Legislator Case Law & Legislation
Rev-x-669/2013-2 AI generated

Croatian Supreme Court dismisses appeal as inadmissible because the disputed statute of limitations issue did not determine the lower court's decision.

Case Number Rev-x-669/2013-2
Court / Authority
Jurisdiction Croatia (HR)
Decision Date
Outcome Dismissed

Legislator summary

AI generated

The Supreme Court of Croatia dismissed the defendant's appeal as inadmissible because the specific legal question regarding statute of limitations did not determine the lower court's ruling. The defendant argued that a prior decision established a conflicting view on whether a statute of limitations applies to increased claims, but the lower courts had not actually addressed this issue. The court ruled that since the lower courts based their decision on currency conversion rather than the statute of limitations, the defendant's argument failed to meet the threshold for a valid appeal.

Legislator headnote

AI generated

Čl. 382. st. 2. ZPP; Revizija je dopuštena samo ako odluka u sporu ovisi o rješenju pravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava, a ne može se podnijeti zbog bilo kojeg pravnog pitanja ako niži sudovi nisu izrazili pravno shvaćanje na to pitanje.

Keywords

AI generated
statute of limitations appeal admissibility currency conversion unified application of law civil procedure code increased claim supreme court review

Cited Legislation

AI generated
čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku
Prema čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11 i 148/11 - dalje: ZPP), u slučajevima u kojima je ne mogu podnijeti prema odredbi st.
čl. 371. Zakona o obveznim odnosima
čl. 392.b st. 1. i 3. Zakona o parničnom postupku

Cited Case Law

AI generated
Rev-719/1996-2 od 16. veljače 2000.

Need to analyze how this precedent applies to your matter?

Cross-reference this judgment against statutes, commentaries, and subsequent citing case law inside Legislator AI.

Open in Legislator →

Full text

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-x 669/13-2

U IME REPUBLIKE HRVATSKE

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan predsjednice vijeća, Aleksandra Peruzovića, člana vijeća i suca izvjestitelja, Viktorije Lovrić, članice vijeća, Branka Medančića, člana vijeća i Marine Paulić, članice vijeća, u pravnoj stvari prvotužiteljice V. M. i drugotužitelja I. M., oboje iz Z., oboje zastupani po punomoćniku B. R., odvjetniku u Z., protiv tuženika Grada Zagreba, Trg Stjepana Radića 1, zastupanog po generalnom punomoćniku Z. G., odvjetniku u Z., Su-733/08, radi isplate, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž- 6434/12-3 od 15. siječnja 2013., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-3584/10-26 od 11. lipnja 2012., u sjednici održanoj 23. prosinca 2014.,

r i j e š i o j e:

Revizija tuženika se odbacuje kao nedopuštena.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom je tuženiku naloženo isplatiti tužiteljima iznos od 8.366,00 EUR u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan isplate, sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koju poslovne banke u mjestu ispunjenja plaćaju na devizne štedne uloge po viđenju u valuti glavnice tekuće od 1. ožujka 1995. do isplate, a sve do naslijeđene imovine od 155.126,47 kuna, kao i parnični trošak u iznosu od 19.231,50 kuna sa zakonskom zateznom kamatom po eskontnoj stopi Hrvatske

ćem

narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo teku polugodištu uvećanom za pet postotnih poena, tekućom od 11. lipnja 2012. do isplate, u roku od 15 dana.

Drugostupanjskom presudom je odbijena žalba tuženika kao neosnovana te je potvrđena prvostupanjska presuda.

Protiv drugostupanjske presude tuženik je podnio reviziju temeljem odredbe članka 382. st. 2. toč. 2. Zakona o parničnom postupku, navodeći da istu podnosi jer odluka u sporu ovisi o rješenju pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, jer da je o tom pitanju revizijski sud već zauzeo shvaćanje, ali je odluka drugostupanjskog suda utemeljena na shvaćanju koje nije podudarno s tim shvaćanjem. Predlaže da ovaj sud preinači drugostupanjsku presudu, a podredno je ukine i vrati predmet na ponovno odlučivanje.

Tužitelji nisu podnijeli odgovor na reviziju.

Revizija nije dopuštena.

Prema čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11 i 148/11 - dalje: ZPP), u slučajevima u kojima je ne mogu podnijeti prema odredbi st. 1. ovoga članka, stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekoga materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

Iz sadržaja naprijed citirane zakonske odredbe jasno proizlazi da se revizija u smislu odredbe čl. 382. st. 2. ZPP ne može podnijeti zbog bilo kojeg pravnog pitanja već, prije svega, mora biti riječ o pravnom pitanju o čijem rješenju ovisi odluka u predmetnom sporu. Također, po prirodi stvari, podrazumijeva se i to da je upravo pobijana odluka posljedica stajališta nižestupanjskih sudova u odnosu na to pravno pitanje. To su osnovne pretpostavke za razmatranje postojanja daljnjih elemenata za ocjenu je li u konkretnom slučaju riječ o nekom pravnom pitanju važnom za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni – od kojih su neki primjerice navedeni u odredbama čl. 382. st. 2. toč. 1.- 3. ZPP.

U predmetnoj reviziji tuženik navodi da je za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni važno rješenje pitanja „da li je nastupila zastara u pogledu preinačenog i to povišenog tužbenog zahtjeva, te da li se u odnosu na povišeni dio tužbenog zahtjeva parnica smatra pokrenutom tek kada je novi zahtjev istaknut, te da li u odnosu na taj novi zahtjev treba cijeniti istaknuti prigovor zastare, i to u slučaju kada su tužitelji tijekom postupka smanjili tužbeni zahtjev“, smatrajući da je drugostupanjski sud u pobijanoj odluci zauzeo stav koji je suprotan shvaćanju revizijskog suda izraženom u odluci Rev-719/1996-2 od 16. veljače 2000.

Međutim, nižestupanjski sudovi o navedenom pitanju zastare potraživanja u slučaju preinačenja tužbenog zahtjeva povećanjem postojećeg zahtjeva nisu uopće izrazili pravno shvaćanje, već su, pošavši od utvrđenja da je u konkretnom predmetu prvotno utuženi iznos izražen u njemačkim markama (DEM) uslijed prestanka postojanja te valute preračunat (prema fiksnom tečaju) u važeću valutu eure (EUR), primjenom odredbe čl. 371. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 53/91, 73/91, 3/94, 7/96, 91/96 i 112/99 dalje: ZOO), ocijenili da do dana podnošenja tužbe nije protekao petogodišnji zastarni rok. Dakle, u konkretnom slučaju o rješenju navedenog pravnog pitanja ne ovisi odluka u ovom sporu niti nižestupanjski sudovi temelje svoju odluku na stajalištu o tom pitanju. Stoga se pitanje koje tuženik postavlja u predmetnoj reviziji ne može smatrati važnim za rješavanje konkretnog spora.

Slijedom izloženog, u podnesenoj reviziji nisu ispunjene temeljne pretpostavke za njezinu dopuštenost, a kako je to propisano odredbom čl. 382. st. 2. i 3. ZPP, poradi čega je, na temelju odredbe čl. 392.b st. 1. i 3. ZPP, odlučeno kao izreci.

Zagreb, 23. prosinca 2014.

Predsjednica vijeća

Katarina Buljan, v.r.