I Kž-849/2007-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž 849/07-3

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Milana Gudelja, kao predsjednika vijeća, te Hajrije Novoselec i Dragana Poljaka, kao članova vijeća i sudske savjetnice Anamarije Pavičić, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. Lj. G., zbog kaznenog djela ubojstva, iz čl. 90. Kaznenog zakona, odlučujući o žalbi državnog odvjetnika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Zlataru broj K-6/04 od 25. rujna 2006., u sjednici vijeća održanoj 23. listopada 2007.,

r i j e š i o j e:

Prihvaća se žalba državnog odvjetnika, a povodom te žalbe i po službenoj dužnosti ukida se rješenje suda prvog stupnja i predmet vraća tom sudu na ponovno odlučivanje.

Obrazloženje

Pobijanim rješenjem Županijski je sud u Zlataru po sucu Tomislavu Juriši, kao predsjedniku vijeća, obustavio kazneni postupak protiv okr. Lj. G. zbog kaznenog djela iz čl. 90. Kaznenog zakona ("Narodne novine", broj 110/97, u daljnjem tekstu KZ).

Protiv tog rješenja podnio je žalbu državni odvjetnik zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja s prijedlogom da se pobijano rješenje ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje.

Postupajući u skladu s odredbom čl. 399. u svezi s čl. 373. st. 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine", broj 110/97, 27/98, 58/99, 112/99 i 58/02, u daljnjem tekstu ZKP) prije održavanja sjednice vijeća spis je dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske na dužno razgledavanje. Zamjenica Glavnog državnog odvjetnika Republike

I Kž 849/07-3

Hrvatske Nada Kolak-Parfenjuk u pismenom mišljenju broj KŽ-DO-1646/07, od 4. listopada 2007., predložila je da se prihvati žalba državnog odvjetnika i ukine pobijano rješenje.

Žalba je osnovana.

Ispitujući povodom žalbe državnog odvjetnika pobijano rješenje po službenoj dužnosti, u skladu s odredbom čl. 398. st. 4. ZKP-a, ovaj sud nalazi da je to rješenje donijelo neovlašteno tijelo.

Naime, prilikom donošenja pobijanog rješenja sud se poslužio nedopuštenom analogijom kada je, analizirajući odredbu čl. 291. st. 1. toč. 2. ZKP-a, prema kojoj je predsjednik vijeća ovlašten rješenjem obustaviti kazneni postupak u slučajevima kada postoje razlozi propisani u čl. 353. toč. 6. ZKP-a, pogrešno zaključio da odluku o obustavi kaznenog postupka u svakom slučaju donosi predsjednik vijeća.

Prema odredbi čl. 20. st. 6. ZKP-a predsjednik vijeća županijskog suda odlučuje samo u slučajevima koji su propisani zakonom.

Iz odredbe čl. 291. st. 1. toč. 2. ZKP-a proizlazi da u fazi priprema za glavnu raspravu predsjednik vijeća može obustaviti kazneni postupak samo u slučaju ako postoje razlozi zbog kojih bi se, nakon provedene glavne rasprave, morala donijeti odbijajuća presuda. Procesna nesposobnost počinitelja kaznenog djela ne spada u razloge zbog kojih se optužba protiv takvog počinitelja odbija. Ona je samo razlogom da se glavna rasprava ne može održati kroz vrijeme kroz koje počinitelj nije sposoban shvatiti prirodu i svrhu kaznenog postupka, razumjeti pojedine procesne radnje i njihove posljedice, sporazumijevati se s braniteljem i davati mu upute. Nakon što takve smetnje otpadnu glavna se rasprava nastavlja.

Stoga u konkretnoj procesnoj situaciji predsjednik vijeća nije bio ovlašten donositi odluku, već je prema odredbi čl. 20. st. 6. ZKP-a trebalo odlučivati vijeće, pa se ima smatrati da je pobijano rješenje donijelo neovlašteno tijelo, na što je sud drugog stupnja dužan paziti po službenoj dužnosti.

U pravu je državni odvjetnik kada tvrdi da se pobijano rješenje temelji na pogrešno utvrđenom činjeničnom stanju.

I po ocjeni ovog suda ne može se prihvatiti utvrđenje suda prvog stupnja o tome da je optuženica procesno nesposobna osoba, koje se temelji na mišljenju nekompetentnog vještaka, koji osim toga nije ni odgovorio na sva pitanja koja proizlaze iz čl. 364. st. 5. ZKP- a. Iz njegovog mišljenja da optuženica nije sposobna "za adekvatno praćenje tijeka postupka", koje je, osim toga, dato prije tri godine, 23. 9. 2004., ne može se zaključiti je li optuženica sposobna shvatiti prirodu i svrhu kaznenog postupka i razumjeti procesne radnje i njihove posljedice, jer vještak nije pobliže objasnio što smatra pod izričajem "adekvatno praćenje". S pravom državni odvjetnik tvrdi da je sud bio dužan povjeriti vještačenje o procesnoj sposobnosti optuženice vještaku psihijatru u čija specijalistička znanja spada ocjena duševne sposobnosti neke osobe i procjena je li takva osoba, s obzirom na stupanj tih sposobnosti, procesno sposobna ili nije, pa će to sud učiniti u ponovnom postupku.

I Kž 849/07-3

Iz naprijed iznesenih razloga valjalo je prihvatiti žalbu državnog odvjetnika, a povodom te žalbe i po službenoj dužnosti ukinuti pobijano rješenje i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje (čl. 398. st. 3. ZKP-a.).

U Zagrebu, 23. listopada 2007.

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Anamarija Pavičić, v.r.

Milan Gudelj, v.r.