Rev-2105/2001-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske
Legislator summary
AI generatedVrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Jakoba Miletića kao predsjednika vijeća, te Vjere Delić, Katarine Buljan, Gordane Matasić-Špoljarić i Marijana Ramušćaka kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja N. M. iz Z., kojega zastupa punomoćnik E. G., odvjetnik u Z., protiv tuženice A. M. iz Z., koju zastupa punomoćnica S. V., odvjetnica u Z., radi iseljenja, odlučujući o reviziji tužitelja protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Zagrebu od 6. veljače 2001. godine broj Gž- 13242/99 kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Zagrebu od 4. listopada 1999. godine broj Ps-719/96, u sjednici održanoj dana 6. ožujka 2002. godine,
Legislator headnote
AI generatedRev-2105/2001-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske: Opće je poznata činjenica da vrijednost predmeta spora izračunata sukladno odredbi čl. 38. ZPP za stan o čijem se korištenju vodi spor, ni u kom slučaju ne prelazi iznos od 100.000,00 kn, pa stoga u ovom predmetu revizija nije dopuštena.
Full text
REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev-2105/01-2
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Jakoba Miletića kao predsjednika vijeća, te Vjere Delić, Katarine Buljan, Gordane Matasić-Špoljarić i Marijana Ramušćaka kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja N. M. iz Z., kojega zastupa punomoćnik E. G., odvjetnik u Z., protiv tuženice A. M. iz Z., koju zastupa punomoćnica S. V., odvjetnica u Z., radi iseljenja, odlučujući o reviziji tužitelja protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Zagrebu od 6. veljače 2001. godine broj Gž- 13242/99 kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Zagrebu od 4. listopada 1999. godine broj Ps-719/96, u sjednici održanoj dana 6. ožujka 2002. godine,
r i j e š i o j e:
Odbacuje se revizija kao nedopuštena.
Obrazloženje
Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđena prvostupanjska presuda kojom je odbijen tužbeni zahtjev da je tuženica dužna iseliti iz stambene zgrade u Z., te stambeni prostor od sobe i kuhinje i zajedničkog WC-a u dvorištu u prizemlju zgrade, slobodnih od svih osoba i stvari prepustiti na isključivo korištenje tužitelju sve uz naknadu troška postupka. Ujedno je tužitelj dužan naknaditi tuženici trošak postupka u iznosu od 1.464,00 kn.
Protiv pravomoćne drugostupanjske presude reviziju je izjavio tužitelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka te pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom da revizijski sud preinači obje nižestupanjske presude te udovolji tužbi i tužbenom zahtjevu, a podredno da pobijane odluke ukine i predmet vrati nižestupanjskim sudovima na ponovno odlučivanje.
Tuženica nije odgovorila, a niti se državni odvjetnik Republike Hrvatske izjasnio o podnesenoj reviziji.
Revizija je nedopuštena.
U ovom predmetu tužitelj je označio vrijednost predmeta spora sa 3.001,00 kn, a tužbu je podnio sudu dana 24. srpnja 1996. godine.
Kako se međutim, u ovom predmetu vodi spor iz odnosa korištenja stana to se prema odredbi čl. 38. Zakona o parničnom postupku (“Narodne novine”, broj 53/91, 91/92 i 112/99
– dalje ZPP) vrijednost spora računa prema jednogodišnjoj najamnini odnosno zakupnini osim ako je riječ o najamnom ili zakupnom odnosu na kraće vrijeme. Prema navedenoj zakonskoj odredbi vrijednost predmeta spora predstavlja jednogodišnju najamninu u vrijeme podnošenja tužbe koja se računa tako da se visina najamnine u vrijeme podnošenja tužbe pomnoži s brojem dvanaest.
Odredbom čl. 4. st. 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku (“Narodne novine”, broj 112/99 – dalje ZIDZPP) propisano je da revizija nije dopuštena u imovinskopravnim sporovima u kojima se tužbeni zahtjev odnosi na potraživanje u novcu, na predaju stvari ili izvršenja kakve druge činidbe, ako vrijednost predmeta spora pobijanog dijela pravomoćne presude ne prelazi 100.000,00 kn. Revizija nije dopuštena u imovinskopravnim sporovima u kojima se tužbeni zahtjev ne odnosi na potraživanje u novcu, predaju stvari ili izvršenje kakve druge činidbe, ako vrijednost predmeta spora koju je tužitelj u tužbi naveo ne prelazi 100.000,00 kn. Iz odredbe čl.10 ZIDZPP/99 proizlazi da se izmjene odredbe čl. 382. st. 2. i 3. ZPP odnose na revizije izjavljene protiv pravomoćne odluke drugostupanjskog suda donesene nakon stupanja na snagu ZIDZPP/99.
Obzirom na činjenicu da je u ovom predmetu pravomoćna drugostupanjska presuda donesena nakon stupanja na snagu ZIDZPP/99 (6. veljače 2001. godine) to bi revizija bila dopuštena ukoliko vrijednost predmeta spora prelazi 100.000,00 kn.
Opće je poznata činjenica da vrijednost predmeta spora izračunata sukladno odredbi čl. 38. ZPP za stan o čijem se korištenju vodi spor, ni u kom slučaju ne prelazi iznos od 100.000,00 kn, pa stoga u ovom predmetu revizija nije dopuštena.
Iz iznesenih razloga je revizija tužitelja odbačena primjenom odredbe čl. 392. ZPP.
U Zagrebu, 6. ožujka 2002. godine.
Predsjednik vijeća:
Jakob Miletić, v. r.