Legislator Case Law & Legislation
II Kž-199/2017-4 AI generated

Supreme Court allows appeal against detention order due to judge recusal violation and procedural error.

Case Number II Kž-199/2017-4
Court / Authority
Jurisdiction Croatia (HR)
Decision Date
Outcome Partially Allowed

Legislator summary

AI generated

The Supreme Court accepted the defendant's appeal and quashed the lower court's detention order, remanding the case for retrial. The primary facts involve a conflict of interest where a judge participated in both the original trial and the subsequent detention decision, despite a timely recusal request by the defense. The court ruled that the lower court failed to decide on the recusal request before making the detention order, violating specific procedural articles regarding judicial impartiality and the duty to suspend proceedings upon such a request.

Legislator headnote

AI generated

Articles 35, 36, 468(3) of the Criminal Procedure Act; A judge who participates in a trial and later a detention decision regarding that same defendant must recuse themselves, and the court must suspend proceedings upon a recusal request before making the detention order.

Keywords

AI generated
judicial recusal conflict of interest detention order procedural violation Criminal Procedure Act impartial judge remand for retrial

Cited Legislation

AI generated
Article 35 of the Criminal Procedure Act
Article 36 of the Criminal Procedure Act
Article 468(3) of the Criminal Procedure Act
Article 494(3)(3) of the Criminal Procedure Act

Need to analyze how this precedent applies to your matter?

Cross-reference this judgment against statutes, commentaries, and subsequent citing case law inside Legislator AI.

Open in Legislator →

Full text

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: II Kž 199/2017-4

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Damira Kosa kao predsjednika vijeća te Miroslava Šovanja i doc. dr. sc. Marina Mrčele kao članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Marijane Kutnjak Ćaleta, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv optuženog S. B. i dr., zbog kaznenog djela iz članka 91. točke 4. u vezi s člankom 37. stavkom 1. i člankom 33. i drugih Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj: 110/97., 27/98., 50/00., 129/00., 51/01., 111/03., 190/03. – odluka Ustavnog suda, 105/04., 84/05., 71/06., 110/07., 152/08. i 57/11. – dalje u tekstu: KZ/97), odlučujući o žalbi optuženog M. Đ. podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Puli-Pola od 10. svibnja 2017. broj Kv I-91/17 (K-41/11), o određivanju pritvora nakon izrečene nepravomoćne presude, u sjednici održanoj 30. svibnja 2017.,

r i j e š i o j e :

Prihvaća se žalba optuženog M. Đ., ukida se pobijano rješenje i predmet upućuje prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

Obrazloženje

Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Puli-Pola, nakon što je Ustavni sud Republike Hrvatske Odlukom od 4. travnja 2017. broj U-III-7013/2014, usvojio ustavnu tužbu pravomoćno osuđenog M. Đ., ukinuo točku II. izreke presude Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 17. rujna 2014. broj I Kž 237/13-11 u odnosu na optuženog M. Đ., kojom je u odnosu na tog optuženika bila odbijena u cijelosti žalba optuženog M. Đ. i potvrđena prvostupanjska presuda, te je predmet u ukinutom dijelu vraćen Vrhovnom sudu Republike Hrvatske na ponovni postupak, sada odlučujući u stadiju postupka nakon izrečene nepravomoćne presude Županijskog suda u Puli-Pola od 16. siječnja 2013. broj K-41/11 kojom je optuženi M. Đ. proglašen krivim zbog kaznenog djela teškog ubojstva u pokušaju iz članka 91. točke 4. u vezi s člankom 33. stavkom 1. KZ/97 i kaznenog djela poticanja na teško ubojstvo u pokušaju iz članka 91. točke 4. u vezi s člankom 37. stavkom 1. i člankom 33. stavkom 1. KZ/97, pa su mu na temelju članka 91. KZ/97 i uz primjenu članka 57. stavka i. i 4. točke e) KZ/97 utvrđene kazna zatvora u trajanju od osam godina i kazna zatvora u trajanju od devet godina, dok mu je na temelju članka 62. stavka 1. KZ/97 uzeta kao utvrđena kazna zatvora u trajanju od pet godina izrečena zbog kaznenog djela iznude iz članka 234. stavka 2. KZ/97 presudom Općinskog suda u Poreču-Parenzo od 27. listopada 2011. broj K-

II Kž 199/2017-4

191/11, preinačena presudom Županijskog suda u Puli-Pola od 06. ožujka 2012. broj Kž-7/12, te je uz primjenu članka 60. stavka 2. točke d) KZ/97 osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od sedamnaest godina, na temelju članka 107. stavka 2. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 110/97., 27/98., 58/99., 112/99., 58/02., 143/02., 62/03. i 115/06. – dalje u tekstu: ZKP/97) pod točkom I. izreke, određen je pritvor protiv optuženog M. Đ. iz osnove u članku 102. stavku 4. ZKP/97 te je, pod točkom II. izreke, određeno da pritvor može trajati do pravomoćnosti presude, a nakon pravomoćnosti presude najdulje do pravomoćnosti rješenja o upućivanju na izdržavanje kazne zatvora, s tim da rok trajanja pritvora počinje teći od dana donošenja rješenja o obustavi izdržavanja kazne zatvora po presudi Županijskog suda u Puli-Pola od 16. siječnja 2013. broj K-41/11, pravomoćnoj 17. rujna 2014.

Protiv tog rješenja žalbu je podnio optuženi M. Đ. po branitelju S. G., odvjetniku iz V., zbog povrede članka 76. stavka 2. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske i bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 367. stavka 1. točke 1., 2., 3., 4., 5. i 6. ZKP/07, s prijedlogom ,,ukinuti pobijano rješenje i spisa predmeta dostaviti u spis predmeta Kž.237/13 Vrhovnog suda Republike Hrvatske“.

Premda je branitelj optuženika u žalbi zatražio da se njega i optuženika ,,izvijesti“ o sjednici vijeća drugostupanjskog suda, s obzirom na to da se u skladu s odredbom članka 495. ZKP/08 na postupak odlučivanja o žalbi na rješenje ne primjenjuju odredbe članka 475. ZKP/08 koje propisuju obvezu izvještavanja stranaka o sjednici drugostupanjskog vijeća povodom odlučivanja o žalbi na presudu, isti nije obaviješten o održavanju sjednice vijeća.

Žalba je osnovana.

Prije svega, treba napomenuti da je pobijano rješenje doneseno sukladno odredbama ZKP/97 umjesto, što bi bilo pravilno, sukladno odredbama Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. – pročišćeni tekst, 91/12. – Odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13. i 152/14. – dalje u tekstu: ZKP/08). Točno je, naime, da je predmetni kazneni postupak pokrenut i vođen prema odredbama ZKP/97, po odredbama kojeg procesnog zakona je donesena i prvostupanjska presuda Županijskog suda u Puli-Pola od 16. siječnja 2013. broj K-41/11, koja je, u odnosu na optuženog M. Đ., potvrđena presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 17. rujna 2014. broj I Kž 237/13. Međutim, ta je presuda u tom dijelu ukinuta Odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske od 4. travnja 2017. broj U-III-7013/2014 te je predmet u ukinutom dijelu vraćen drugostupanjskom sudu na ponovni postupak. Uzevši u obzir da je 15. prosinca 2013. na snagu stupio Zakon o izmjenama i dopunama ZKP/08 („Narodne novine“ broj 145/13. - nastavno ZID ZKP/08), čijom je odredbom članka 257. stavka 3. ZID ZKP/08 propisano da će se, ako nakon stupanja na snagu tog Zakona povodom žalbe ili izvanrednog pravnog lijeka postupak treba ponoviti, novi postupak provesti po odredbama tog Zakona, drugostupanjski će sud ponovljeni postupak provesti po odredbama ZKP/08, tako da je i pobijano rješenje trebalo donijeti sukladno odredbama tog procesnog zakona.

Nije u pravu optuženi M. Đ. kada, pozivajući se na odredbu članka 76. stavka 2. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (,,Narodne novine“ broj 99/99., 20/02. i 49/02. – pročišćeni tekst), u žalbi tvrdi da, budući da je Odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske u odnosu na optuženog M. Đ. predmet vraćen Vrhovnom sudu Republike Hrvatske u ukinutom dijelu na ponovni postupak, Županijski sud u Puli-Pola nije bio stvarno

II Kž 199/2017-4

nadležan za odlučivanje u ovom kaznenom postupku, čime u biti upire na bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 6. ZKP/08.

Naime, ovdje se radi o pravnoj situaciji kada je nakon podnesene ustavne tužbe i donesene Odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske radi utvrđenih povreda prava zaštićenih Ustavom Republike Hrvatske prestala egzistirati pravomoćna presuda kojom je optuženik bio pravomoćno osuđen i nalazio se na izdržavanju kazne zatvora te mu je zbog te okolnosti bilo nužno obustaviti daljnje izdržavanje kazne. Posebnost ove procesne situacije sastoji se samo u tome što je Odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske ukinuta samo drugostupanjska, a ne i prvostupanjska presuda, tako da je ovaj kazneni postupak vraćen samom Odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske u stadij drugostupanjskog odlučivanja o podnesenim žalbama protiv prvostupanjske presude.

Osim što odredbe ZKP/08 normiraju mogućnost određivanja istražnog zatvora u situaciji kada je kazneni postupak u tijeku, i dosadašnja sudska praksa u više drugih predmeta izražavala je jasan i nedvosmislen stav u pogledu oduzimanja slobode određivanjem istražnog zatvora protiv optuženika u odnosu na kojeg je prestala egzistirati pravomoćna sudska presuda.

Prema tome, i prema odredbama ZKP/08 i prema ustaljenoj sudskoj praksi, kad Odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske bude ukinuta presuda kojom je kazneni postupak bio pravomoćno dovršen i osuđenik se nalazio na izdržavanju kazne, kako takva pravomoćna presuda više ne egzistira, prvostupanjski sud je dužan u odnosu na osobe koje se nalaze na izdržavanju kazne zatvora donijeti odluku o obustavi izdržavanja te kazne i odlučiti o potrebi daljnjeg zadržavanja sada optuženika u istražnom zatvoru kao fakultativnom ili obligatornom. To znači da će sud u tom trenutku odlučiti postoje li fakultativni razlozi za primjenu istražnog zatvora propisani člankom 123. stavkom 1. točkama 1., 2., 3. i 4. ZKP/08 ili pak razlozi za primjenu obligatornog istražnog zatvora iz osnove u članku 123. stavku 2. ZKP/08.

Budući da je, nakon donošenja Odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske kojom je ukinuta samo drugostupanjska presuda u konkretnom kaznenom predmetu, na snazi nepravomoćna presuda u dijelu u kojem je optuženik osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 17 (sedamnaest) godina i protiv te presude su podnesene žalbe, kako optuženika, tako i državnog odvjetnika, pri čemu je, zbog gubitka svojstva pravomoćnosti, optuženiku obustavljeno izdržavanje te kazne zatvora, to je prvostupanjski sud bio u obvezi i bez posebnog prijedloga državnog odvjetnika, provodeći kogentne zakonske norme, s obzirom na visinu kazne zatvora iz nepravomoćne osuđujuće presude, odlučiti o primjeni mjere istražnog zatvora protiv optuženika.

Slijedom navedenog, a budući da je optuženik do sada na izdržavanju kazne zatvora proveo ukupno 5 (pet) godina, 11 (jedanaest) mjeseci i 15 (petnaest) dana, što znači da je u cijelosti izdržao kaznu zatvora na koju je osuđen pravomoćnom presudom Općinskog suda u Poreču-Parenzo od 27. listopada 2011. broj K-191/11 te je već započeo s izdržavanjem kazne na koju je osuđen presudom Županijskog suda u Puli-Pola od 16. siječnja 2013. broj K-41/11, koja je i dalje na snazi, a kojom presudom mu je za kazneno djelo iz članka 91. točke 4. u vezi s člankom 33. KZ/97 utvrđena kazna zatvora u trajanju od 8 (osam) godina, a za kazneno djelo iz članka 91. točke 4. u vezi s člankom 33. i člankom 37. KZ/97 kazna zatvora u trajanju

II Kž 199/2017-4

od 9 (devet) godina, prvostupanjski je sud u konkretnoj situaciji bio u obvezi odlučivati o primjeni obligatornog istražnog zatvora protiv optuženika.

Slijedom navedenog, neosnovani su i žalbeni prigovori optuženika da je pobijano rješenje donijelo vijeće prvostupanjskog suda iz članka 20. stavka 2. ZKP/97 nakon zaključenja glavne rasprave, dok je za donošenje pobijane odluke, isključivo nadležno vijeće koje je donijelo prvostupanjsku odluku, čime je, po njegovom mišljenju, ostvarena daljnja bitna povreda iz članka 367. stavka 1. točke 1. ZKP/97 (ispravno bi bilo članka 468. stavka 1. točke 1. ZKP/08).

Jednako tako, nije u pravu optuženi M. Đ. ni kada u žalbi tvrdi da je pobijanim rješenjem ostvarena bitna povreda odredaba kaznenog postupka i time što je sudac S. F., koji je kao član izvanraspravnog vijeća odlučivao o određivanju istražnog zatvora, ujedno u konkretnom kaznenom predmetu sudjelovao u odlučivanju o prigovoru protiv optužnice te obavljao istražne radnje, čime u biti upire na bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 2. ZKP/08. Ovo stoga što odredba članka 32. stavka 1. ZKP/08 na koju upućuje odredba članka 468. stavka 1. točke 2. ZKP/08 ne predviđa takvu situaciju kao razlog za izuzeće suca od obavljanja sudačke dužnosti. Naime, odredba članka 32. stavka 1. točke 4. ZKP/08, na koju argumentima iznesenim u žalbi ukazuje optuženik, podrazumijeva to da je u slučajevima pobrojenim u toj odredbi od obavljanja sudske dužnosti isključen sudac u smislu isključenja od suđenja, ali ne i od obavljanja drugih sudskih dužnosti u tom kaznenom predmetu. Uostalom, utemeljenost zaključka o neosnovanosti žalbenih navoda proizlazi i iz odredbe članka 127. stavka 4. ZKP/08. Naime, tom je odredbom propisano da nakon podnošenja optužnice istražni zatvor do potvrđivanja optužnice određuje, produljuje i ukida optužno vijeće pa nema zapreke da član optužnog vijeća koje je odlučivalo o potvrđivanju optužnice sudjeluje u donošenju odluke o istražnom zatvoru i kao član izvanraspravnog vijeća. Povrh toga, uporište za takav zaključak proizlazi i iz odredbe članka 350. stavka 6. ZKP/08, prema kojoj je optužno vijeće kada odlučuje o potvrđivanju optužnice, ovlašteno na prijedlog stranaka odrediti ili ukinuti istražni zatvor, pa stoga nema zapreke da član optužnog vijeća koje je odlučivalo o potvrđivanju optužnice sudjeluje u donošenju odluke o istražnom zatvoru i kao član izvanraspravnog vijeća. Slijedom navedenog, pobijanim rješenjem nije ostvarena citirana bitna postupovna povreda.

Neosnovane su i neargumentirane, ničim potkrijepljene, žalbene tvrdnje o nepristranosti suca Z. Š., koji je također, kao član izvanraspravnog vijeća, odlučivao prilikom donošenja pobijane odluke. Naime, te žalbene prigovore optuženik ničim ne obrazlaže već, osim okolnosti da je kao član vijeća obavljao svoju sudačku dužnost u ovom kaznenom predmetu, u tom dijelu žalbe upire na neispravnost pobijanog rješenja jer u sebi ne sadrži sve elemente koje mora sadržavati.

Jednako tako, neosnovano optuženi M. Đ. u žalbi tvrdi da njegov branitelj nije bio pozvan na sjednicu na kojoj se odlučivalo o primjeni istražnog zatvora protiv optuženika, čime u biti upire na bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 3. ZKP/08.

Naime, u zapisniku o ročištu za odlučivanje o istražnom zatvoru od 10. svibnja 2017. utvrđeno je ,,da je sud o sjednici vijeća putem faksa dana 08. svibnja 2017. u 12,53 sati obavijestio i optuženikovog branitelja S. G., a isti nije pristupio sjednici“.

II Kž 199/2017-4

Također, iz potvrde poslanih poruka putem telefaksa Županijskog suda u Puli-Pola, koja se nalazi na poleđini dopisa kojim se branitelj optuženika, odvjetnik S. G., obavještava da je određena sjednica vijeća radi donošenja odluke o pritvoru za osuđenika M. Đ. za dan 10. svibnja 2017. u 11,00 sati (list 3041), vidljivo je da je na broj ... koji je naznačen kao broj telefona/telefaksa na pečatu tog odvjetnika, poslana poruka 8. svibnja 2017. u 12,32 sati.

Prema tome, budući da je branitelju optuženika obavijest o održavanju sjednice na kojoj se odlučivalo o primjeni mjere istražnog zatvora poslana dva dana prije održavanja sjednice, to je takav poziv na sjednicu branitelju optuženika, prema ocjeni ovog drugostupanjskog suda, pravovremeno uručen te se isti može smatrati urednim, slijedom čega, nije počinjena citirana bitna povreda odredaba kaznenog zakona.

Također, neosnovani su i daljnji žalbeni navodi kojima optuženik upire na neispravnost pobijanog rješenja tvrdnjom da isto ne sadrži sve elemente propisane u članku 124. stavku 3. ZKP/08, zbog čega se ne može ispitati, i to: odredbu o uračunavanju vremena za koje je osoba koja se pritvara bila lišena slobode prije donošenja rješenja o istražnom zatvoru, rok na koji je istražni zatvor određen, činjenice i dokaze iz kojih proizlazi postojanje razloga iz članka 102. stavka 1. ZKP/97 (ispravno bi bilo članka 123. stavka 1. ZKP/08) odnosno opasnosti ili bojazni iz članka 102. stavka 2. ZKP/97. Međutim, u izreci pobijanog rješenja je, pored ostalog, navedeno da se pritvor određuje iz osnove u članku 102. stavku 4. ZKP/08 (ispravno bi bilo iz osnove u članku 123. stavku 2. ZKP/08), dakle da se radi o obligatornom, a ne fakutativnom istražnom zatvoru (iz osnove u članku 123. stavku 1. točkama 1., 2., 3. i 4. ZKP/08), te da, na temelju članka 107. stavka 2. ZKP/97 (ispravno bi bilo članka 131. stavka 2. ZKP/08) može trajati do pravomoćnosti presude, a nakon pravomoćnosti presude najdulje do pravomoćnosti rješenja o upućivanju na izdržavanje kazne zatvora, s tim da rok trajanja pritvora počinje teći od dana donošenja rješenja o obustavi izdržavanja kazne zatvora po presudi Županijskog suda u Puli-Pola od 16. siječnja 2013. broj K-41/11, pravomoćnoj 17. rujna 2014., pa su takvi žalbeni navodi u cijelosti neosnovani. Podredno navedenom, žalitelju valja istaći da s obzirom na osnovnu odluku o određivanju istražnog zatvora, kao mjeri osiguranja prisutnosti optuženika, takav propust prvostupanjskog suda ni ne bi bio od utjecaja na ispravnost i zakonitost pobijanog rješenja.

Konačno, neosnovan je i prigovor žalitelja da se optuženi N. Č., suoptuženik u ovom kaznenom predmetu, nalazi na slobodi te protiv njega nije predložena mjera istražnog zatvora, u čemu žalitelj nalazi pristranost i arbitrarnost u postupanju sudaca koji su odlučivali o primjeni mjere pritvora (odnosno – istražnog zatvora) protiv njega. Naime, Odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske presuda Vrhovnog suda Republike Hrvatske ukinuta je samo u odnosu na optuženog M. Đ. pa prvostupanjska presuda u odnosu na optuženog N. Č. nije izgubila svojstvo pravomoćnosti, pri čemu se optuženi N. Č. u trenutku donošenja odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske nije niti nalazio na izdržavanju kazne, već je bio pušten na uvjetni otpust pa nije bilo ni potrebe donositi odluku o obustavi izdržavanja kazne, kao što je to slučaj kod žalitelja.

U pravu je optuženi M. Đ. kada u žalbi ističe da je prvostupanjski sud prije donošenja pobijanog rešenja bio u obvezi odlučiti o njegovom zahtjevu za izuzeće suca Županijskog suda u Puli-Pola Z. G. koji je kao predsjednik raspravnog vijeća sudjelovao u donošenju

II Kž 199/2017-4

prvostupanjske presude, a sada je kao član izvanraspravnog vijeća sudjelovao u donošenju pobijane odluke.

Naime, iz podataka u spisu predmeta je vidljivo da je na Županijskom sudu u Puli- Pola putem telefaksa 9. svibnja u 10,15 sati (list 3044-3045) zaprimljen zahtjev za izuzeće suca Z. G. i predsjednika suda I. K. podnesen od strane branitelja optuženika, odvjetnika S. G., pri čemu je isti zahtjev poslan i putem pošte te zaprimljen na Županijski sud u Puli-Pola 10. svibnja 2017. (list 3051-3052). Dakle, očito je da je optuženik prije održavanja sjednice vijeća na kojoj se odlučivalo o primjeni mjere istražnog zatvora, postavio zahtjev za izuzeće suca Z. G., koji je kao član izvanraspravnog vijeća, odlučivao na toj sjednici.

Međutim, unatoč postavljenom zahtjevu optuženika, prvostupanjski se sud upustio u odlučivanje o primjeni mjere istražnog zatvora protiv optuženika, bez da je prethodno, u smislu članka 35. ZKP/08, predsjednik suda odlučio o predmetnom zahtjevu za izuzeće.

Kraj takvog stanja stvari, pri tome osobito imajući na umu odredbu članka 36. ZKP/08 kojom je izrijekom propisano: ,,Kad sudac ili sudac porotnik sazna da je stavljen zahtjev za njegovo izuzeće, dužan je odmah obustaviti svaki rad na predmetu, ako je riječ o otklonu iz članka 32. stavka 2. ovog Zakona, može do donošenju rješenja o zahtjevu poduzimati samo one radnje za koje postoji opasnost od odgode“, očito je da je prvostupanjski sud takvim postupanjem u cijelosti propustio primijeniti odredbe članka 35. i 36. ZKP/08, čime je počinio relativno bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 3. ZKP/08, na što s pravom upire u žalbi optuženik.

Stoga je žalbu optuženika trebalo prihvatiti te ukinuti pobijano rješenje i predmet uputiti prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

U ponovljenom postupku, prvostupanjski sud će, uzimajući u obzir primjedbe na koje mu je ovdje ukazano, primjenom odredaba ZKP/08, preispitati opravdanost primjene mjere istražnog zatvora protiv optuženika te donijeti novu i na zakonu utemeljenu odluku koji će pritom valjano obrazložiti, a sve postupajući osobito žurno, kako mu to nalaže odredba članka 122. stavka 3. ZKP/08.

Slijedom svega navedenog, na temelju članka 494. stavka 3. točke 3. ZKP/08, odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.

Zagreb, 30. svibnja 2017.

Zapisničarka:

Predsjednica vijeća:

Marijana Kutnjak Ćaleta, v. r.

Senka Klarić-Baranović, v. r.