Rev-2815/1994-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 2815/1994-2

P R E S U D A

U IME REPUBLIKE HRVATSKE!

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Stanka Jesenkovića kao predsjednika vijeća, te Đorđa Bjegovića, Radomire Felicijan Maoduš, Borisa Guttmanna i Stanislava Plazonića kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice M.T. iz T., koju zastupa punomoćnik P.M., odvjetnik iz Đ., protiv tuženika V.F. iz T. koga zastupa punomoćnik T.I., odvjetnik iz V., radi raskida ugovora, rješavajući reviziju tužiteljice izjavljenu protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Osijeku od dana 3. ožujka 1994. godine broj Gž-469/94 kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Đakovu od dana 30. studenog 1993. godine broj

P-229/93, u sjednici održanoj dana 27. listopada 1994.,

p r e s u d i o j e:

Revizija tužiteljice izjavljena protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Osijeku od dana 3. ožujka 1994. broj Gž-469/94, odbija se kao neosnovana.

O b r a z l o ž e n j e

Presudom suda drugog stupnja odbijena je žalba tužiteljice kao neosnovana i potvrđena presuda suda prvog stupnja koja glasi:

Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice koji glasi:

"Raskida se ugovor o dosmrtnom uzdržavanju zaključen dana 7. svibnja 1984.g. između tužiteljice T.M. iz T., kao primatelja uzdržavanja i tuženika F.V. iz T., kao davatelja uzdržavanja, pa se slijedom toga uspostavlja ranije zemljišno-knjižno stanje u odnosu na dio nekretnina iz zk.ul.br.384. k.o. T. od 509/2520 dijela uknjiženog na tuženika F.V. i to kč.br.412 kuća i dvor sa 349 čhv. i kč.br.413 oranica S. sa 678 čhv. - te na nekretninama iz zk.ul.br.383 k.o. T. na dijelu tuženika F.V. od 1/2 dijela i to kč.br.401 oranica S. sa 102 čhv. kč.br.402 oranica S. sa 86 čhv.

pa će se navedene nekretnine temeljem ove presude uknjižiti na tužiteljicu T.M. i tako uspostaviti ranije zemljišno-knjižno stanje, a tuženik je dužan naknaditi troškove parničnog postupka, sve to u roku od 15 dana pod prijetnjom izvršenja."

Protiv ove pravomoćne presude reviziju izjavljuje tužiteljica zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka te zbog pogrešne primjene materijalnog prava uz prijedlog da ovaj sud pobijanu presudu preinači i udovolji tužbenom zahtjevu, odnosno da ukine pobijane presude i cijeli predmet dostavi na ponovno raspravljanje i odlučivanje prvostupanjskom sudu.

U smislu odredbe iz čl. 390. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91 i 91/92, u daljnjem tekstu:ZPP) sud prvog stupnja reviziju tužiteljice dostavlja tuženiku i nadležnom državnom odvjetniku.

Tuženik ne odgovara na reviziju tužiteljice, a Državni odvjetnik Republike Hrvatske se o istoj ne izjašnjava.

Revizija nije osnovana.

Predmet spora je zahtjev za raskid ugovora o doživotnom uzdržavanju koji je zaključen dana 7. svibnja 1984. godine između tužiteljice u ovoj parnici kao primatelja uzdržavanja i tuženika Franje Vuk kao jednog od dvojice davatelja uzdržavanja, zbog neizvršavanja ugovorom o doživotnom uzdržavanju preuzetih obaveza.

Sudovi su zaključili da ne postoje pretpostavke za raskid ugovora o doživotnom uzdržavanju od dana 7. svibnja 1984. godine (čl. 125. Zakona o nasljeđivanju - "Narodne novine", broj 52/71 i 47/78), jer da je tuženik i dalje voljan ispunjavati svoju obavezu ali da tužiteljica odbija primati od njega uzdržavanje. "Stranke da ne kontaktiraju," ali njihov "zajednički život da nije nepodnošljiv".

Revident - tužiteljica osporava utvrđenja i iznesenu ocjenu nižestupanjskih sudova u pogledu (ne) postojanja pretpostavki za raskid ugovora.

Ne upuštajući se u ispitivanje ovih revizijskih navoda, istači je da su sudovi valjano odbili zahtjev tužiteljice ali iz drugih razloga.

Naime, ugovor o doživotnom uzdržavanju zaključen je dana 7. svibnja 1984. godine između tužiteljice kao primatelja uzdržavanja i tuženika i njegove supruge, unuke tužiteljice V.K. koji predstavljaju zajedno drugu stranu kao davaoca uzdržavanja. Ugovor o doživotnom uzdržavanju stoga je u konkretnom slučaju po svojoj pravnoj prirodi jedinstveni pravni posao u odnosu na oba davatelja uzdržavanja. To znači da primatelj uzdržavanja ne može tražiti raskid ugovora zbog neizvršavanja obaveze davatelja uzdržavanja kada tu obavezu izvršava makar i jedan od davatelja uzdržavanja, dakle, a što je bitno, kada primatelj uzdržavanja nije uskraćen u svom uzdržavanju.

Stoga kada i iz navoda same tužiteljice pa i u reviziji, a koje navode nitko ne dovodi u sumnju, proizlazi da joj "uzdržavanje daje unuka V.K., a tuženik ništa ne doprinosi" tada se nameće zaključak da se ugovor o uzdržavanju u odnosu na tužiteljicu izvršava, pa makar i od jednog davatelja uzdržavanja, njene unuke V.K. Stoga je valjanom primjenom materijalnog prava osnovano odbijen zahtjev tužiteljice kao primateljice uzdržavanja za raskid ugovora o doživotnom uzdržavanju iz razloga neizvršavanja ugovora od strane jednog (od dvoje) davatelja uzdržavanja.

Stoga slijedi da nema osnova revizijskim navodima, a kako ovaj sud ispitujući pobijanu presudu kao i postupak koji je prethodio njenom donošenju nije našao da bi bila počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 10. ZPP, na koju povredu ovaj revizijski sud pazi po službenoj dužnosti (čl. 386. ZPP) to je reviziju tužiteljice valjalo odbiti kao neosnovanu.

Stoga je odlučeno kao u dispozitivu presude.

U Zagrebu, 27. listopada 1994.

Predsjednik vijeća:

Stanko Jesenković, v.r.