Rev-598/2019-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 598/2019-3

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Jasenke Žabčić predsjednice vijeća, Darka Milkovića člana vijeća i suca izvjestitelja, Damira Kontreca člana vijeća, Dragana Katića člana vijeća i Ivana Vučemila člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja I. K. iz Z., L., OIB ..., koga zastupaju punomoćnici iz Zajedničkog odvjetničkog ureda R. P. i G. S. iz Z., protiv tuženika Z. h.g d.o.o., Z., OIB ..., koga zastupa punomoćnik L. Š., odvjetnik u Odvjetničkom društvu S. & Š. iz Z., radi utvrđenja nezakonitosti odluke o otkazu, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Zagrebu Gž R-586/16-9 od 16. listopada 2018., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presude Općinskog radnog suda u Zagrebu, br. Pr-1390/15-85 od 3. ožujka 2016., u sjednici održanoj 22. listopada 2019.,

p r e s u d i o j e :

Odbija se revizija tužitelja kao neosnovana.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom utvrđeno je da je nezakonita odluka o otkazu ugovora o radu s ponudom izmijenjenog ugovora (toč. I izreke) te je naloženo tuženiku da tužitelju isplati pojedine iznose kako su naznačeni pod toč. II izreke zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, osim kamata na iznos poreza i na dohodak i prireza poreza na dohodak. Ujedno je odbijen dio tužbenog zahtijeva kojim se traži utvrđenje da radni odnos tužitelja zasnovan ugovor o radu od 2. siječnja 2007. nije prestao (toč. III izreke). Naloženo je tuženiku da tužitelju naknadi parnični trošak od 78.750,00 kn (toč. IV izreke).

Drugostupanjskom presudom potvrđena je prvostupanjska presuda u dijelu pod toč. I te u dijelu kojim je odbijen dio tužbenog zahtjeva, a kojim tužitelj traži isplatu zakonskih zateznih kamata na iznos na dohodak i prireza porezu na dohodak (dio toč. II) te pod toč. III izreke.

Protiv drugostupanjske presude tužitelj je podnio reviziju pozivom na odredbu čl. 382. st. 1. toč. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 28/13 i 89/14 – dalje: ZPP) i to zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka te zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže preinačiti nižestupanjske presude i odbiti tužbeni zahtjev, podredno ukinuti i vratiti predmet sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

U odgovoru na reviziju tuženik predlaže odbiti reviziju kao neosnovanu.

Budući da je drugostupanjski sud prvostupanjsku presudu preinačio na temelju čl. 373.a ZPP-a, to je u ovom postupku dozvoljena revizija iz čl. 382. st. 1. ZPP-a.

Prema odredbi čl. 392.a st. 1. ZPP-a u povodu revizije iz čl. 382. st. 1. tog Zakona revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

Suprotno revizijskim navodima, drugostupanjska presuda sadrži razloge o činjenicama odlučnim za ovaj spor, a koji razlozi su jasni i međusobno ne proturječe, baš kao što o odlučnim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika, o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika, zbog čega se neosnovano prigovara da je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a.

Neosnovano tužitelj u reviziji ističe da drugostupanjska presuda nije obrazložena u smislu je li tuženik tužitelju mogao omogućiti rad na radnom mjestu na kojem je mogao raditi i ostvariti plaću koja mu je zbog nezakonitog otkaza uskraćena, odnosno rad na radnom mjestu na kojem je tužitelj mogao obavljati poslove koje je obavljao do trenutka nezakonite odluke o otkazu.

To stoga što je tužitelj prije otkaza (koji je zbog neprovedenog savjetovanja sa sindikalnim povjerenikom utvrđen nezakonitim) radio na radnom mjestu pomoćnika direktora za športske objekte, a drugostupanjski je sud uvidom u Pravilnik o organizaciji i sistematizaciji radnih mjesta zaključio da to radno mjesto više ne postoji dok je istovremeno tužitelj samo naznačio da postoji još radnih mjesta koje bi mu više odgovarala nego ono koje mu je ponuđeno (radno mjesto voditelja projekta). Pritom pravilno drugostupanjski sud zaključuje da ovakve paušalne tvrdnje kojima tužitelj ne navodi konkretno radno mjesto niti karakteristiku radnog mjesta, nisu dovoljne da bi se na temelju toga mogao utvrditi iznos naknade plaće, odnosno razlike koju bi primao i one koje je ostvario na temelju izmijenjenog ugovora.

Neosnovano tužitelj prigovara da je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 233. st. 1. ZPP-a jer da je predložio dostavu podataka o sistematizaciji radnih mjesta i isplatama plaća, podatke o starosti i dužini radnog odnosa svih tuženikovih radnika koji su u okviru reorganizacije otpušteni ili degradirani te pribavu svih onih koji su ostali raditi, a sud da o izvođenju tih dokaza nije odlučio. To stoga što su sudovi tijekom postupka izvršili uvid u Pravilnik o organizaciji i sistematizaciji radnih mjesta (prilog 8 spisu) i privremeni pravilnik o unutarnjem ustrojstvu tuženika (list 44-48 spisa). Podaci o radnicima kojima je otkazan ugovor o radu nisu relevantni kao niti podaci o drugim radnicima jer je tužiteljevo radno mjesto ukinuto i tuženik nikoga nije zadržao na tom radnom mjestu. Tek bi zadržavanje drugih radnika na tom radnom mjestu predstavljalo osnovu za uspoređivanje s drugim radnicima.

Upravo zbog navedenog se neosnovano ističe da drugostupanjski sud nije mogao preinačiti prvostupanjsku odluku, a da prije toga nije analizirao od kakvog je utjecaja to što tuženik nije dostavio navedene podatke.

Predmet postupka je zahtjev tužitelja za utvrđenje da otkaz ugovora o radu uz ponudu izmijenjenog ugovora nije dopuštena uz isplatu naknade plaće i troška postupka.

Tijekom prvostupanjskog postupka je utvrđeno da je tužitelj radio na radnom mjestu pomoćnika direktora za športske objekte te da mu je tuženik otkazao ugovor o radu uz ponudu izmijenjenog ugovora uz obrazloženje da je to radno mjesto ukinuto.

Budući da se tuženik prilikom tog otkaza nije savjetovao sa sindikalnim povjerenikom sudovi su zaključili da otkaz nije zakonit (čl. 145. Zakona o radu "Narodne novine", broj 38/95, 54/95, 65/95, 102/98, 17/01, 82/01, 114/03, 123/03, 142/03, 30/04 i 68/05 – dalje: ZR).

Međutim, neovisno o nezakonitom otkazu drugostupanjski sud odbija zahtjev za naknadu plaće uz obrazloženje da je tužitelj tražio vraćanje na ukinuto radno mjesto pomoćnika direktora za športske objekte ili drugo radno mjesto koje bi mu odgovaralo više nego ponuđeno pri čemu nije konkretizirao o kojem radnom mjestu bi se radilo. Obzirom da je tužitelj tražio vraćanje na ukinuto radno mjesto pomoćnika direktora za športske objekte, odnosno da nije precizirao da traži vraćanje na neko postojeće radno mjesto, to je pravilno drugostupanjski sud zaključio da tužitelj nema pravno na naknadu plaće koja bi se sastojala od razlike između isplaćene plaće za radno mjesto ponuđeno novim ugovorom i plaće radnog mjesta pomoćnika direktora za športske objekte (u tom smislu i ovaj sud u odluci Revr-2325/2015 od 20. rujna 2016.).

Stoga neosnovano tužitelj u reviziji prigovara da je sud drugog stupnja pogrešno primijenio čl. 85. ZR-a.

Budući da ne postoje razlozi zbog kojih je revizija izjavljena, valjalo je reviziju na temelju čl. 393. ZPP-a odbiti kao neosnovanu.

Zagreb, 22. listopada 2019.

Predsjednica vijeća:

Jasenka Žabčić, v. r.