Croatian Supreme Court dismisses appeal on dismissal due to economic reasons under Labor Law.
Legislator summary
AI generatedThe Supreme Court of Croatia dismissed the plaintiff's appeal against the lower courts' decision upholding the employer's termination of the employment contract. The court found that the employer had a valid economic reason to dismiss the plaintiff after significantly reducing accounting duties and eliminating the position. Consequently, the appeal was rejected as unfounded under the Civil Procedure Act.
Legislator headnote
AI generatedčl. 392. a) st. 1. ZPP; čl. 107. st. 1. toč. 1. ZR: An employer may terminate a contract for economic, technical, or organizational reasons when the need for a specific job ceases, and such termination is lawful if the employer cannot reassign the employee to another available position.
Keywords
AI generatedCited Legislation
AI generatedFull text
Broj: Revr 560/13-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Mikšića predsjednika vijeća, mr. sc. Lucije Čimić članice vijeća, Jasenke Žabčić članice vijeća, Dragana Katića člana vijeća i Darka Milkovića člana vijeća i suca izvjestitelja, u pravnoj stvari tužiteljice M. O. iz Z., koju zastupa punomoćnik J. O. J., odvjetnica iz Z., protiv tuženika A. g. d.o.o. iz Z., koju zastupa punomoćnik S. P. M., odvjetnica iz Z., radi utvrđenja nedopuštenosti otkaza ugovora o radu, odlučujući o reviziji tužiteljice protiv presude Županijskog suda u Zagrebu, broj Gžr-182/13-2 od 5. veljače 2013. kojom je potvrđena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu, broj Pr-1175/09-33 od 28. studenog 2012., u sjednici vijeća održanoj 9. rujna 2014.,
p r e s u d i o j e:
Odbija se revizija tužiteljice kao neosnovana.
Obrazloženje
Prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev tužiteljice kojim traži da se utvrdi je da je nedopušten otkaz ugovora o radu od 10. travnja 2009. i odluka od 26. svibnja 2009. kojom se odbija zahtjev za zaštitu prava, sudski raskid ugovora o radu s danom 29. rujna 2010. te naknadu štete u iznosu od 25.172,13 kn sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom (toč. I izreke). Naloženo je tužiteljici da tuženiku plati parnični trošak u iznosu 7.500,00 kn (toč. II izreke).
Drugostupanjskom presudom potvrđena je prvostupanjska presuda.
Protiv drugostupanjske presude tužiteljica je podnijela reviziju zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže ukinuti prvostupanjsku i drugostupanjsku presudu i predmet vratiti na ponovno suđenje, podredno preinačiti i usvojiti zahtjev tužiteljice uz naknadu troška postupka.
Odgovor na reviziju nije podnesen.
Revizija nije osnovana.
Postupajući prema odredbi čl. 392. a) st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08 i 57/11 – dalje: ZPP), a koja se na temelju odredbe čl. 36. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 57/11) primjenjuje na ovaj spor, Vrhovni sud Republike Hrvatske je u povodu revizije ispitao pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i smo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.
Suprotno revizijskim navodima, drugostupanjska presuda sadrži razloge o činjenicama odlučnim za ovaj spor, a koji razlozi su jasni i međusobno ne proturječe, baš kao što o odlučnim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika, o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika, zbog čega se neosnovano prigovara da je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a.
Nije osnovan niti revizijski prigovor da je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP-a u vezi s čl. 7. i 8. ZPP-a. Naime, tužiteljica u reviziji ističe da sud nije cijenio iskaz D. Š., iz kojeg da proizlazi da je tužiteljici otkazan ugovor o radu zbog diskriminacije s obzirom na dob. Navedeni iskaz cijenio je prvostupanjski sud, čiju ocjenu je prihvatio drugostupanjski sud, pri čemu je sud drugog stupnja u svojoj odluci odgovorio na žalbene navode zašto smatra da nije bilo riječi o diskriminaciji tužiteljice. Osim toga, nije točan reviziji navod da iz iskaza navedenog svjedoka proizlazi da se otkaz tužiteljice temelji na diskriminaciji s obzirom na dob. Kao što je sud prvog stupnja u svojoj odluci već utvrdio, svjedok je istakao da je ugovor o radu otkazan tužiteljici jer su se njeni poslovi mogli rasporediti na ostale radnike, pri čemu ona nije imala obveze uzdržavanja i s obzirom da joj je nedostajala jedna godina do mirovine, da su smatrali da će tužiteljica najbezbolnije riješiti taj problem.
U odnosu na razloge otkaza ugovora o radu, sudovi su tijekom postupka utvrdili sljedeće činjenično stanje;
- da je tuženik tužiteljici dao otkaz ugovora o radu 10. travnja 2009. protiv kojeg je tužiteljica podnijela zahtjev za zaštitu prava, koji je tuženik odbio odlukom od 26. svibnja 2009.,
- da je tužiteljica radila kod tuženika na poslovima suradnika za računovodstveno poslovanje,
- da je tuženik odlučio ukinuti radno mjesto tužiteljice i u tom smislu izmijenio Pravilnik o sistematizaciji te ukinuo radno mjesto suradnik za računovodstvene poslove i smanjio broj izvršitelja radnog mjesta knjigovođe,
- da je do smanjenog opsega poslova same tužiteljice došlo zbog smanjenja poslova tuženika (smanjena je potreba fakturiranja poslova deratizacije, dezinsekcije i dezinfekcije jer je sam posao smanjen za 60% pri čemu je još u potpunosti je prestala potreba za obavljanjem poslova informatizacije poslovanja jer je posao bio dovršen),
- da tuženik na radno mjesto tužiteljice nije zaposlio novog radnika (godinu dana nakon otkaza zaposlio je u računovodstvu novu radnicu ali na određeno vrijeme) i da su preostali poslove tužiteljice preraspoređeni na ostale radnike računovodstva,
- da je tuženik u tom razdoblju otkazao četiri ugovora o radu, od čega tri u računovodstvu.
S obzirom na tako utvrđeno činjenično stanje, pravilno su nižestupanjski sudovi zaključili da je otkaz ugovora o radu dopušten, odnosno da je tuženik imao opravdan razlog za otkaz ugovora o radu.
Naime, čl. 107. st. 1. toč. 1. Zakona o radu ("Narodne novine", broj 149/09, 61/11, 82/12, 73/13 – dalje: ZR) propisano je da poslodavac može otkazati ugovor o radu ako za to ima opravdani razlog u slučaju ako prestane potreba za obavljanjem određenog posla zbog gospodarskih, tehničkih ili organizacijskih razloga (poslovno uvjetovani otkaz).
Budući da su sudovi utvrdili da je prestala potreba za radom tužiteljice, to su pravilno zaključili da je otkaz ugovora o radu dopušten i odbili tužbeni zahtjev.
Tužiteljica u reviziji neosnovano osporava utvrđenje sudova da su se računovodstveni poslovi znatno smanjili, navodeći da su sudovi to zaključili na temelju iskaza zainteresiranih svjedoka. Međutim, sama činjenica da je tuženik u računovodstvu otkazao tri ugovora o radu (tužiteljici, M. B. i J. K.), potvrđuje iskaze svjedoka.
U odnosu na revizijski navod tužiteljice da ju je tuženik mogao zaposliti na nekim drugim poslovima npr. saldakoniste, za istaknuti je da tužiteljica tijekom postupka, kao što je to konstatirao sud prvog stupnja u svojoj presudi, nije navela koje radno mjesto je bilo slobodno niti je predložila izvođenje dokaza u tom smislu.
Uostalom, kao što je sud drugog stupnja u svojoj odluci istakao, nije postojala mogućnost zapošljavanja na drugim poslovima u računovodstvu jer je tuženik osim tužiteljici otkazao još dva ugovora o radu, što ukazuje da nije bilo slobodnih radnih mjesta. Isto se odnosi i na prigovor tužiteljice da ju je tuženik mogao dodatnim obrazovanjem osposobiti za rad na nekom drugom radnom mjestu.
Budući da iz navedenog proizlazi da ne postoje razlozi zbog kojih je revizija izjavljena, valjalo je na temelju čl. 393. ZPP-a odbiti reviziju kao neosnovanu.
U Zagrebu, 9. rujna 2014.
Predsjednik vijeća:
Ivan Mikšić, v.r.