Rev-835/1997-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-835/1997-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Stanka Jesenkovića, kao predsjednika vijeća, te Vladimira Drakulića, Damira Mratovića, dr. Ivana Kaladića i Davorke Lukanović-Ivanišević, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja P. I. iz I. G., koga zastupa S. S.-M., odvjetnica u I. G., protiv tuženika C. o. d.d. Z., koga zastupa punomoćnik T. Š., odvjetnik u I. G., radi naknade štete, rješavajući reviziju tužitelja izjavljenu protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Sisku od 31. listopada 1996. godine, br. Gž-620/96, kojom je djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Ivanić Gradu od 3. listopada 1995. godine, br. P-787/94-8, u sjednici održanoj dana 26. rujna 2000. godine,

p r e s u d i o j e :

Revizija tužitelja odbija se kao neosnovana.

Tuženiku se ne dosuđuje naknada troška odgovora na reviziju.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom obvezan je tuženik platiti tužitelju na ime naknade štete 13.636,50 kn sa zateznim kamatama, a preostali dio tužbenog zahtjeva je odbijen, te je odlučeno da svaka stranka snosi svoje parnične troškove.

Drugostupanjskom presudom djelomično je preinačena prvostupanjska presuda prihvaćanjem tužbenog zahtjeva do iznosa od 24.301,80 kn sa kamatama, a preostali dio tužbenog zahtjeva je odbijen, te je tuženik obvezan tužitelju naknaditi parnične troškove u iznosu od 3.000,00 kn. Protiv pravomoćne drugostupanjske presude u dijelu kojim je tužbeni zahtjev djelomično odbijen, pravovremenu, dopuštenu i potpunu reviziju izjavio je tužitelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da se ukine i predmet vrati na ponovni postupak ili da se preinači dosuđenjem preostalog dijela tužbenog zahtjeva uz naknadu svih troškova postupka.

Tuženik je u odgovoru na reviziju osporio osnovanost revizijskih navoda i predložio da se revizija odbije kao neosnovana, a njemu dosudi naknada troška odgovora na reviziju.

Nadležni državni odvjetnik se o reviziji nije izjasnio.

Revizija nije osnovana.

Utvrđeno je da je majka tužitelja P.M. smrtno stradala kao biciklist u prometnoj nesreći 10. travnja 1994. godine, u I.G., u ulici ... kod kućnog br. ..., jer je na nju naletio osobni automobil K.Ž. iz I.G., inozemnih reg. oznaka. P.M. kretala se iz G. ulice u J., a ispred raskisnice je imala prometni znak "obavezno zaustavljanje", kojeg se ona nije pridržavala. Osobni automobil kretao se J. ulicom brzinom od 70 km/h iako je brzina bila ograničena na 40 km/h. Kada je P.M. ušla u raskrižje automobil je bio udaljen od nje 20-21 m, vozač je poduzeo kočenje i skrenuo u lijevo no nije izbjegao sudar vozila, koji bi bio izbjegnut da se automobil kretao brzinom manjom od 45 km/h. Ispred raskrižja u J. ulici postojao je obilježeni pješački prijelaz. Štetni događaj odigrao se tijekom dana, za sunčana vremena.

Prvostupanjski sud smatra da je P.M. štetnom događaju doprinijela u 50% dijela, a drugostupanjski sud je zaključio da njezin doprinos iznosi 40% dijela. S obzirom na okolnosti štetnog događaja prihvatljiv je zaključak drugostupanjskog suda o veličini doprinosa tužiteljeve majke nastanku štetnog događaja.

Utvrđeno je da je tužitelj u vezi majčine smrti imao raznih troškova u vezi sahrane (2.003,00 kn), a trošak podizanja nadgrobnog spomenika bi iznosio 18.500,00 kn, tako materijalna šteta ukupno iznosi 20.503,00 kn.

U vezi majčine smrti tužitelj je trpio duševne boli.

Pravilnom primjenom materijalnog prava (čl. 177. st. 3., čl. 200. st. 1. u vezi čl. 192. st. 1. Zakona o obveznim odnosima - "Narodne novine", broj 53/91, 73/91, 3/94, 7/96 i 112/99 - dalje u tekstu ZOO) je drugostupanjski sud prihvatio tužbeni zahtjev do iznosa od 24.301,80 kn sa zateznim kamatama (čl. 277. st. 1. ZOO) utvrdivši da bi pravična naknada u vezi duševnih boli zbog smrti bliske osobe u punom iznosu trebala iznositi 200.000,00 kn, koliko je tužitelj istaknuo, a preostali dio tužbenog zahtjeva pravilno je odbijen.

Nije prihvatljiva tužiteljeva tvrdnja u reviziji da njegova majka nije doprinijela štetnom događaju niti djelomično. Svojim nepropisnim kretanjem u raskrsnicu umjesto zaustavljanja ispred nje i propuštanja nailazećeg motornog vozila, svakako je doprinijela štetnom događaju, doduše u manjem dijelu od vozača motornog vozila.

Kako je činjenično stanje u postupku utvrđeno temeljem ocjene izvedenih dokaza nije došlo do bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 354. st. 2. toč. 13. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92 i 112/99 - dalje u tekstu ZPP), kako smatra tužitelj. Pravilna je i odluka o parničnim troškovima koja se temelji na odredbi čl. 154. st. 2. ZPP.

Kako nisu ostvareni istaknuti revizijski razlozi, a u postupku pred nižestupanjskim sudovima nije došlo do bitne povrede odredaba parničnog postupka na koju revizijski sud pazi po službenoj dužnosti (čl. 386. ZPP), valjalo je reviziju odbiti kao neosnovanu (čl. 393. ZPP).

U Zagrebu, 26. rujna 2000. godine.

Predsjednik vijeća:

Stanko Jesenković, v.r.