Supreme Court dismisses appeal as inadmissible due to lack of statutory grounds for review against a judgment ruling on withdrawal of claim.
Legislator summary
AI generatedThe Supreme Court of Croatia dismissed the defendant's appeal as inadmissible because it failed to meet the statutory requirements for filing a review against a second-instance ruling. Although the defendant raised six specific procedural questions regarding the withdrawal of the plaintiff's claim and the court's handling of evidence, the appeal did not identify why these issues were necessary to ensure uniform application of the law. Consequently, the court applied Article 400 and 392.b of the Civil Procedure Act to reject the review without examining the merits of the defendant's arguments.
Legislator headnote
AI generatedArticles 382, 400 of the Civil Procedure Act; A review against a second-instance ruling is inadmissible if the appellant fails to demonstrate that the raised legal questions are essential for ensuring the uniform application of the law and equal treatment.
Keywords
AI generatedCited Legislation
AI generatedFull text
Broj: Revr 1884/12-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu, u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Glušića predsjednika vijeća, Renate Šantek članice vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i suca izvjestitelja i dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice J. F. iz O., koju zastupa punomoćnica J. Č.-D., odvjetnica u O., protiv tuženika O. p. d.d. iz V., kojeg zastupa punomoćnica J. M., odvjetnica u Z., radi korištenja godišnjeg odmora, odlučujući o reviziji tuženika protiv rješenja Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž-1404/12-2 od 10. svibnja 2012., kojim je potvrđeno rješenje Općinskog suda u Osijeku poslovni broj Pr-193/11-8 od 15. prosinca 2011. ispravljenog rješenjem istog suda od 27. prosinca 2011., u sjednici vijeća održanoj 5. veljače 2014.
r i j e š i o j e :
Odbacuje se revizija tuženika kao nedopuštena.
Obrazloženje
Drugostupanjskim rješenjem odbijena je žalba tuženika kao neosnovana i potvrđeno je prvostupanjsko rješenje od 15. prosinca 2011. ispravljeno rješenjem od 27. prosinca 2011., a kojim je suđeno i riješeno:
„I. Utvrđuje se da je u ovoj pravnoj stvari tužba povučena, pa se smatra da ista nije niti podnesena, te se nalaže tuženiku da naknadi tužitelju prouzročeni parnični trošak u iznosu od 2.460,00 kuna.
II. Odbija se tuženik sa zahtjevom za naknadu troškova postupka u iznosu od 2.460,00 kuna.“
Protiv drugostupanjskog rješenja reviziju je podnio tuženik na temelju odredbe čl. 400. u vezi s čl. 382. st. 2. toč. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11 - dalje: ZPP), ne navodeći zbog kakvih povreda podnosi reviziju. Predlaže se usvojiti reviziju i ukinuti pobijanu drugostupanjsku i prvostupanjsku odluku, te predmet vratiti na ponovno suđenje.
Odgovor na reviziju nije podnesen.
Revizija nije dopuštena.
Odredbom čl. 400. st 1. ZPP propisano je da stranke mogu izjaviti reviziju i protiv rješenja drugostupanjskog suda kojim je postupak pravomoćno završen u sporovima u kojima bi revizija bila dopuštena protiv drugostupanjske presude (čl. 382. ZPP), dok je stavkom 3 istog članka propisano da će se u postupku u povodu revizije protiv rješenja na odgovarajući način primjenjivati odredbe o reviziji protiv presude.
U konkretnom slučaju revizija ne bi bila dopuštena prema odredbi čl. 382. st. 1. ZPP, budući da vrijednost pobijanog dijela presude ne prelazi iznos od 200.000,00 kn, ne radi se o presudi donesenoj u sporu o postojanju ugovora o radu, odnosno prestanku radnog odnosa ili radi utvrđenja postojanja radnog odnosa, odnosno prestanku ugovora o radu, niti je sud drugog stupnja pobijanu presudu donio po odredbama čl. 373. a ili čl. 373. b ZPP.
Prema odredbi čl. 382. st. 2. ZPP, u slučajevima u kojima se ne može podnijeti redovna revizija, stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, kako se to primjerice navodi u toč. 1. do 3. čl. 382. st. 2. ZPP.
Dakle, iz sadržaja naprijed navedenih odredaba ZPP jasno proizlazi da je, da bi se moglo pristupiti ocjeni je li riječ o pravnom pitanju važnom za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana i s tim u vezi dopuštenosti revizije, potrebno da revizija sadrži sljedeća tri elementa: određeno pravno pitanje, da je riječ o pitanju o čijem rješenju ovisi odluka u konkretnom sporu i određeno navedeni razlozi zbog kojih revident smatra da je to pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. U slučaju da je u reviziji izostao bilo koji od navedenih elemenata, nema pretpostavki za razmatranje takve revizije u smislu odredbe čl. 382. st. 2. ZPP.
U predmetnoj reviziji revident je naveo da reviziju podnosi zbog sljedećih pravnih pitanja:
1. Ako je tužitelj nakon podnošenja odgovora na tužbu od strane tuženika, a prije održavanja prve rasprave, podneskom povukao tužbu s tvrdnjom da mu je od strane tuženika udovoljeno tužbenom zahtjevu te ako je uz taj podnesak dostavio i dokaz temeljem kojeg tužitelj smatra da je udovoljeno njegovom tužbenom zahtjevu, da li je sud dužan dostaviti takav podnesak s dokazima tuženiku i na taj način omogućiti tuženiku da se o tom podnesku i njemu priležećim dokazima očituje?
2. Da li je naprijed opisanim propuštanjem dostave podneska tužitelja s prilozima- dokazima, tuženiku sud čini bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2 toč. 6 ZPP-a?
3. Da li se tuženik, podnošenjem pisanog odgovora na tužbu po nalogu suda upustio u raspravljanje o glavnoj stvari?
4. Da li je sud ovlašten donijeti rješenje o povlačenju tužbe isključivo temeljem puke izjave tužitelja da je tuženik udovoljio njegovom tužbenom zahtjevu, a da u takvom podnesku tužitelj ne navodi u čemu se, konkretno, sastoji to udovoljenje, i to unatoč protivljenju tuženika na takvo povlačenje, učinjenom nakon upuštanja u raspravljanje o glavnoj stvari?
5. Da li je sud dužan savjesno i brižljivo cijeniti dokaze koje je tužitelj dostavio i temeljem kojih tvrdi da je tuženik udovoljio upravo i isključivo tužbenom zahtjevu koji je postavio tužitelj?
6. Ako tuženik prije podizanja tužbe ispuni svoju zakonsku obvezu prema tužitelju, a tužitelj, nakon toga, podigne tužbu i zahtijeva od tuženika ispunjenje neke druge, različite, činidbe, pa, nakon podizanja tužbe i zaprimanja odgovora na tužbu, tuženik povuče tužbu, iako njegov tako postavljeni tužbeni zahtjev tuženik nije ispunio:
a) Da li se tuženik imam pravo protiviti takvom povlačenju tužbe od strane tužitelja? b) Da li je sud dužan donijeti meritornu odluku i o tako postavljenom tužbenom zahtjevu tužitelja, ako se tuženik protivio takvom povlačenju tužbe i tako postavljenog tužbenog zahtjeva?
c) Da li tuženik ima pravo na naknadu parničnog troška ako je tužitelj ustao tužbenim zahtjevom protiv tuženika, a tuženik je prema tužitelj ispunio svoju zakonsku obvezu posve različitu od tog tužbenog zahtjeva tužitelja, pa tužitelj, nakon toga, povuče tužbu, iako tuženik nije udovoljio njegovu tako postavljenom tužbenom zahtjevu, a tuženik se protivi takvom povlačenju i zahtijeva meritornu odluku suda o tako postavljenom tužbenom zahtjevu?
Iako revident postavlja određena postupovnopravna pitanja, u samoj reviziji nije navedeno zbog čega bi ta pitanja bila važna za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, niti se u reviziji ukazuje na eventualno drugačiju praksu drugih županijskih sudova, odnosno revizijskog suda.
Kako u predmetnoj reviziji nisu određeno navedeni razlozi zbog kojih bi postavljena pitanja bila važna za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, to predmetna revizija iz čl. 382. st. 2. ZPP nije dopuštena.
Slijedom navedenog, valjalo je reviziju tuženika odbaciti kao nedopuštenu i na temelju odredbe čl. 392.b. st. 2. ZPP u vezi čl. 400. st. 3. ZPP odlučiti kao u izreci.
U Zagrebu 5. veljače 2014.
Predsjednik vijeća:
Željko Glušić, v.r.