Legislator Case Law & Legislation
Rev-2852/1998-2 AI generated

Croatian Supreme Court partially allows appeal, reducing pain damages from 18k to 12k kn while upholding other awards.

Case Number Rev-2852/1998-2
Court / Authority
Jurisdiction Croatia (HR)
Decision Date
Outcome Partially Allowed

Legislator summary

AI generated

The Supreme Court of Croatia partially accepted the defendant's appeal against a lower court ruling awarding non-material damages for physical pain. The court found the causal link between a 1972 traffic accident and a 1991 meningitis infection established, but deemed the original 18,000 kn award for physical pain excessive. Consequently, the judgment was amended to reduce the pain compensation to 12,000 kn, while the awards for fear and mental suffering remained valid.

Legislator headnote

AI generated

čl. 200. ZOO; čl. 395. st. 1. ZPP: The Supreme Court may amend lower court judgments on appeal if the awarded compensation for non-material damage, specifically for physical pain, is deemed disproportionate to the circumstances and exceeds the appropriate amount under the Obligations Act.

Keywords

AI generated
non-material damage compensation physical pain damages proportionality of damages appeal amendment causal link in tort ZOO obligations act ZPP civil procedure

Cited Legislation

AI generated

Need to analyze how this precedent applies to your matter?

Cross-reference this judgment against statutes, commentaries, and subsequent citing case law inside Legislator AI.

Open in Legislator →

Full text

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-2852/1998-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Ive Grbina, kao predsjednika vijeća, te Miroslave Vekić, Tome Gložinića, Damira Mratovića i mr. sc. Olge Jelčić, kao članova vijeća u pravnoj stvari tužiteljice M. B. iz Z., koju zastupa punomoćnik F. G., odvjetnik u Z., protiv tuženika C. o. d.d. Z., Filijala Z., koga zastupa punomoćnica I. G., dipl. pravnica, radi naknade štete, rješavajući reviziju tuženika izjavljenu protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Zagrebu od 23. lipnja 1998. godine, br. Gž- 5229/98 kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Zagrebu od 21.siječnja 1997. godine, ispravljena rješenjem istog suda od 25. ožujka 1998. godine, br. Pn-7813/94, u sjednici održanoj dana 16. svibnja 2002. godine,

p r e s u d i o j e:

Revizija tuženika C. d.d. djelomično se prihvaća te se preinačuju presuda Županijskog suda u Zagrebu od 23. lipnja 1998. godine broj Gž-5229/98 i presuda Općinskog suda u Zagrebu od 21. siječnja 1997. godine ispravljena rješenjem istog suda od 25. ožujka 1998. godine, broj Pn-7813/94 tako da je tuženik dužan tužiteljici za pretrpljene fizičke bolove umjesto iznosa od 18.000,00 kn isplatiti iznos od 12.000,00 kn, odnosno ukupno 102.000,00 kn, te joj naknaditi parnični trošak u iznosu od 7.000,00 kn u roku od 15 dana, a odbija se tužbeni zahtjev za daljnjih 6.000,00 kn. U preostalom dijelu revizija tuženika odbija se kao neosnovana.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom naloženo je tuženiku C. d.d. iz Z. da plati tužiteljici M.B. iz Z. iznos od 108.000,00 kn sa zateznom kamatom tekućom na taj iznos po osnovi čl. 1. Uredbe o visini zatezne kamate počev od 9. svibnja 1997. godine do isplate, kao i da joj nadoknadi parnični trošak u iznosu od 7.652,00 kn u roku od 15 dana. Tuženiku je nadalje naloženo da plati tužiteljici M.B. iz Z. na ime izgubljene zarade iznose navedene u drugom stavku izreke te presude s odgovarajućim kamatama. Tužbeni zahtjev je odbijen za iznos od 158.000,00 kn s pripadajućim kamatama.

Drugostupanjskom presudom potvrđena je prvostupanjska presuda u cijelosti.

Tuženik je izjavio reviziju zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava uz prijedlog da se nižestupanjske presude ukinu i predmet vrati na ponovo suđenje ili preinače.

Na reviziju nije odgovoreno niti se je nadležni državni odvjetnik o njoj izjasnio. Revizija je djelomično osnovana.

U dosadašnjem postupku je utvrđeno da postoji posljedično uzročna veza između tjelesne ozljede koju je tužiteljica zadobila u prometnoj nezgodi 13. studenog 1972. godine i gnojnog meningitisa od kojeg je oboljela 1991. godine. Zbog ovog oboljenja i u svezi s njegovim liječenjem tužiteljica da je trpjela fizičke bolove jakog intenziteta oko 14 dana, srednje jakosti 30 dana i slabe oko 30 dana, također i strah jakog intenziteta 4-6 dana, srednjeg 15-18 dana i slabog intenziteta 4 mjeseca. Posljedica oboljenja da je daljnje trajno smanjenje životne aktivnosti za 35%, zbog čega da tužiteljica trpi duševne bolove. Za pretrpljenu nematerijalnu štetu tužiteljici je dosuđena novčana naknada i to za pretrpljene fizičke bolove 18.000,00 kn, za strah 10.000,00 kn i za duševne bolove zbog smanjenja životne aktivnosti 80.000,00 kn. Tužiteljici je dosuđena naknada štete na ime izgubljene zarade od 1. lipnja 1991. do 1. kolovoza 1993. godine.

Neosnovana je tvrdnja u reviziji da je drugostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka time što se nije očitovao na žalbeni navod glede propusta prvostupanjskog suda da izvrši uvid u predmet prvostupanjskog suda Pn-1676/73. Naime, s obzirom da je prvostupanjski sud u potpunosti utvrdio sve činjenice u pogledu postojanja uzročno posljedične veze između ozljeđivanja tužiteljice u prometnoj nezgodi 1972. godine i njenog oboljenja 1991. godine, propust drugostupanjskog suda bez ikakvog je značaja za presuđenje u ovoj pravnoj stvari. Budući da u postupku nije učinjena ni povreda iz čl. 354. st. 2. toč. 10. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine 53/91, 91/92, 112/99; dalje ZPP) na koju revizijski sud pazi po službenoj dužnosti (čl.386. ZPP), nije ostvaren revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka.

Suprotno navodima revidenta pravilno je stajalište nižestupanjskih sudova da nije nastupila zastara tražbine tužiteljice. Prema odredbi čl. 376. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 53/91, 73/91, 3/94, 7/96, 112/99; dalje ZOO) potraživanje naknade uzrokovane štete zastarijeva za tri godine od kada je oštećenik doznao za štetu i za osobu koja je štetu učinila, što znači da je nebitno za tijek zastare kada je tužiteljica ozljeđena u prometnoj nezgodi, već kada je nastupila daljnja posljedica ranijeg ozljeđivanja tj. oboljenje tužiteljice 1991. godine te kada je ona saznala za tu štetu i njezin opseg i od tada je počeo teći zastarni rok za ovu štetu.

Navod tuženika da iznosi novčane naknade na nematerijalnu štetu ne predstavljaju pravičnu naknadu, samo je djelomično osnovan i to ukoliko se odnosi na novčanu naknadu za pretrpljene fizičke bolove, jer po stajalištu ovoga suda primjerena naknada s obzirom na sve utvrđene okolnosti o kojima temeljem čl. 200. ZOO ovisi naknada za ovaj oblik štete je 12.000,00 kn, zbog čega su u tom dijelu preinačene nižestupanjske presude temeljem čl. 395. st. 1 ZPP.

Međutim, novčana naknada za preostale oblike nematerijalne i materijalne štete dosuđena je u skladu s odredbom čl. 200. ZOO odnosno čl. 195. st. 1. ZOO. Iz navedenih razloga u tom je dijelu odbijena revizija tuženika kao neosnovana temeljem čl. 393. ZPP.

Tvrdnja revidenta da u postupku nije pravilno označena vrijednost predmeta spora, pa da nisu točno obračunati troškovi parničnog postupka je iznesena paušalno i neargumentirano, zbog čega se ne može prihvatiti.

Budući je revizija djelomično osnovana trebalo je u skladu s odredbom čl. 166. st. 2. ZPP preinačiti odluku o parničnom trošku u srazmjeru s uspjehom tužiteljice u parnici i revizije tuženika.

U Zagrebu, 16. svibnja 2002. godine

Predsjednik vijeća:

dr. Ivo Grbin, v. r.