Legislator Case Law & Legislation
Rev-1334/2008-2 AI generated

Croatian Supreme Court partially allowed employer liability reduction based on employee's 30% fault in construction accident.

Case Number Rev-1334/2008-2
Court / Authority
Jurisdiction Croatia (HR)
Decision Date
Outcome Partially Allowed

Legislator summary

AI generated

The Supreme Court of Croatia partially reversed the County Court's judgment, reducing the employer's liability in a construction accident case. The court found that while the employer failed to ensure safety protocols, the injured employee also acted negligently by moving without protective gear on an unprotected roof section. Consequently, the court applied the principle of contributory negligence to reduce the damages awarded to the plaintiffs by 30%. The decision establishes that employees must exercise special care and awareness of inherent dangers in their work, and their own misconduct can proportionally mitigate the employer's objective liability.

Legislator headnote

AI generated

čl. 177. ZOO; čl. 15. ZŠR: The employer's objective liability for work-related injuries may be reduced if the employee contributed to the accident through their own negligent conduct, requiring the employee to exercise special care and awareness of inherent dangers in their work.

Keywords

AI generated
employer objective liability work-related injury compensation employee contributory negligence construction site safety proportionate liability reduction protective equipment duty special care standard

Cited Legislation

AI generated
čl. 177. ZOO
čl. 15. ZŠR
čl. 193. ZOO
čl. 201. ZOO
čl. 205. ZOO
u svezi s odredbom čl. 205. ZOO.
čl. 393. ZPP
izreke sve na temelju odredbe čl. 393. ZPP.
čl. 166. st. 2. ZPP
čl. 154. st. 2. ZPP
u svezi s odredbom čl. 154. st. 2. ZPP.

Need to analyze how this precedent applies to your matter?

Cross-reference this judgment against statutes, commentaries, and subsequent citing case law inside Legislator AI.

Open in Legislator →

Full text

Broj: Rev 1334/08-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Gordane Matasić-Špoljarić, predsjednice vijeća, te Katarine Buljan, mr. sc. Lucije Čimić, Viktorije Lovrić i Jasne Guštek, članova vijeća, u pravnoj stvari 1.tužitelja A. N., 2.tužiteljice E. N., 3.tužitelja Đ. N., 4.tužiteljice M. N. i 5.tužiteljice M. N., svi iz V., zastupanih po punomoćniku mr. sc. R. F., odvjetniku u P., protiv tuženika I. D. S. d.o.o. P., zastupanog po punomoćniku A. S., odvjetniku u P., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Puli broj Gž-3925/06 od 14. travnja 2008., kojom je djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Poreču broj P-637/03 od 25. svibnja 2006., u sjednici održanoj 23. veljače 2010.,

p r e s u d i o i r i j e š i o j e :

I. Djelomično se prihvaća revizija tuženika, djelomično se preinačava presuda Županijskog suda u Puli broj Gž-3925/06 od 14. travnja 2008. kojom je djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Poreču broj P-637/03 od 25. svibnja 2006. i sudi:

Odbija se žalba 1.tužitelja i 2.tužiteljice i potvrđuje presuda Općinskog suda u Poreču broj P-637/03 od 25. svibnja 2006. u dijelu kojim je odbijen tužbeni zahtjev 1.tužitelja A. N. preko iznosa 204.526,00 kn i tužbeni zahtjev 2.tužiteljice E. N. preko iznosa 159.100,00 kn sa pripadajućim zateznim kamatama.

II. Revizija tuženika u dijelu kojim se pobija drugostupanjska presuda u odnosu na 3.tužitelja Đ. N., 4.tužiteljicu M. N. i 5.tužiteljicu M. N. odbacuje se kao nedopuštena.

III. Nalaže se tuženiku na ime parničnog troška isplatiti tužiteljima iznos 105.966,00 kn, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

Presudom Općinskog suda u Poreču broj P-637/03 od 25. svibnja 2006. djelomično je prihvaćen tužbeni zahtjev tužitelja te naloženo tuženiku isplatiti 1.tužitelju A. N. iznos 204.526,00 kn, 2.tužiteljici E. N. iznos 159.100,00 kn, 3.tužitelju Đ. N. iznos 69.566,30 kn, 4.tužiteljici M. N. iznos 54.900,00 kn i 5.tužiteljici M. N. iznos 54.600,00 kn, sve sa pripadajućim zateznim kamatama na način kako je to pobliže navedeno u toč. I. izreke, dok je za više traženo tužbeni zahtjev odbijen te ujedno tuženiku naloženo naknaditi tužiteljima trošak parničnog postupka u iznosu 105.966,00 kn.

Presudom Županijskog suda u Puli broj Gž-3925/06 od 14. travnja 2008. djelomično je preinačena prvostupanjska presuda tako da je dosuđeno 1.tužitelju A. N. ukupno iznos 249.721,00 kn, 2.tužiteljici E. N. ukupno iznos 223.000,00 kn, 3.tužitelju Đ. N. ukupno iznos 85.039,40 kn, 4.tužiteljici M. N. ukupno iznos 76.000,00 kn i 5.tužiteljici M. N. ukupno iznos 78.000,00 kn, sve sa pripadajućim zateznim kamatama, a za više traženo tužbeni zahtjev odbijen, te ujedno tuženiku naloženo naknaditi tužiteljima trošak parničnog postupka u iznosu 140.370,00 kn.

Protiv drugostupanjske presude u dijelu kojim je prihvaćen tužbeni zahtjev tužitelja tuženik je podnio reviziju pobijajući je iz razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka te pogrešne primjene materijalnog prava predloživši ukidanje nižestupanjskih presuda i vraćanje predmeta na ponovno odlučivanje, odnosno njezino preinačenje prihvaćanjem revizijskih navoda tuženika glede suodogovornosti prednika tužitelja nastanku štetnog događaja.

Tužitelji nisu odgovorili na reviziju.

Revizija je djelomično osnovana, a djelomično nedopuštena.

Prema odredbi čl. 382. st. 1. toč. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01 i 117/03 – dalje: ZPP) a koji se na temelju odredbe čl. 52. st. 4. u svezi s odredbom čl. 29. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 84/08) primjenjuje na ovaj spor, stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako vrijednost predmeta spora pobijanog dijela presude prelazi 100.000,00 kn.

Pobijani dio presude u dijelu koji se odnosi na 3.tužitelja, 4.tužiteljicu i 5.tužiteljicu ne prelazi iznos 100.000,00 kn u odnosu na svakog od njih (čl. 37. st. 2. ZPP), što znači da u odnosu na taj dio pobijane presude revizija nije dopuštena, zbog čega ju je a na temelju

č. II. izreke.

odredbe čl. 392. ZPP u tom dijelu trebalo odbaciti te riješit kao u to

Naprotiv u dijelu pobijane presude a koji se odnosi na dosuđene iznose 1.tužitelju i 2.tužiteljici, revizija je dopuštena.

Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu im štete vezano za smrt njihovog sina sad pok. Ž. N. koji je kao radnik tuženika smrtno stradao u nesreći na radu …

U ovom revizijskom stadiju postupka među strankama je i dalje sporno pitanje suodgovornosti pok. Ž. N. nastanku štetnog događaja.

Utvrdivši u postupku:

- da je pok. Ž. N. nastradao kao pomoćni radnik radeći na krovu zgrade tako što je vozeći kolica natovarena malterom na nezaštićenom dijelu krovišta izgubio ravnotežu i pao sa visine 10 m,

- da je na drugom dijelu krovišta postojala zaštitna ograda te da nije bilo razloga ni potrebe da se pok. Ž. N. kreće nezaštićenim dijelom krovišta,

- da u vrijeme nezgode pok. Ž. N. nije koristio zaštitnu opremu: pojas sa konopcima i kacigu, premda je njima bio zadužen te upozoravan od tuženika da ih koristi,

- da pok. Ž. N. nije prošao obuku zaštite na radu niti provjeru mogućnosti rada na visini,

prvostupanjski sud je polazeći od činjenice da tuženik odgovara po načelu objektivne odgovornosti ocijenio da je u ponašanju pok. Ž. N. bilo propusta koji se mogu smatrati njegovim doprinosom nastanku štetnog događaja, a koji ocjenjuje sa 30%, pa je u tom omjeru: 30% pok. Ž. N., 70% tuženik, utvrdio njihovu suodgovornost nastanku ove nesreće i u tom omjeru dosudio štetu tužiteljima.

Drugostupanjski sud polazeći od prethodno utvrđenih činjenica zaključuje međutim da na strani pok. Ž. N. nema nikakvog doprinosa nastanku štetnog događaja, već da postoji isključiva odgovornost tuženika. To stoga jer je pok. Ž. N. kao radnik izvodio radne zadatke u skladu s tako organiziranim procesom rada od strane tuženika, a na koji da on nije mogao utjecati.

Rad na krovištu zgrade na visini 10 m se ima smatrati opasnom djelatnošću, što znači da onaj koji se bavi tom djelatnošću odgovara po načelu objektivne odgovornosti za štetu koja iz takve djelatnosti nastane, sve u smislu odredbe čl. 177. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 53/91, 73/91, 3/94, 7/96, 112/99 – dalje: ZOO).

Prema odredbi čl. 15. Zakona o zaštiti na radu („Narodne novine“ broj 59/96, 94/96, 114/03 – dalje: ZŠR) poslodavac odgovara zaposleniku za štetu uzrokovanu ozljedom na radu po načelu objektivne odgovornosti, a prema općim propisima obveznog prava.

To pak znači da se tuženik kao poslodavac u konkretnom slučaju može osloboditi odgovornosti (potpuno ili djelomično) ako uz ostalo dokaže da je šteta nastala radnjom oštećenog (čl. 177. st. 2. i 3. ZOO).

Točno je da je tuženik kao poslodavac pok. Ž. N. bio dužan organizirati odvijanje radova na izgradnji objekta na siguran način kojim će se izbjeći nastanak ovakvih i sličnih nesreća. To uz ostalo podrazumijeva da je trebao organizirati nadzor nad radom radnika kako bi bio siguran da se oni propisno i u svakom trenutku koriste zaštitnom opremom s kojom ih je zadužio, te da spriječi mogućnost da se radnici kreću dijelovima krovišta koji nije bio zaštićen u vrijeme izvođenja radova na njemu, odnosno da inzistiraju na kretanju samo zaštićenim dijelom krovišta. Sve ovo tuženik je u konkretnom slučaju propustio učiniti i u tome postoji njegova odgovornost nastanku ove nezgode.

No isto tako je izvjesno da je pok. Ž. N. propustio koristiti se zaštitnom opremom, a za koju je bio zadužen i koja je bila namijenjena upravo za zaštitu radnicima prilikom izvođenja radova na visini, baš kao i da se kretao nezaštićenim dijelom krovišta, premda to nije trebao, a radi obavljanja svog posla. U vrijeme nastanka ove nesreće pok. Ž. N. je imao … godina, dakle, bio odrasla osoba koja je radeći na ovakvim poslovima morao biti svjestan njihove opasnosti te im u obavljanju pristupiti sa osobitom odgovornošću i ozbiljnošću, nastojeći izbjeći opasnosti koje iz tog posla proizlaze, a ne ih svjesno izazivati (kretati se bez zaštitne opreme natovarenim kolicima po nezaštićenom dijelu krovišta, bez da je postojala zapreka da se kreće dijelom krovišta koji je zaštićen). Zato se takvo ponašanje Ž. N. ne može zanemariti kod ocjene načina nastanka nove nezgode i onog što je do nje dovelo.

Sagledavajući sve ove okolnosti, ovaj sud smatra da je pogrešna ocjena drugostupanjskog suda o isključivoj odgovornosti tuženika nastanku štetnog događaja, odnosno smatra da je i pok. Ž. N. svojim postupanjem doprinio nezgodi i to baš u omjeru 30%:70% u odnosu na doprinos tuženika, a kako je to pravilno ocijenio prvostupanjski sud. Stoga je utoliko uvažavajući reviziju tuženika trebalo pobijanu presudu preinačiti dosuđenjem 1.tužitelju i 2.tužitelju iznosa naknada dosuđenih im prvostupanjskom presudom, a što je 70% od pripadajuće im naknade nematerijalne i materijalne štete, sve u smislu odredbe čl. 193. i čl. 201. u svezi s odredbom čl. 205. ZOO.

Zbog navedenog odlučeno je kao u toč. I. izreke sve na temelju odredbe čl. 393. ZPP.

Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 166. st. 2. u svezi s odredbom čl. 154. st. 2. ZPP.

U Zagrebu, 23. veljače 2010.

Predsjednik vijeća:

Gordana Matasić-Špoljarić, v.r.