Revr-368/2011-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Broj: Revr 368/11-2

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu po sutkinji Viktoriji Lovrić u pravnoj stvari tužitelja M. T. iz M. N., zastupanog po punomoćniku M. V., odvjetniku u N. protiv tuženika S. I. d.o.o. N., zastupanog po zakonskom zastupniku prokuristu V. B., radi isplate, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Osijeku posl. br. Gž-22/11-2 od 3. veljače 2011. kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Našicama, posl. br. P-335/10-11 od 26. studenoga 2010., 25. svibnja 2011.,

r i j e š i o j e:

Revizija tužitelja odbacuje se kao nedopuštena.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom naloženo je tuženiku da tužitelju isplati 89.732,98 kn sa zateznom kamatom od 9. srpnja 2010. do isplate i da mu naknadi parnični trošak u iznosu 4.920,00 kn.

Drugostupanjskom presudom preinačena je prvostupanjska presuda i odbijen je tužbeni zahtjev.

Protiv drugostupanjske presude tužitelj je podnio reviziju pozivom na odredbu čl. 382. st. 1. i 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08 i 123/08 – dalje: ZPP) koja odredba se u ovom postupku primjenjuje na temelju odredbe čl. 52. st. 4. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 84/08 i 123/08) i predlaže preinačiti drugostupanjsku presudu.

Odgovor na reviziju nije podnesen.

Revizija je nedopuštena.

Prema odredbi čl. 382. st. 1. t. 1. ZPP stranka može podnijeti reviziju ako vrijednost predmeta spora pobijanog dijela presude prelazi 100.000,00 kn.

Vrijednost predmeta spora pobijanog dijela presude iznosi 89.732,98 kn pa ne prelazi vrijednosni kriterij za dopuštenost revizije iz čl. 382. st. 1. t. 1. ZPP.

Revizija tužitelja osim što nije dopuštena po čl. 382. st. 1. t. 1., nije dopuštena ni po čl. 382. st. 2. ZPP.

Odredbom čl. 382. st. 2. ZPP propisano je da u slučajevima u kojima je ne mogu podnijeti prema odredbi čl. 382. st. 1. ZPP, a kojom je uređen institut redovne revizije, stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude (izvanrednu reviziju) ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana, primjerice:

1. ako o tom pitanju revizijski sud još uvijek nije zauzeo shvaćanje odlučujući u pojedinim predmetima ili na odjelskoj ili općoj sjednici, a riječ je o pitanju o kojem postoji različita praksa drugostupanjskih sudova,

2. ako o tom pitanju revizijski sud još uvijek nije zauzeo shvaćanje, a moglo bi se očekivati da bi u praksi drugostupanjski sudovi o njemu mogli imati različita shvaćanja, npr. zbog mogućnosti različitog tumačenja zakonskih odredbi,

3. ako je o tom pitanju revizijski sud već zauzeo shvaćanje ali je odluka drugostupanjskog suda utemeljena na shvaćanju koje nije podudarno s tim shvaćanjem,

4. ako je o tom pitanju revizijski sud već zauzeo shvaćanje i presuda se drugostupanjskoga suda temelji na tom shvaćanju, ali bi - osobito uvažavajući razloge iznijete tijekom prethodnoga prvostupanjskoga i žalbenog postupka, zbog promjene u pravnom sustavu uvjetovane novim zakonodavstvom ili međunarodnim sporazumima te odlukom Ustavnoga suda Republike Hrvatske ili Europskoga suda za ljudska prava – trebalo preispitati sudsku praksu.

Prema stavku 3. toga članka, u takvoj reviziji stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg je reviziju podnijela i izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana.

Tužitelj, osim što je u reviziji naznačio da je podnosi kao izvanrednu, nije u reviziji određeno naznačio radi kojih pravnih pitanja podnosi reviziju, koja bi bila važna ne samo za odluku o ovom sporu, nego i za jedinstvenu primjenu zakona i ravnopravnosti građana.

Slijedom navedenog valjalo je odbaciti reviziju tužitelja na temelju odredbe čl. 392. st. 1. ZPP.

U Zagrebu, 25. svibnja 2011.

Sutkinja:

Viktorija Lovrić, v.r.