Rev-780/2005-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 780/05-2

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan, kao predsjednice vijeća, te Jakoba Miletića, dr. sc. Ivana Kaladića, Gordane Matasić- Špoljarić i mr. sc. Andrije Erakovića, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja 1. L. G. iz Z., 2. J. Š. iz T., 3. Z. G. iz T., 4. M. M. iz Z., 5. F. R. iz V. M., 6. J. B. iz Z., 7. S. Č. iz V. G., 8. V. K. iz Z., 9. A. K. iz Z., 10. S. K. iz Z., 11. A. K. iz Z., 12. D. G. iz S., 12. I. M. iz S. K., 14. V. N. iz D., 15. Z. P. iz V., 16. A. K. iz Z., 17. A. B. iz Z., 18. N. K. iz Z., 19. J. K. iz Z., 20. M. K. iz Z., time da su 1.-10., te 12.-20. tužitelji zastupani po punomoćnici L. N., odvjetnici iz Z., a 11. tužiteljica je zastupana po punomoćniku Z. B., odvjetniku iz Z., protiv I-tuženika F. d.o.o. Z., zastupanog po direktoru J. S., te II-tuženice J. S. iz Z., zastupani po punomoćniku T. T., odvjetniku iz Z., radi isplate, rješavajući reviziju tuženice J. S. izjavljenu protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Zagrebu od 22. veljače 2005. godine, br. Gž- 1030/04., kojom je odbijena žalba tuženice J. S. kao neosnovana i u odnosu na istu u dijelu kojim je prihvaćen tužbeni zahtjev potvrđena presuda Općinskog suda u Zagrebu od 9. listopada 2003. godine, br. P-2530/95., u sjednici održanoj dana 26. listopada 2005. godine,

r i j e š i o j e:

Revizija tuženice J. S. odbacuje se kao nedopuštena.

Obrazloženje

Presudom i rješenjem Općinskog suda u Zagrebu od 9. listopada 2003. godine, br. P- 2530/95. odlučeno je:

"I. I-tuženik F.d.o.o. i II-tuženica J. S. dužni su solidarno platiti:

I-tužiteljici G. L. iznos od 2.812,10 EUR sa kamatom po stopi koju je Zagrebačka banka d.d. Zagreb, plaćala na devizne štedne uloge po viđenju u DEM od 16. studenoga 1992. do 31. prosinca 2001. godine, a od 1. siječnja 2002. godine do isplate, po stopi koju ta banka plaća na devizne štedne uloge po viđenju u EUR,

II-tužitelju Š. J. iznos od 4.601,62 EUR sa kamatom po stopi koju je Zagrebačka banka d.d. Zagreb plaćala na devizne štedne uloge po viđenju u DEM od 18. studenoga 1992. do 31. prosinca 2001. godine, a od 1. siječnja 2002. godine do isplate po stopi koju ta banka plaća na devizne štedne uloge po viđenju u EUR,

III-tužitelju G. Z. iznos od 3.067,75 EUR sa kamatom po stopi koju je Zagrebačka banka d.d. Zagreb plaćala na devizne štedne uloge po viđenju u DEM od 18.studenoga 1992. do 31. prosinca 2001. godine, a od 1. siječnja 2002. godine do isplate, po stopi koju ta banka plaća na devizne štedne uloge po viđenju u EUR,

IV-tužiteljici M. M. iznos od 3.630,17 EUR sa kamatom po stopi koju je Zagrebačka banka d.d. Zagreb plaćala na devizne štedne uloge po viđenju u DEM od 23. listopada 1992. do 31. prosinca 2001. godine, a od 1. siječnja 2002. godine do isplate, po stopi koju ta banka plaća na devizne štedne uloge po viđenju u EUR,

V-tužitelju R. F. iznos od 10.225,83 EUR sa kamatom po stopi koju je Zagrebačka banka d.d. Zagreb plaćala na devizne štedne uloge po viđenju u DEM od 20. studenoga 1992. do 31. prosinca 2001. godine, a od 1. siječnja 2002. godine do isplate, po stopi koju ta banka plaća na devizne štedne uloge po viđenju u EUR,

VI-tužitelju B. J. iznos od 2.556,45 EUR sa kamatom po stopi koju je Zagrebačka banka d.d. Zagreb plaćala na devizne štedne uloge po viđenju u DEM od 16. studenoga 1992. do 31. prosinca 2001. godine, a od 1. siječnja 2002. godine do isplate, po stopi koju ta banka plaća na devizne štedne uloge po viđenju u EUR,

VIII-tužiteljici K. V. iznos od 1.815,08 EUR sa kamatom po stopi koju Zagrebačka banka d.d. Zagreb plaća na devizne štedne uloge po viđenju u DEM od 7. studenoga 1992. do 31. prosinca 2001. godine, a od 1. siječnja 2002. godine do isplate, po stopi koju ta banka plaća na devizne štedne uloge po viđenju EUR,

IX-tužitelju K. A. iznos od 1.815,08 EUR sa kamatom po stopi koju je Zagrebačka banka d.d. Zagreb plaćala na devizne štedne uloge po viđenju u DEM od 2. studenoga 1992. do 31. prosinca 2001. godine, a od 1. siječnja 2002. godine do isplate, po stopi koju ta banka plaća na devizne štedne uloge po viđenju u EUR,

X-tužitelju K. S. iznos od 1.815,08 EUR sa kamatom po stopi koju je Zagrebačka banka d.d. Zagreb plaćala na devizne štedne uloge po viđenju u DEM od 5. studenoga 1992. do 31. prosinca 2001. godine, a od 1. siječnja 2002. godine do isplate, po stopi koju ta banka plaća na devizne štedne uloge po viđenju u EUR,

XI-tužiteljici K. A. iznos od 2.045,16 EUR sa kamatom po stopi koju je Zagrebačka banka d.d. Zagreb plaćala na devizne štedne uloge po viđenju u DEM od 17. studenoga 1992. do 31. prosinca 2001. godine, a od 1. siječnja 2002. godine do isplate, po stopi koju ta banka plaća na devizne štedne uloge po viđenju u EUR,

XII-tužiteljici G. D. iznos od 2.556,45 EUR sa kamatom po stopi koju je Zagrebačka banka d.d. Zagreb plaćala na devizne štedne uloge po viđenju u DEM od 21. studenoga 1992. do 31. prosinca 2001. godine, a od 1. siječnja 2002. godine do isplate, po stopi koju ta banka plaća na devizne štedne uloge po viđenju u EUR,

XIII-tužitelju M. I. iznos od 1.994,03 EUR sa kamatom po stopi koju je Zagrebačka banka d.d. Zagreb plaćala na devizne štedne uloge po viđenju u DEM od 22. listopada 1992. do 31. prosinca 2001. godine, a od 1. siječnja 2002. godine do isplate, po stopi koju ta banka plaća na devizne štedne uloge po viđenju u EUR,

XIV-tužitelju N. V. iznos od 5.445,25 EUR sa kamatom po stopi koju je Zagrebačka banka d.d. Zagreb plaćala na devizne štedne uloge po viđenju u DEM od 9. studenoga 1992. do 31. prosinca 2001. godine, a od 1. siječnja 2002. godine do isplate, po stopi koju ta banka plaća na devizne štedne uloge po viđenju u EUR,

čka

XV-tužiteljici P. Z. iznos od 1.815,08 EUR sa kamatom po stopi koju je Zagreba banka d.d. Zagreb plaćala na devizne štedne uloge po viđenju u DEM od 26. listopada 1992. do 31. prosinca 2001. godine, a od 1. siječnja 2002. godine do isplate, po stopi koju ta banka plaća na devizne štedne uloge po viđenju u EUR,

XVI-tužiteljici K. A. iznos od 2.556,45 EUR sa kamatom po stopi koju je Zagrebačka banka d.d. Zagreb plaćala na devizne štedne uloge po viđenju u DEM od 18. studenoga 1992. do 31. prosinca 2001. godine, a od 1. siječnja 2002. godine do isplate, po stopi koju ta banka plaća na devizne štedne uloge po viđenju u EUR,

XVII-tužiteljici B. A. iznos od 2.178,10 EUR sa kamatom po stopi koju je Zagrebačka banka d.d. Zagreb plaćala na devizne štedne uloge po viđenju u DEM od 31. listopada 1992. do 31. prosinca 2001. godine, a od 1. siječnja 2002. godine do isplate, po stopi koju ta banka plaća na devizne štedne uloge po viđenju u EUR,

XVIII-tužiteljici K. N. iznos od 2.206,00 EUR sa kamatom po stopi koju je Zagrebačka banka d.d. Zagreb plaćala na devizne štedne uloge po viđenju u DEM od 10. studenoga 1992. do 31. prosinca 2001. godine, a od 1. siječnja 2002. godine do isplate, po stopi koju ta banka plaća na devizne štedne uloge po viđenju u EUR, te iznos od 1.510,00 EUR sa kamatom po stopi koju je Zagrebačka banka d.d. Zagreb plaćala na devizne štedne uloge po viđenju u DEM od 5. studenoga 1992. do 31. prosinca 2001. godine, a od 1. siječnja 2002. godine do isplate, po stopi koju ta banka plaća na devizne štedne uloge po viđenju u EUR,

XiX-tužitelju K. J. iznos od 4.260,00 USD sa kamatom po stopi koju Zagrebačka banka d.d. Zagreb plaća na devizne štedne uloge po viđenju u USD počev od 9. studenoga 1992. godine, do isplate, te

XX-tužiteljici K. M. iznos od 3.579,00 EUR sa kamatom po stopi koju je Zagrebačka banka d.d. Zagreb plaćala na devizne štedne uloge po viđenju u DEM od 14. studenoga 1992. do 31. prosinca 2001. godine, a od 1. siječnja 2002. godine do isplate, po stopi koju ta banka plaća na devizne štedne uloge po viđenju u EUR,

sve to u protuvrijednosti u kunama prema srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan isplate, kao i nadoknaditi im parnični trošak u iznosu do 59.582,41 kn, sve u roku od 15 dana.

II. Odbija se preostali dio tužbenog zahtjeva I-tužiteljice za isplatu daljnjih 7,90 EUR, II-tužitelja za isplatu daljnjih 13,38 EUR, III-tužitelja za isplatu daljnjih 8,25 EUR, IV- tužiteljice za isplatu daljnjih 10,83 EUR, V-tužitelja za isplatu daljnjih 30,17 EUR, VI- tužitelja za isplatu daljnjih 7,55 EUR, VIII-tužiteljice za isplatu daljnjih 4,92 EUR, IX- tužitelja za isplatu daljnjih 547,92 EUR, X-tužitelja za isplatu daljnjih 4,92 EUR, XI- tužiteljice za isplatu daljnjih 5,84 EUR, XII-tužiteljice za isplatu daljnjih 7,55 EUR, XIII- tužitelja za isplatu daljnjih 3.081,97 EUR, XIV-tužitelja za isplatu daljnjih 15,75 EUR, XV- tužiteljice za isplatu daljnjih 4,92 EUR, XVI-tužiteljice za isplatu daljnjih 7,55 EUR, XVII- tužiteljice za isplatu daljnjih 26,90 EUR, XiX-tužitelja za isplatu daljnjih 1.740USD i XX- tužiteljice za isplatu daljnjih 8,00 EUR, sve to zajedno sa zatraženom kamatom te sve u protuvrijednosti u kunama prema srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan isplate.

r i j e š i o j e:

I. Tužba je povučena od strane VII tužitelja Č. S. u cijelosti u odnosu na I i II- tuženike.

II. I-tužiteljica G. L., IV-tužiteljica M. M., VI-tužitelj B. J., VII-tužitelj Č. S., VIII- tužiteljica K. V., IX-tužitelj K. A., X-tužitelj K. S., XI-tužiteljica K. A., XII-tužiteljica G. D., XIII-tužitelj M. I., XV-tužiteljica P. Z., XVI-tužiteljica K. A., XVII-tužiteljica B. A. i XVIII- tužiteljica K. N. oslobađaju se od plaćanja sudskih pristojbi u ovome postupku.

III. Odbija se prijedlog II-tužitelja Š. J., III-tužitelja G. Z., V-tužitelja R. F., XIV- tužitelja N. V., XIX-tužitelja K. J. i XX-tužiteljice K. M., da ih se oslobodi od plaćanja sudskih pristojbi u ovome postupku."

Presudom Županijskog suda u Zagrebu od 22. veljače 2005. godine, br. Gž-1030/04. odbijena je žalba tuženice J. S. kao neosnovana i u dijelu u kojem je prihvaćen tužbeni zahtjev u odnosu na tu tuženicu prvostupanjska presuda potvrđena.

Protiv dijela ove pravomoćne drugostupanjske presude kojim je odbijena žalba tuženice J. S. ista je izjavila reviziju zbog pogrešne primjene materijalnog prava i predložila da sud reviziju prihvati i pobijane presude preinači tako da odbije tužbene zahtjeve tužitelja kao neosnovane, a podredno da pobijanu presudu ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Pravovremenu i potpunu reviziju tuženice J. S. prvostupanjski sud dostavio je, primjenom čl. 390. st. 1. Zakona o parničnom postupku (“Narodne novine”, broj 53/91, 91/92, 112/99 – dalje ZPP), na odgovor punomoćniku tužitelja odvjetnici L. N. i na izjašnjenje nadležnom državnom odvjetniku.

Tužitelji nisu odgovorila na izjavljenu reviziju, niti se o istoj izjasnio Državni odvjetnik Republike Hrvatske.

Revizija nije dopuštena.

U ovoj su pravnoj stvari pobijanim dijelom prvostupanjske presude prihvaćeni tužbeni zahtjevi tužitelja u odnosu na revidenticu tako da je revidentici naloženo da tužiteljima poimence isplati u izreci prvostupanjske presude naznačene iznose stranih sredstava (EUR) u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan isplate s time da je tužba podnesena 28. ožujka 1995. godine, a glavna rasprava zaključena 9. listopada 2003. godine.

Tužbenim zahtjevom tužitelji traže povrat sredstava koja su tužitelji tuženiku F. d.o.o. financijskom marketingu kao pojedinačni ulagači kako bi tuženik F. d.o.o. mogao zaključiti ugovore o zajmu, a zajmoprimcima koje će tuženik pronaći.

Radi ocjene dopuštenosti revizije treba u ovoj pravnoj stvari primjenom čl. 284. st. 5. Zakona o izmjenama i dopunama ZPP (“Narodne novine”, broj 117/03) primijeniti odredbu čl. 382. ZPP-a noveliranog Zakona o izmjenama i dopunama ZPP (“Narodne novine”, broj 112/99).

Odredbom čl. 4. st. 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku (“Narodne novine”, broj 112/99 – dalje ZIDZPP) koji je stupio na snagu 6. studenoga 1999. godine, izmijenjena je odredba čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku (“Narodne novine”, broj 53/91, 91/92 – dalje ZPP) tako da u imovinskopravnim sporovima u kojima se tužbeni zahtjev odnosi na potraživanje u novcu, predaju stvari ili izvršenje kakve druge činidbe, revizija nije dopuštena ako vrijednost predmeta spora pobijanog dijela pravomoćne presude ne prelazi 100.000,00 kn.

U smislu čl. 10. st. 3. ZIDZPP o reviziji izjavljenoj protiv pravomoćne odluke drugostupanjskog suda koja je donesena nakon stupanja na snagu toga Zakona, rješavat će se po tom Zakonu.

U ovom sporu drugostupanjska presuda donesena je 9. listopada 2003. godine, dakle nakon stupanja na snagu ZIDZPP, pa je za dopuštenost revizije mjerodavna vrijednost predmeta spora po izmijenjenoj odredbi čl. 382. st. 2. ZPP, dakle koja prelazi 100.000,00 kn. U ovoj pravnoj stvari vrijednost predmeta spora u odnosu na svakog od tužitelja posebno u dijelu u kojem je prihvaćen tužbeni zahtjev tog tužitelja ne prelazi iznos od 100.000,00 kn.

Ovo iz razloga što u slučaju kada je predmet tužbenog zahtjeva isplata stranog sredstva plaćanja pa makar i u kunskoj protuvrijednosti na dan plaćanja, vrijednost predmeta spora utvrđuje se prema tečaju strane valute u odnosu na domaću valutu u vrijeme podnošenja tužbe 28. ožujka 1995. godine (DEM sada EUR u kune). Opće je poznato da iznosi EUR-a u kojima su prihvaćeni samostalni tužbeni zahtjevi svakog od tužitelja u vrijeme podnošenja tužbe ne prelaze iznos od 100.000,00 kn.

S obzirom da vrijednost predmeta spora pobijanog dijela presude ne prelazi 100.000,00 kn, to je revizija tuženice J. S. nedopuštena, pa je primjenom čl. 392. ZPP-a kao nedopuštena odbačena.

U Zagrebu, 26. listopada 2005.

Predsjednica vijeća:

Katarina Buljan, v.r.