II Gžzp-330/2010-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Broj: II Gžzp 330/10-2

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Aleksandra Peruzovića predsjednika vijeća, Željka Glušića člana vijeća i suca izvjestitelja, mr. sc. Jadranka Juga člana vijeća, u pravnoj stvari I predlagateljice M. K. iz S., II predlagateljice M. T. iz S., III predlagateljice N. Z. iz S., IV predlagateljice R. C. iz D., V predlagatelja A. B. iz S., VI predlagateljice E. L. iz S., VII predlagatelja Ž. Č. iz S., VIII predlagateljice V. Č., IX predlagateljice G. P. iz S., X predlagateljice M. M. iz S., XI predlagateljice T. D., XII predlagateljice O. B. iz S., XIII predlagateljice Lj. M. iz S., XIV L. P. , XV predlagateljice L. P. , XVI I. Ž. iz S., XVII I. K. iz S., XVIII predlagateljice D. Lj. iz S., XIX predlagateljice Ž. Č. iz S., XX predlagateljice E. B. iz S., XXI predlagatelja A. D. iz K. N., XXII predlagateljice M. B. iz S., XXIII predlagateljice E. B., XXIV predlagateljice G. M. iz S., XXV predlagateljice B. Z. iz S., XXVI predlagateljice I. B. iz S., XVII predlagatelja V. D. iz S., XXVIII predlagateljice K. D. iz S., XXIX predlagateljice M. Š. iz V., XXX iz S., XXXI predlagateljice M. B. iz S., XXXII predlagateljice K. Š. iz predlagateljice M. B.

S., XXXIII predlagateljice S. Š. iz D., XXXIV T. Š. iz D., XXXV L. B. iz S., koje zastupa punomoćnica R. P. I., odvjetnica u S., protiv protustranke Republike Hrvatske, koju zastupa Državno odvjetništvo Republike Hrvatske, Građansko-upravni odjel, radi zaštite prava na suđenje u razumnom roku, odlučujući o žalbi predlagatelja protiv rješenja Vrhovnog suda Republike Hrvatske posl. br. Gzp-148/09 od 28. travnja 2010., u sjednici vijeća održanoj 6. lipnja 2011.,

r i j e š i o j e:

Žalba predlagatelja odbija se kao neosnovana i potvrđuje se rješenje Vrhovnog suda Republike Hrvatske posl. broj Gzp-148/09 od 28. travnja 2010.

Obrazloženje

Rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske posl. broj Gzp-148/09 od 28. travnja 2010. odbijen je kao neosnovan zahtjev predlagatelja za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku u predmetu Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske koji se vodi pod poslovnim brojem Pž-1556/08.

Protiv navedenog rješenja predlagatelji su podnijeli žalbu ne navodeći zakonom propisane žalbene razloge iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08 i 123/08 - dalje:ZPP). Predlažu da

II Gžzp 330/10-2

ovaj sud uvaži njihovu žalbu i prihvati njihov zahtjev za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku kao osnovan, a podredno da pobijano rješenje ukine.

Žalba nije osnovana.

Ispitujući rješenje suda prvog stupnja kao i postupak koji mu je prethodio utvrđeno je da nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti sukladno odredbi čl. 365. st. 2. ZPP-a pa tako ni ona iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a na koju žalitelj upire u žalbi jer ne postoji proturječje između razloga pobijanog rješenja i stanja spisa, a zbog čega isto rješenje nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati.

Pobijanim rješenjem Vrhovni sud Republike Hrvatske sudeći u prvom stupnju odbio je zahtjev predlagatelja za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku u predmetu koji se vodio pred Visokim trgovačkim sudom Republike Hrvatske pod poslovnim brojem Pž-1556/08.

Vrhovni sud Republike Hrvatske svoju prvostupanjsku odluku temelji na činjenici, a što prihvaća i vijeće sudaca tog suda, sudeći u drugom stupnju povodom podnesene žalbe predlagatelja, da je u pravno relevantnom razdoblju razmatranja od podnošenja prijedloga za otvaranje stečajnog postupka 14. studenog 2005. pa do 7. srpnja 2009. kada su predlagatelji zaprimili drugostupanjsku odluku kojom je potvrđeno prvostupanjsko rješenje St-37/05 trajao četiri godine, jedan mjesec i dvadeset i četiri dana, koje se trajanje postupka za sada ne može smatrati prekoračenjem razumnog roka i povredom prava na suđenje u razumnom roku, napose imajući u vidu činjenicu da je predmetni postupak pravomoćno okončan. Žalitelji odluku pobijaju navodeći u bitnom kako se navedeno trajanje postupka ne može smatrati prekratkim razdobljem, da su predlagatelji stavljeni u nepovoljniji položaj jer nije uzeto u obzir i vrijeme trajanja postupka pred Vrhovnim sudom u kojem je odlučivano o reviziji u predmetnom postupku budući da je o njoj odlučeno prije donošenja odluke o

činjenicu ocjene složenosti

zahtjevu predlagatelja iako je sam zahtjev ranije podnesen, kao i

istog postupka obzirom na utvrđenje da je navedena revizija odbačena kao nedopuštena zbog nepostojanja stranačke sposobnosti predloženika. Ističu i da je doprinos predlagatelja trajanju tog postupka neznatan.

Ovaj sud sudeći u drugom stupnju u bitnom polazi od utvrđenja da je u predmetnom slučaju pravilno utvrđeno pravno relevantno razdoblje te da je pravilno najprije odlučeno o podnijetoj reviziji, a potom o navedenom zahtjevu predlagatelja upravo radi mogućnosti utvrđivanja pravno relevantnog razdoblja.

I po mišljenju ovog suda, izjavljivanje revizije kao izvanrednog pravnog lijeka, u situaciji kada revizija nije dopuštena i sudski postupak koji se zbog toga vodi, ne predstavlja povredu nekog prava ili obveze građanske naravi pa stoga ne predstavlja ni povredu prava na pošteno suđenje sukladno članku 27. stavka 1. ZS-a i članku 6. st. 1. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda („Narodne novine“ - Međunarodni ugovori, broj 18/97., 6/99. - pročišćeni tekst, 8/99 - isp., 14/02. - dalje Zakon o potvrđivanju konvencije).

Naime, valja napomenuti da utvrđena činjenica duljine predmetnog postupka, u pravno relevantnom razdoblju u trajanju 4 (četiri) godine, 1 (jednog) mjeseca i 24 (dvadeset i četiri) dana, govori u prilog pravilnosti zaključka prvostupanjskog suda da se vođenje

II Gžzp 330/10-2

konkretnog postupka u okvirima postavljenog zahtjeva ne može smatrati prekoračenjem razumnog roka i povredom prava na suđenje u razumnom roku, koje pravo je zajamčeno odredbom članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“ broj 41/01. - pročišćeni tekst broj 55/01. i 76/10.).

Zbog toga je prvostupanjski sud pravilno ocijenio da u konkretnom slučaju nije povrijeđeno pravo predlagatelja na suđenje u razumnom roku, neovisno o činjenici što je njihov doprinos trajanju predmetnog stečajnog postupka neznatan kao i o ocjeni složenosti tog postupka suda prvog stupnja pozivom samo na revizijsku odluku donijetu u istom postupku, a koja je odbačena kao nedopuštena zbog nepostojanja stranačke sposobnosti predloženika.

Slijedom navedenog, valjalo je, temeljem odredbe iz čl. 380. t 2. ZPP-a u vezi s pravnim pravilom iz paragrafa 21. bivšeg Zakona o sudskom izvanparničnom postupku iz 1934. koji se primjenjuje temeljem odredbe članka 2. Zakona o načinu primjene pravnih propisa donesenih prije 6. travnja 1941. („Narodne novine“ broj 73/91.) odbiti žalbu predlagatelja kao neosnovanu i riješiti kao u izreci ove odluke.

U Zagrebu, 6. lipnja 2011.

Predsjednik vijeća:

Aleksandar Peruzović, v.r.