Gr-548/2000-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Gr-548/00-2

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Stanka Jesenkovića, kao predsjednika vijeća, te Vladimira Drakulića i Vlatke Potočnjak-Radej, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja D. D. iz N. P., zastupanog po punomoćnicima M. R.- F. i D. R. odvjetnicima iz Zajedničkog odvjetničkog ureda u K., protiv tuženika K. K. iz V., zastupanog po punomoćniku T. R. odvjetniku iz V., radi isplate, rješavajući o prijedlogu tužitelja u predmetu Općinskog suda u Varaždinu broj P-99/00 da se za postupanje u tom predmetu odredi drugi stvarno nadležan sud, u sjednici održanoj dana 31. listopada 2000. godine

r i j e š i o j e:

Odbija se prijedlog tužitelja kao neosnovan.

Obrazloženje

Tužitelj je podnio prijedlog za delegaciju drugog stvarnog nadležnog suda umjesto Općinskog suda u Varaždinu.

U podnesku je tužitelj naveo da kako nema nijedan pravni subjekt koji bi štitio njegova prava u ovom predmetu na području Općinskog suda u Varaždinu, te da nema novaca da osobno pristupi sudu, pa da sve to predstavlja važne razloge za svrsishodnu delegaciju drugog stvarno nadležnog suda.

Predložio je da se za postupanje u ovom predmetu odredi Općinski sud u Bjelovaru, Osijeku, Puli, Koprivnici ili Pitomači.

Prijedlog nije osnovan.

Prema odredbi čl. 68. Zakona o parničnom postupaku (“Narodne novine” broj 53/91, 91/92 i 112/99 – dalje ZPP), najviši sud određene vrste u Republici Hrvatskoj može, na prijedlog stranke ili nadležnog suda, odrediti da u pojedinom predmetu postupa drugi stvarno nadležni sud s njegova područja ako je očito da će se tako lakše provesti postupak ili ako za to postoje drugi važni razlozi.

Po ocjeni ovog suda u konkretnom slučaju ne postoje razlozi zbog kojih bi se za postupanje odredio drugi stvarno nadležni sud.

Tužitelj nije naveo nikakav konkretan razlog iz kojeg bi bilo vidljivo da bi se postupak kod nekog drugog suda očito lakše proveo, a razlozi kojima on opravdava prijedlog za delegaciju ne predstavljaju druge važne razloge u smislu čl. 68 ZPP.

Iz podataka u spisu proizlazi da tužitelja u ovom predmetu zastupaju punomoćnici M. R.-F. i D.R. odvjetnici iz Zajedničkog odvjetničkog ureda u K. (punomoć strana 9 i 10 spisa), te punomoćnica A.D. iz N.P. (punomoć strana 3 spisa), koje punomoći nisu opozvane niti otkazane u smislu odredbe čl. 99. ZPP, pa stoga navodi tužitelja u prijedlogu za delegaciju da “nema nijedan pravni subjekt koji bi štitio njegova prava” u ovom predmetu, nisu osnovani.

Okolnost da tužitelj ne može osobno pristupiti Općinskom sudu u Varaždinu, jer “nema novaca”, nije važan razlog za delegaciju tog suda, jer u ovom predmetu tužitelj ima punomoćnike. Nadalje, iz podataka u spisu o postupanju nadležnog suda proizlazi da je taj sud zamolbenim putem omogućio da se dokaz saslušanjem tužitelja kao stranke izvede pred Općinskim sudom u Koprivnici kao mjesno nadležnom sudu za tužitelja (strana 22 spisa), ali se isti nije odazvao pozivu suda.

Zbog izloženog, prijedlog je odbijen kao neosnovan.

U Zagrebu, 31. listopada 2000. godine

Predsjednik vijeća:

Stanko Jesenković, v.r.