Rev-638/2009-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Broj: Rev 638/09-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan, predsjednice vijeća, Gordane Matasić-Špoljarić, Aleksandra Peruzovića, mr. sc. Viktorije Lovrić i Branka Medančića, članova vijeća, u pravnoj stvari I. tužitelja J. Č. iz B., II. tužiteljice N. Č. iz V., K., i III. tužiteljice S. D. iz V., svih zastupanih po punomoćnici B. M., odvjetnici iz Z., protiv tuženika H. u. z. o. Z., zastupanog po punomoćnici G. K. M., odvjetnici iz Z., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Zagrebu posl. br. Gžn-2623/07 od 25. studenog 2008., kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Zagrebu posl. br. Pn-4547/04 od 3. svibnja 2007., u sjednici održanoj 18. svibnja 2011.,

p r e s u d i o j e :

Revizija tužitelja odbija se kao neosnovana.

Obrazloženje

Drugostupanjskom presudom prihvaćena je žalba tuženika i preinačena prvostupanjska presuda tako što je odbijen tužbeni zahtjev na obvezivanje tuženika da pojedinačno svakome tužitelju na ime nadoknade štete isplati po 150.000,00 kn te da im nadoknadi parnični trošak isplatom 27.145,00 kn, sve sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama računatim od 3. svibnja 2007. do isplate. Ujedno su tužitelji obvezani na ime naknade parničnog troška isplatiti tuženiku 6.710,00 kn, te 13.687,50 kn za „trošak žalbe“.

Protiv drugostupanjske presude tužitelji su izjavili reviziju zbog pogrešne primjene materijalnog prava, a sve s prijedlogom da se preinači i usvoji tužbeni zahtjev. Tuženik nije odgovorio na reviziju.

Revizija nije osnovana.

Revizijski sud pobijanu drugostupanjsku presudu ispitao je u smislu odredbe čl. 392. a. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08. i 123/08. - dalje: ZPP-a), a koja se na temelju odredbe čl. 52. st. 4. u svezi s odredbom čl. 34. Zakona o izmjenama i dopunama ZPP-a („Narodne novine“, broj 84/08.) primjenjuje na ovaj spor, samo u dijelu u kojem se pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji, pazeći po službenoj dužnosti na pogrešnu primjenu materijalnog prava i na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 8. ZPP-a.

U postupku pred nižestupanjskim sudovima nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 8. ZPP-a.

Nije ostvaren ni jedini revizijski razlog iz izjavljene revizije: pogrešne primjene materijalnog prava.

Pogrešna primjena materijalnog prava postoji kad sud nije primijenio odredbu materijalnog prava koju je trebao primijeniti ili kad tu odredbu nije pravilno primijenio (čl. 356. ZPP-a).

Predmet spora je zahtjev na obvezivanje tuženika da na ime naknade štete pojedinačno svakome tužitelju isplati po 150.000,00, sve sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.

U postupku koji je prethodio ovome utvrđeno je da je …., u sudaru vlaka i traktora s prikolicom na kojoj se nalazila M. Č. - majka tužitelja, M. Č. zadobila niz teških ozljeda: konkvasaciju lijeve potkoljenice, prijelom desne bedrene kosti i desnog ivera, te prijelom maleola desne potkoljenice - tako da je zbog posljedica tih ozljeda, u svezi kojih je neposredno nakon štetnog događaja učinjena natkoljenična amputacija njezine lijeve noge, životna aktivnost M. Č. (rođene ...) trajno umanjena za 80%. Majka tužitelja (domaćica) sada „može teško i kratkotrajno hodati uz pomoć dolaktične štake šepajući (pri čemu nosi protezu na bataljku lijeve natkoljenice). Većinu dana provodi u kolicima. Desno koljeno ima ukočeno i s desnim gležnjem izvodi minimalne kretnje“. Osposobljena je „za samostalno navlačenje proteze kao i hod sa protezom uz pomoć hodalice“ - a biti će joj „do kraja života potrebna tuđa pomoć po 3 sata dnevno“.

Sporno je pripada li tužiteljima, djeci M. Č., pravo na utuženu naknadu štete s osnova duševnih boli koje trpe zbog invaliditeta bliske osobe (majke), a sve u smislu odredbe čl. 201. st. 3. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 53/91., 73/91., 111/93., 3/94., 107/95., 7/96., 91/96., 112/99. i 88/2001. - dalje: ZOO-a), koja se primjenjuje na ovaj slučaj na temelju odredbe čl. 1163. st. 1. ZOO-a („Narodne novine“, broj 35/05. i 41/08.), prema kojoj „u slučaju naročito teškog invaliditeta neke osobe sud može dosuditi njezinu bračnom drugu, djeci i roditeljima pravičnu novčanu naknadu za njihove duševne bolove“.

Drugostupanjski sud je na temelju navedenih utvrđenja, a koja u revizijskom stadiju postupka ne mogu biti predmetom preispitivanja (argument iz odredbi čl. 385. ZPP-a), zahtjev tužitelja ocijenio neosnovanim i odbio, a sve osnovom zaključka da se „unatoč teškim ozljedama i smanjenju životne aktivnosti od 80%“ - te invaliditetu M. Č. „koji zasigurno uzrokuje njezinoj djeci teške duševne boli“, u ovome slučaju „ne radi o osobito teškoj invalidnosti koja bi opravdavala dosuđenje naknade po odredbi čl. 201. st. 3. ZOO-a“ obzirom da ta odredba pretpostavlja naročito težak slučaj invaliditeta: takvog „koji se kreće u granicama potpunog invaliditeta“ - koji kod majke tužitelja nije nastao.

Pravno shvaćanje drugostupanjskog suda da "naročito teški invaliditet" u smislu odredbe čl. 201. st. 3. ZOO-a postoji samo "ako se kreće u granicama potpunog invaliditeta" nije pravilan i ne proizlazi iz sadržaja te odredbe.

Pravo na naknadu štete prema odredbi čl. 201. st. 3. ZOO-a oštećenima pripada kada se ispune pretpostavke propisane tom odredbom: kada postoji naročito teški invaliditet izravno oštećene osobe i postoje duševne boli određenog intenziteta i trajanja kod posredno oštećenih, i to boli u uzročnoj vezi s nastupom toga naročito teškog invaliditeta izravno oštećene osobe - a ne samo kada se naročito teški invaliditet kreće u granicama potpunog invaliditeta.

Međutim, sve i uz takvo shvaćanje, na koje (uostalom) i revidenti upućuju, pravilan je daljnji zaključak drugostupanjskog suda da u predmetu utvrđene okolnosti ipak ne opravdavaju dosuđenje naknade po odredbi čl. 201. st. 3. ZOO-a.

Naime, imajući na umu da ZOO ne određuje sadržaj pravnog standarda „naročito teškog invaliditeta izravno oštećene osobe“ (kao invaliditeta ipak različitog od ostalih slučajeva teškog invaliditeta po osobinama koje mu daje „naročita težina“) - kao osnove za utvrđenje pravične novčane naknade, o pravu na pravičnu novčanu naknadu za duševne boli prema odredbi čl. 201. st. 3. ZOO-a valja suditi prema okolnosti svakog konkretnog slučaja: ne samo zavisno o stupnju invaliditeta izravno oštećenog, odnosno od brojčanog izraza utvrđenog invaliditeta - već i od pojavnih oblika u kojima se taj invaliditet očituje, pri čemu u obzir valja uzeti i jačinu duševnih boli koje trpe i koje će u budućnosti trpjeti izravno oštećenom bliske osobe.

Upravo slijedom iznijetog, a polazeći od činjeničnih utvrđenja iz postupka koji je prethodio ovome, shvaćanje je i revizijskog suda da okolnosti konkretnog slučaja - stupanj invaliditeta majke tužitelja sa svim izloženim posljedicama ozljeda koje je zadobila u štetnom događaju te manifestacijama (pojavnim oblicima) tih posljedica ali i jačinom duševnih boli koje tužitelji trpe i koje će u budućnosti trpjeti zbog invaliditeta majke, ne daju tužiteljima osnovu za utvrđenje pravične novčane naknade za duševne boli prema odredbi čl. 201. st. 3. ZOO-a.

Stoga, a budući je drugostupanjski sud pravilno primijenio materijalno pravo kada je zahtjev tužitelja ocijenio neosnovanim i odbio - pa ne postoje razlozi zbog kojih je revizija izjavljena, to je valjalo reviziju tužitelja odbiti kao neosnovanu (na temelju odredbe čl. 393. ZPP-a).

U Zagrebu, 18. svibnja 2011.

Predsjednica vijeća:

Katarina Buljan, v.r.