se u razlozima presude u odnosu na to djelo prvenstveno pozvao na svoju već ranije datu ocjenu o neprihvatljivosti obrane opt. K.Ž. o postojanju osobe pod imenom G.V., a za koga je opt. K.Ž. tvrdio da je od njega kupovao automobile i ukazao da iz tog razloga nije prihvatio obranu opt. K.Ž. niti u pogledu tog djela, odnosno da bi automobil "Jetta" kupio od G.V., a analizu i ocjenu obrane ovog optuženika s tog aspekta sud prvog stupnja je dao na listu 13 pobijane presude, gdje je vrlo iscrpno i određeno naveo zbog čega ne vjeruje obrani opt. K.Ž..

Uz iznesene razloge sud prvog stupnja je naveo i sve konkretne radnje koje je opt. K.Ž. poduzeo s navedenim automobilom, te na temelju svega utvrđenog pravilno zaključio da

č. 2. izreke. Što se pak

je opt. K.Ž. svojim opisanim radnjama počinio i krivična djela pod to

tiče krivične prijave ošt. S.M., nju je sud prvog stupnja naveo kao podatak o prijavljivanju djela, što ona ustvari i predstavlja.

Bez opravdanja su i prigovori opt. K.Ž. izneseni u istoj žalbi u pogledu provođenja prethodnog postupka, te postupka pred redovnim Općinskim sudom u Puli. Naime, u ovoj žalbi se navodi da su ti postupci bili nezakoniti, jer da su optuženici prije prvog ispitivanja maltretirani od strane djelatnika policije, a da u tom pravcu Vojni sud u Rijeci nije izvršio nikakvu provjeru, te da policija i istražni sudac u Puli nisu niti pokušali identificirati osobu pod imenom G.V., za koju je opt. K.Ž. tvrdio u obrani da je od njega kupio inkriminirane automobile i da stoga ovi postupci nisu mogli biti osnov za presuđenje.

Međutim žalba, osim općenite tvrdnje da se radilo o maltretiranju optuženika od strane djelatnika policije u P., nije te svoje tvrdnje ničim potkrijepila, niti u tom pravcu postoje bilo kakvi podaci u spisu, a niti su optuženici u svojim obranama ukazivali na neke konkretne dokaze, kojima bi argumentirali te svoje tvrdnje.

I Kž 293/93

U pogledu pak identifikacije osobe pod imenom G.V. valja istaći da je prema podacima u spisu na listu 126. već istražni sudac Okružnog suda u Puli zatražio od Policijske stanice u R. provjeru podataka za tu osobu, te da joj se, ukoliko takva osoba postoji u poduzeću "O.K. " u R., uruči poziv za ispitivanje za dan 7. srpnja 1992. godine. Kako od strane Policijske stanice R. nisu dostavljeni traženi podaci, istražni sudac je dostavio spis Općinskom javnom tužiteljstvu u Puli, posebno upozoravajući na tu činjenicu i navodeći da se ova osoba u slučaju pronalaska može saslušati i na glavnoj raspravi. Zatim je u toku glavne rasprave pred Vojnim sudom u Rijeci izvršena provjera putem organa unutarnjih poslova, te poduzeća "O.K. " u R. i utvrđeno da osoba pod imenom G.V. nije, niti je bila prijavljena na području Policijske uprave R., kao i da ne radi u tom poduzeću. Obzirom na to utvrđenje opravdano je sud prvog stupnja zaključio kako se obrana opt. K.Ž. u kojoj je on poricao počinjenje opisanih krivičnih djela i tvrdio da je automobile kupio od G.V., ne može prihvatiti.

Nije stoga osnovana žalba opt. K.Ž. zbog bitne povrede odredaba krivičnog postupka.

Nije u pravu opt. K.Ž. niti kada se žali zbog povrede krivičnog zakona i pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

Sud prvog stupnja je na temelju provedenog postupka, te savjesne i kritičke analize obrana optuženika i svih izvedenih dokaza osnovano našao da je opt. K.Ž. počinio krivična djela za koja je osuđen. Razlozi koje je sud prvog stupnja pri tom dao o dokazanosti djela iscrpni su i uvjerljivi, te ih ovaj sud u cijelosti usvaja.

Potpuno bez osnova pobija opt. K.Ž. utvrđenje suda prvog stupnja u pogledu učina djela pod toč. 1., 2. i 3. izreke.

Da je opt. K.Ž. počinitelj krivičnih djela pod toč. 1. izreke proizlazi iz obrane opt. B.I. date prilikom prvog ispitivanja, kada je on vrlo detaljno opisao način izvršenja djela i okolnosti pod kojima je djelo ostvareno, zatim iz međusobno suprotnih obrana opt. K.Ž. i opt.

injenice da u provedenom

B.I. u pogledu svrhe dolaska opt. B.I. na područje Istre, iz č

postupku nije dokazano postojanje osobe pod imenom G.V., a na koju se opt. K.Ž. pozvao u svojoj obrani da je od nje kupio automobil, materijalnih tragova - nađenih oštećenja na automobilu, te radnji koje su optuženici poduzeli - sa oduzetog automobila skinuli su registarske tablice i stavili ranije nabavljene registarske tablice mostarske registracije, a opt. K.Ž. je na prethodno pribavljenoj praznoj dozvoli napisao podatke tog automobila s oznakom mostarske registracije, te iz činjenice da su nakon počinjenja djela opt. K.Ž. i opt. B.I. odvezli automobil u Posušje radi prodaje, te je stoga u svemu pravilan zaključak suda prvog stupnja o ostvarenju krivičnih djela pod toč. 1. na strani opt. K.Ž. u zajednici sa opt. B.I..

Pritom sud prvog stupnja s pravom nije povjerovao izmijenjenoj obrani opt. B.I., a niti razlozima za tu izmjenu, jer je ista očito bila usmjerena na izbjegavanje krivične odgovornosti, dok svoj strah od policije - a radi se o ispitivanju pred istražnim sucem, opt. B.I. nije ničim valjano argumentirao i potkrijepio.

Što se pak tiče postojanja osobe pod imenom G.V., već je do sada istaknuto kako je sud prvog stupnja na temelju prikupljenih podataka od organa unutarnjih poslova i poduzeća "O.K. " iz R., kako takva osoba niti je bila, niti je prijavljena na području Rijeke i da niti ne

I Kž 293/93

radi u navedenom poduzeću, opravdano odbio povjerovati obrani opt. K.Ž. da je on sporni automobil kupio od navodnog G.V., a optuženik niti sada u žalbi ne iznosi bilo kakve nove činjenice i okolnosti koje bi potvrđivale njegovu tvrdnju o postojanju te osobe.

O ostvarenju krivičnih djela pod toč. 2. izreke, te dokazima na kojima se temelji zaključak suda prvog stupnja da je opt. K.Ž. počinitelj i tih djela, već je dovoljno rečeno kod obrazlaganja žalbene osnove bitne povrede odredaba krivičnog postupka, pa nema potrebe iste razloge još jednom ponavljati.

Kako je po sudu prvog stupnja utvrđeno da je opt. K.Ž. kod djela pod toč. 2. izreke ostvario krivično djelo teške krađe u stjecaju sa krivičnim djelo krivotvorenja isprave, potpuno je neosnovano sugeriranje žalbe da bi se ovdje moglo raditi jedino o prikrivanju i krivotvorenju isprave.

Postojanje krivičnog djela pod toč. 3. izreke na strani opt. K.Ž. temelji se na obrani opt. D.I. iz prvog ispitivanja pred istražnim sucem, dok njegovu izmijenjenu obranu sud prvog stupnja s pravom nije prihvatio, jer opt. D.I. svoj strah od policije nije ničim opravdao, te ju je pravilno ocijenio kao objektivno neistinitu, potkrijepivši to svoje stajalište i postojanjem razlika u njegovoj izmijenjenoj obrani u pogledu davanja novca G.V. za automobil - on neposredno ili preko opt. K.Ž., kao i nepostojanjem osobe pod imenom G.V., a o čemu je naprijed već dovoljno rečeno.

Dakle i ovaj sud nalazi da su zaključci suda prvog stupnja u pogledu krivične odgovornosti i ostvarenja krivičnog djela pod toč. 3. izreke na strani opt. K.Ž. u svemu ispravni, a što se tiče primjedbi njegove žalbe u odnosu na opt. D.I.,u pogledu učina krivičnog djela teške krađe, valja odgovoriti da će o krivičnoj odgovornosti D.I. i njenom obimu nadležni sud prvog stupnja još jednom raspravljati i ocjenjivati njegovu ulogu u ostvarenju tog djela.

Nije u pravu opt. K.Ž. niti kada ističe da bi njegovu djelatnost trebalo tretirati kao l. 126. st. 2. u vezi čl. 125. st. 1. KZH, te jedno produljeno krivično djelo teške krađe iz č

krivotvorenja isprave iz čl. 206. st. 2. KZH.

Opt. K.Ž. je pri ostvarenju opisanih krivičnih djela koristio potpuno različite situacije - kada mu se pružila prilika, zatim djela je izvršio na potpuno različitim mjestima, prema različitim oštećenicima i u različitom sastavu (pa i sam), pa takva njegova aktivnost ne čini kontinuiranu cjelinu i prirodno jedinstvo radnje da bi se mogla smatrati jednim krivičnim djelom i ocijeniti kao jedno produljeno krivično djelo.

Zbog iznesenih razloga neosnovana je žalba opt. K.Ž. zbog povrede krivičnog zakona i pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

Osnovana je žalba vojnog državnog odvjetnika zbog odluke o izrečenim kaznama opt. K.Ž. i opt. B.I..

S pravom vojni državni odvjetnik u žalbi ukazuje da su ovim optuženicima izrečene preblage jedinstvene kazne zatvora, a da za to nije bilo osnova, pogotovo kada se ima u vidu ranije izrečena kazna zatvora opt. K.Ž. u trajanju od sedam mjeseci, koja je uzeta kao već

I Kž 293/93

utvrđena.

I po stajalištu ovog suda, uzimajući u obzir težinu i brojnost počinjenih krivičnih djela, stupanj krivične odgovornosti opt. K.Ž., njegov prijašnji život i raniju višestruku osuđivanost zbog istovrsnih djela - a nikako se ne može reći da se radilo o banalnim djelima, kako se to žalbom želi prikazati, a kod opt. B.I. težinu djela i stupanj krivične odgovornosti tog optuženika, uz uvažavanje osobnih prilika opt. K.Ž. i činjenice da mu je jedno dijete u međuvremenu povrijeđeno, te da je kao dragovoljac sudjelovao u ratu, a kod opt. B.I. raniju neosuđivanost, obiteljske prilike i mlađu dob, jedinstvene kazne zatvora izrečene opt. K.Ž. i opt. B.I. ipak se ukazuju preblage i njima se ne bi postigla svrha kažnjavanja.

Stoga, imajući u vidu sve utvrđene okolnosti što utječu da kazna bude manja ili veća, a posebno težinu djela i visoki stupanj krivične odgovornosti, te način počinjenja i okolnosti pod kojima su djela ostvarena, ovaj sud je ocijenio da će se svrha kažnjavanja postići nešto strožim jedinstvenim kaznama zatvora od onih koje je izrekao sud prvog stupnja, odnosno kod opt. K.Ž. u trajanju od dvije godine i devet mjeseci, a kod opt. B.I. u trajanju od osam mjeseci.

Iz iznesenih razloga nije osnovana žalba opt. K.Ž. zbog odluke o kazni.

Ispitujući pobijanu presudu u smislu čl. 369. ZKP (ranije čl. 379.) u pogledu izrečene mjere sigurnosti oduzimanja predmeta opt. K.Ž. - jednog pisaćeg stroja portabl marke "Olympia" i jedne uske metalne poluge duljine 40 cm, ovaj sud smatra da je navedena mjera sigurnosti izrečena pravilno i u skladu s citiranim zakonskim propisom, jer se radi o predmetima koji su upotrijebljeni kod izvršenja krivičnih djela.

Iako je opt. K.Ž. istaknuo u žalbi da se žali i zbog odluke o oduzimanju imovinske koristi, taj dio žalbe posebno nije obrazložio, a ispitujući pobijanu presudu po čl. 369. ZKP i u odnosu na oduzimanje imovinske koristi, ovaj sud je našao da je ova odluka pravilno donesena, jer nitko ne može zadržati imovinsku korist pribavljenu krivičnim djelom.

Opt. K.Ž. je podnio žalbu i zbog odluke o troškovima krivičnog postupka, ali kako taj dio žalbe posebno nije obrazložio, a taj dio presude se ne ispituje po službenoj dužnosti, a niti čl. 369. ZKP, osim kada postoji povreda zakona, što ovdje nije slučaj, ovaj sud se u smislu

nije upustio u ispitivanje tog dijela žalbe.

Kako je u pogledu djela pod toč. 3. izreke u odnosu na opt. D.I. pobijana presuda ukinuta i u tom dijelu predmet vraćen nadležnom sudu prvog stupnja na ponovno suđenje, žalba ovog optuženika zbog odluke o kazni i oduzimanju imovinske koristi postala je bespredmetna.

Zbog svih iznesenih razloga trebalo je o podnesenim žalbama presuditi, te riješiti kao u izreci na temelju čl. 374., 375. st. 1. i 377. st. 1. ZKP.

U Zagrebu, 22. rujna 1993.

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Lipnjak-Bosanac Zlata v.r.

dr. Novoselec Petar v.r.

I Kž 293/93

Suglasnost

ovog prijepisa s izvornikom ovjerava

U

zamjeni voditelja daktilobiroa:

(Štefica Klepac)