II Kž-640/2010-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: II Kž 640/10-3

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Damira Kosa, kao predsjednika vijeća, te Ranka Marijana i Miroslava Šovanja, kao članova vijeća uz sudjelovanje više sudske savjetnice Jasne Galešić, u kaznenom predmetu protiv opt. D. N. i dr., zbog kaznenog djela iz čl. 173. st. 2. Kaznenog zakona u svezi čl. 41. Zakona o izmjenama i dopunama Kaznenog zakona, odlučujući o žalbama opt. D. N., opt. M. M. i opt. P. J., podnesenim protiv rješenja Županijskog suda u Zadru od 27. rujna 2010. godine, broj K- 16/10, o produljenju pritvora nakon donesene nepravomoćne presude, u sjednici održanoj dana 11. listopada 2010. godine,

r i j e š i o j e :

I. Prihvaća se žalba opt. D. N. ukida se pobijano rješenje u odnosu na opt. D. N. i u tom dijelu predmet upućuje prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

II. Žalbe opt. M. M. i opt. P. J. odbijaju se kao neosnovane.

Obrazloženje

Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Zadru, nakon donesene nepravomoćne presude u kaznenom postupku zbog kaznenog djela iz čl. 173. st. 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 110/97; 27/98; 50/00; 129/00; 51/01; 105/04; 84/05; 71/06 i 110/07) u svezi čl. 41. Zakona o izmjenama i dopunama Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 71/06 u daljnjem tekstu ZID KZ), kojom je opt. D. N. osuđen na kaznu zatvora u trajanju od četiri godine i deset mjeseci, opt. M. M. na kaznu zatvora u trajanju od četiri godine, opt. P. J. na kaznu zatvora u trajanju od tri godine i deset mjeseci, a opt. M. S. na kaznu zatvora u trajanju od tri godine, produljen je pritvor protiv opt. D. N., opt. M. M. i opt. P. J. iz osnove u čl. 102. st. 1. toč. 3. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 110/97; 27/98; 58/99; 112/99; 58/02; 143/02 i 115/06).

Protiv tog rješenja žalbe su podnijeli opt. D. N. putem branitelja G. N., opt. M. M. putem branitelja B. Z. i opt. P. J. putem branitelja A. K., sve odvjetnika iz Z., te predlažu da se optuženicima ukine pritvor, a opt. M. M. i da mu se podredno odredi jamstvo, odnosno da se pobijano rješenje u odnosu na njega ukine i predmet u tom dijelu vrati na ponovno odlučivanje prvostupanjskom sudu.

II Kž 640/10-3

Žalba opt. D. N. je osnovana, a žalbe opt. M. M. i opt. P. J. nisu osnovane.

U odnosu na toč. I. izreke ovog rješenja:

U pravu je opt. D. N. kad tvrdi da prvostupanjski sud kao jedini razlog za daljnju primjenu mjere pritvora protiv njega iz osnove u čl. 102. st. 1. toč. 3. ZKP, u pobijanom rješenju navodi samo njegovu nezaposlenost i činjenicu da je upravo on nabavio opojnu drogu, što smatra pogrešnim.

Prvostupanjski je sud samo djelomično preispitao opstojnost pritvorske osnove iz čl. 102. st. 1. toč. 3. ZKP po kojoj je opt. D. N. do sada bio u pritvoru, odnosno nije potpuno i ispravno utvrdio da li još uvijek egzistiraju svi oni razlozi kojima se prvostupanjski sud do sada rukovodio kod odlučivanja o primjeni mjere pritvora, što je protivno odredbi čl. 107. st. 2. ZKP. Ta zakonska odredba izrijekom nalaže, da se u trenutku donošenja nepravomoćne presude, ukoliko se optuženik nalazi u pritvoru, mora ispitati postoje li zakonski uvjeti za daljnju primjenu mjere pritvora. Kako je u konkretnom predmetu prvostupanjski sud te uvjete samo djelomično ispitao, činjenično stanje ostalo je nepotpuno, a time i pogrešno utvrđeno, pa je prihvaćanjem žalbe opt. D. N., u odnosu na njega, na temelju čl. 398. st. 3. ZKP, riješeno kao u izreci.

U ponovljenom postupku odlučivanja u odnosu na opt. D. N., prvostupanjski sud će ponovo razmotriti i preispitati sve one okolnosti koje su do sada cijenjene kao relevantne za primjenu mjere pritvora protiv njega iz osnove u čl. 102. st. 1. toč. 3. ZKP. To su, osim nezaposlenosti optuženika, njegovo ukupno imovno stanje i mogućnost zarade, te svakako njegov psihički status utvrđen psihijatrijskim vještačenjem pri čemu valja cijeniti utjecaj ovisnosti o konzumiranju marihuane na njegovo duševno stanje i ponašanje, te s tim u svezi i postojanja opasnosti od ponavljanja kaznenog djela radi pribavljanja novčanih sredstava za nabavku droge. Ukoliko sve navedene okolnosti na kojima se temeljila i dosadašnja primjena mjere pritvora protiv opt. D. N. i dalje budu takvog sadržaja iz kojeg proizlazi iteracijska opasnost, tada će ih prvostupanjski sud kao takve u rješenju o produljenju pritvora utvrditi, a onda i jasno i određeno obrazložiti.

U odnosu na toč. II. izreke ovog rješenja:

Protivno žalbenim tvrdnjama opt. M. M. i opt. P. J., prema ocjeni Vrhovnog suda Republike Hrvatske, kao drugostupanjskog suda, ispravno je prvostupanjski sud utvrdio da i nadalje protiv ovih optuženika postoje razlozi za primjenu mjere pritvora iz osnove u čl. 102. st. 1. toč. 3. ZKP.

Naime, iz nepravomoćne presude kojom su ovi optuženici osuđeni zbog kaznenog djela iz čl. 173. st. 2. KZ, proizlazi dovoljan stupanj osnovane sumnje da su se još dvojicom supočinitelja sastali u kući koju koristi opt. D. N., da bi raspodijelili opojnu drogu marihuanu u količini od 3 kg i 930 g, koju je ovaj i nabavio radi daljnje prodaje, te ju izvagao i raspodijelio u tri odvojena PVC najlona u pojedinačnim količinama od cca 1 kg, koje su trebali preuzeti optuženici, M. M., P. J. i M. S., ali su svi zajedno s opojnom drogom i novcem pripremljenim za tu svrhu zatečeni po djelatnicima policije.

II Kž 640/10-3

Cijeneći količinu opojne droge marihuane od 3 kg i 930 g za čiju su zlouporabu nepravomoćno osuđeni, a imajući u vidu da je opt. M. M. višestruki specijalni povratnik, jer je već šest puta osuđivan za kazneno djelo zlouporabe opojnih droga, i to tri puta za djelo iz čl. 173. st. 1. KZ i tri puta za djelo iz st. 2. čl. 173. KZ, da je opt. P. J. također već osuđivan zbog istovrsnog kaznenog djela, te činjenicu da su obojica nezaposleni i bez imovine, kao i da dosadašnje osude i izdržane kazne zatvora nisu na njih odgojno djelovale, sve navedene okolnosti opravdavaju zaključak prvostupanjskog suda da i nadalje postoji iteracijska opasnost na strani ovih optuženika. Sve su to, naime, upravo one osobite okolnosti koje upućuju na bojazan da bi oni boravkom na slobodi nastavili sa činjenjem istih ili istovrsnih kaznenih djela, tim više što je opt. M. M. ovisnik o heroinu, zbog čega mu je i primijenjena sigurnosna mjera liječenja od ovisnosti.

Stoga je i prema ocjeni Vrhovnog suda Republike Hrvatske, kao drugostupanjskog suda, a imajući u vidu sve utvrđene okolnosti, daljnja primjena mjere pritvora protiv opt. M. M. i opt. P. J. iz osnove u čl. 102. st. 1. toč. 3. ZKP, a u svrhu preveniranja opasnosti od ponavljanja kaznenog djela, opravdana i na zakonu utemeljena.

U odnosu na prijedlog opt. M. M. da mu se pritvor zamijeni jamstvom valja istaknuti da je njemu pritvor određen zbog postojanja iteracijske opasnosti, a ne iz osnove u čl. 102. st. 1. toč. 1. ZKP, zbog opasnosti od bijega, za koju pritvorsku osnovu zakon predviđa mogućnost zamjene pritvora jamstvom.

Budući da žalbenim navodima nije dovedena u sumnju osnovanost pobijanog rješenja u odnosu na opt. M. M. i opt. P. J., niti su pobijanim rješenjem ostvarene povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, na temelju čl. 398. st. 3. ZKP odlučeno je kao u toč. II izreke ovog rješenja.

U Zagrebu, 11. listopada 2010. godine

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Jasna Galešić, v.r.

Damir Kos, v.r.