Rev-1795/2013-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 1795/13-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Glušića predsjednika vijeća, Renate Šantek članice vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i Željka Pajalića člana vijeća i suca izvjestitelja, u pravnoj stvari tužitelja F. T. iz P., kojeg zastupa punomoćnica M. K., odvjetnica u Č., protiv tuženika „V.“ d.o.o. iz B., kojeg zastupa punomoćnik K. V., odvjetnik u Z., radi isplate, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj Gž-1393/09-2 od 13. veljače 2013., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Ivanić - Gradu, Stalna služba u Čazmi poslovni broj P-121/09-9 od 4. svibnja 2009., u sjednici održanoj 15. lipnja 2016.,

r i j e š i o j e:

Revizija tuženika odbacuje se kao nedopuštena.

Obrazloženje

Presudom suda prvog stupnja naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju iznos 43.993,20 kn sa zateznim kamatama kako je pobliže opisano u izreci presude, kao i da naknadi tužitelju troškove postupka.

Drugostupanjskom presudom odbijena je kao neosnovana žalba tuženika i potvrđena prvostupanjska presuda.

Protiv presude suda drugoga stupnja tuženik je pravodobno podnio reviziju pozivajući se na odredbe iz čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 57/11 i 148/11 - dalje: ZPP). Predlaže reviziju prihvatiti i ukinuti obje nižestupanjske odluke.

Na reviziju nije odgovoreno.

Revizija tuženika nije dopuštena.

Prema odredbi čl. 382. st. 2. ZPP u slučajevima u kojima stranka ne može podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude na temelju st. 1. istog članka, stranka ima pravo podnijeti reviziju protiv drugostupanjske odluke ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekoga materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

Revident u reviziji postavlja slijedeća pitanja:

1. „Je li je u konkretnom slučaju ugovor raskinut?

2. Je li tuženik u obvezi vratiti tužitelju iznos od 43.993,20 kn?“

Tuženik smatra da je o navedenim pitanjima i revizijski sud već zauzeo pravno shvaćanje u svojoj odluci poslovni broj Rev-2147/00 od 4. lipnja 2003., ali je odluka drugostupanjskog suda utemeljena na shvaćanju koje nije podudarno s tim shvaćanjem.

U odnosu na postavljena pitanja za odgovoriti je revidentu da se radi o pitanjima koja su činjenične prirode te da odgovori na ista ovise o okolnostima svakog konkretnog slučaja. Stoga navedena pitanja nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni u predmetnom slučaju.

Revident u podnesenoj reviziji osporava pravilnost primjene odredbi materijalnog prava, kao i činjeničnog utvrđenja, međutim, revizijski sud u ovakvom slučaju ispituje pobijanu presudu samo zbog pitanja koje je važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni zbog kojeg je podnesena (čl. 392.a ZPP).

Slijedom navedenog, predmetna revizija iz čl. 382. st. 2. ZPP nije dopuštena te je primjenom odredbe čl. 392.b st. 3. ZPP valjalo riješiti kao u izreci.

Zagreb, 15. lipnja 2016.

Predsjednik vijeća:

Željko Glušić, v. r.