Gž R-358/2011-2 · Županijski sud u Zagrebu

Poslovni broj 10 Gžr-358/11-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, Dubravke Migotti Gajski, kao predsjednika vijeća, suca izvjestitelja Antonete Valentić i Vlatke Fresl Tomašević, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja mr.sc. I. B. iz Z., …, kojeg zastupa punomoćnik B. M., odvjetnik u Z., protiv tuženika C. osiguranje d.d., Z., …, koga zastupa punomoćnica V. K., odvjetnica u Z., radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužitelja, izjavljenoj protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr-24228/04-43 od 09. prosinca 2010., u sjednici vijeća održanoj dana 25. rujna 2012.,

p r e s u d i o j e

Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje se presuda pod točkom I. izreke Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr-24228/04-43 od 09. prosinca 2010. u dijelu kojim je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja pod st. I. toč. I. izreke.

r i j e š i o j e

Ukida se presuda pod točkom I. izreke Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr-24228/04-43 od 09. prosinca 2010. u pobijanom dijelu kojim je tužbeni zahtjev odbijen pod st. I. toč. II., III. i IV., te pod st. II. izreke presude i predmet se vraća istom sudu na ponovno suđenje u tim dijelovima.

O troškovima postupka u povodu pravnog lijeka, odlučit će se u konačnoj odluci.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom pod st. I. izreke odbijen je tužbeni zahtjev, koji glasi: "I. Utvrđuje se da je tuženik diskriminirao tužitelja jer mu u listopadu i studenom 2004. nije omogućio kandidiranje i zapošljavanje za radna mjesta direktor sektora prodaje i marketinga, radno mjesto direktor službe za upravljanje procesima prodaje osiguranja ili kojem drugom radnom mjestu direktor ili pomoćnik direktora sektora.

II. Utvrđuje se da tuženikova odluka o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu s ponudom izmijenjenog Ugovora broj 4261/2004 od 02. studenoga 2004. nije dopuštena i da radni odnos zasnovan Ugovorom o radu broj 99/011/04 od 07. svibnja 2003. nije prestao.

III. Nalaže se tuženiku da tužitelja vrati na radno mjesto direktor Službe za odnose s korporativnim klijentima u Sektoru za prodaju, nabavu i marketing, ili na radno mjesto direktor drugog sektora ili službe ili na radno mjesto pomoćnik direktora sektora te da mu isplaćuje plaću utvrđenu Ugovorom o radu broj 99/011/04 od 07. svibnja 2003.

IV. Nalaže se tužitelju da tuženiku na ime parničnog troška isplati 7.380,00 kn u roku od 8 dana."

Pod st. II. izreke presude naloženo je tužitelju isplatiti tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 7.380,00 kn.

Presudu pobija tužitelj zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, predlažući pobijanu presudu ukinuti i predmet vratiti na ponovno suđenje, uz naknadu troškova žalbe.

Tuženik u odgovoru na žalbu tužitelja poriče žalbene navode i predlaže žalbu odbiti kao neosnovanu, uz naknadu troškova odgovora na žalbu.

Žalba je djelomično osnovana.

Predmet spora je zahtjev za zaštitu prava utvrđenjem nedopuštenosti odluke o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu s ponudom izmijenjenog ugovora i utvrđenje da radni odnos prema Ugovoru o radu od 07. svibnja 2003. nije prestao. Prvostupanjski sud je odbio tužbeni zahtjev, uz obrazloženje u bitnom da tužitelj nije diskriminiran postupkom tuženika, da se tuženik nije savjetovao sa sindikalnim povjerenikom o namjeravanom otkazu tužitelju, ali se savjetovao sa Granskim sindikatom u osiguranju Hrvatske, koje je sindikalno tijelo većeg značaja, pa je time postupio sukladno Zakonu o radu ("Narodne novine", br. 38/95, 54/95, 65/95, 17/01, 82/01, 114/03 i 142/03 - dalje: ZR), da tuženik nije bio dužan raspisati natječaj za radno mjesto direktora sektora, da je zbog nove sistematizacije radnih mjesta tuženik morao otkazati ugovore svojim zaposlenicima i ponuditi im nove ugovore o radu sukladno novim Pravilnicima o sistematizaciji radnih mjesta, te je sud prvog stupnja zaključio da je neosnovan zahtjev kojim se traži utvrđenje nedopuštenosti pobijane odluke i vraćanje tužitelja na radno mjesto prema Ugovoru o radu od 07. svibnja 2003.

Neosnovano tužitelj inzistira na tvrdnji da ga je tuženik diskriminirao, jer mu nije omogućio natjecanje za radna mjesta direktora sektora za marketing i direktora za upravljanje procesom prodaje, a za ta radna mjesta je tuženik sklopio Ugovor o radu sa K. J. i B. I..

U prvostupanjskom postupku pravilno je utvrđeno, da tuženik nije bio dužan raspisati natječaj za navedena radna mjesta, pa nije mogao onemogućiti tužitelja za natjecanje za radna mjesta direktora sektora za marketing i direktora za upravljanje procesom prodaje, da su tužitelj, I. B. i J. K., ispunjavali formalne uvjete za navedena radna mjesta, a tuženik kao poslodavac je ovlašten odrediti kojem će zaposleniku ponuditi radno mjesto za koje smatra da će ga dobro obavljati, da poslodavac ima autonomno pravo odlučiti o sistematizaciji radnih mjesta i visini plaće za pojedino radno mjesto, da je poslodavac tužitelju ponudio radno mjesto u skladu s njegovom stručnom spremom i temeljem navedenog utvrđenja, prvostupanjski sud zaključuje da time što je tužitelju ponuđeno radno mjesto šefa odjela za odnose s korporativnim klijentima, a tužitelj smatra da mu je trebalo ponuditi ugovor o radu za radno mjesto direktora prodaje i marketinga ili radno mjesto direktora za upravljanje procesima prodaje osiguranja ili bilo koje drugo direktorsko radno mjesto, tužitelj nije doveden u nepovoljniji položaj u odnosu na radnike raspoređene na radna mjesta za koja tužitelj smatra da su njemu trebala biti ponuđena, jer poslodavac ima pravo odlučivati koje će radno mjesto ponuditi tužitelju, stoga smatra da tužitelj nije diskriminiran postupanjem tuženika.

Odredbom čl. 2. st. 1. ZR zabranjena je izravna ili neizravna diskriminacija osobe koja traži zaposlenje i koja se zaposli na osnovi rase, boje kože, spola, spolnog opredjeljenja, bračnog stanja, porodičnih obveza, dobi, jezika, vjere, političkog ili drugog uvjerenja, nacionalnog ili socijalnog podrijetla, imovnog stanja, rođenja, društvenog položaja, članstva ili nečlanstva u političkoj stranci, članstva ili nečlanstva u sindikatu te tjelesnih ili duševnih poteškoća. Odredbama st. 2. i 3. istog članka diskriminacija, bilo izravna, bilo neizravna, određena je kao protupravno pravljenje razlike (stavljanje u nepovoljniji položaj) između osoba koje su u usporedivoj pravnoj situaciji.

Dakle, pretpostavke za pružanje sudske zaštite zbog diskriminacije su postojanje osnove diskriminacije i nejednako postupanje.

Kako nisu utvrđene pretpostavke za pružanje sudske zaštite tužitelju zbog diskriminacije, valjano je prvostupanjski sud odbio tužbeni zahtjev kao neosnovan u tom dijelu.

Slijedom navedenog, temeljem čl. 368. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08 i 57/11 - dalje: ZPP) odlučeno je kao u izreci ove presude.

Međutim, osnovano žalitelj prigovara da tuženik podatke o namjeravanoj odluci otkazivanja Ugovora o radu nije dostavio sindikalnom povjereniku, čime je postupio protivno odredbi čl. 145. st. 1. i 4. ZR, i slijedom čega je temeljem odredbe čl. 145. st. 11. ZR pobijana odluka ništava.

U konkretnom slučaju tuženik svoju obavijest o namjeravanom uvjetovanom otkazu ugovora o radu nije dostavio sindikalnom povjereniku, što mu je bila dužnost, pa je stoga odluka tuženika o otkazu ugovora o radu dana tužitelju ništava. Svoju obvezu savjetovanja tuženik nije ispunio time što je obavijest dostavio Granskom sindikatu zaposlenika.

Iz navedenog, suprotno utvrđenju prvostupanjskog suda, proizlazilo bi da je tuženik postupio nezakonito i da je njegova odluka o otkazu ništava (čl. 145. st. 11. ZR).

Kako je sud prvog stupnja odluku temeljio na utvrđenju da se tuženik sukladno zakonskim odredbama savjetovao sa sindikatom, a koje je utvrđenje, kako je naprijed navedeno, pogrešno, to je činjenično stanje odlučno za pravilnu primjenu materijalnog prava u ovoj pravnoj stvari ostalo pogrešno i nepotpuno utvrđeno.

Slijedom iznesenog, valjalo je temeljem odredbe čl. 370. ZPP ukinuti pobijanu presudu u dijelu kako je označeno u izreci rješenja i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje u tim dijelovima.

U ponovljenom postupku sud prvog stupnja raspravit će opravdanost razloga za otkaz i ostalih zahtjeva tužitelja, te donijeti novu zakonitu odluku.

O troškovima postupka u povodu pravnog lijeka, odlučit će se u konačnoj odluci (čl. 166. st. 3. ZPP).

U Zagrebu 25. rujna 2012.

Predsjednik vijeća:

Dubravka Migotti Gajski, v.r.